DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 62     <-- 62 -->        PDF

predatora, 8 jedinki od pernatih predatora, dvije jedinke od domaće mačke, za jednu jedinku nije utvrđen način stradavanja, za jedan odašiljač se pretpostavlja da je pao s obilježene jedinke, dok su dva odašiljača izgubljena (Slika 2).
Duljina preživljavanja jedinki signifikantno se razlikuje s obzirom na područje u koje su ispuštane. Za jedinke ispuštene ne isti lokalitet unutar dva razdoblja tijekom godine nije utvrđena statistički značajna razlika u duljini preživljavanja. Utvrđena je statistički značajna razlika u površini koju su koristile ispuštene jedinke između lokaliteta 1 i lokaliteta 2, dok za dva ispuštanja unutar istog lokaliteta te razlike nema (Tablica 2). Uspoređena je i duljina preživljavanja s radijusom kretanja za sva tri lokaliteta, te statistički gledano postoji značajna razlika u eventualnom odnosu ta dva parametra t=2,251522; p=0,031350. Struktura površina zadržavanja markiranih jedinki prikazana je ukupno za sva tri ispuštanja (Slika 1).
Rasprava i zaključci
Discussion and Conclusion
Ispuštanje poluiznešenog matičnog jata u ljetnim mjesecima, odnosno u vrijeme kada na poljoprivrednim površinama postoji obrast poljoprivrednim kulturama, pokazao se kao najuspješniji. Jesensko ispuštanje polučilo je slabiji uspjeh s obzirom na duljinu preživljavanja ispuštenih jedinki. Odabir ranog proljeća kao vremena ispuštanja pokazalo se kao najgore. Po tragovima i ostacima trčki koje su pronađene uz odašiljač, odlučujući faktor preživljavanja predstavljaju pernati i dlakavi predatori. Ovakav ishod u dobroj mjeri potvrđuju dosadašnja istraživanja (Watson et al. 2007; Kenward1999; Potts 1980; Tapper et al. 1996; Evans 2004). Dok se na brojnost većine dlakavih predatora donekle i može izravno utjecati, sve ptice grabljivice prema važećoj zakonskoj regulativi su zaštićene (Anonimus 2002), a čija je nazočnost na plohama ispuštanja redovito bilježeno tijekom telemetrijskog praćenja i izviđanja terena. Jedinke uzgajane u umjetnom uzgoju hranjene su smjesom koje za posljedicu ima smanjeno kretanje i pojavu kraćeg probavnog sustava u odnosu na divlje jedinke, što dodatno otežava preživljavanje (Moss 1972; Liukkonen-Antilla et al. 1999, 2000;). Kako je stanište pogodno za nastanjivanje matičnog jata uvijek vezano za obradive površine i osiguravanje dovoljne količine hrane bogate vlaknima i mineralima potrebne za preživljavanje i razmnožavanje (Hedge et al. 1978; Paganin et al. 1993), samim time su jedinke izložene i utjecaju čovjeka odnosno domaćih životinja, ponajprije domaće mačke (Felis domestica Fisher 1829.) koja se u dva slučaja pokazala kao uzrok gubitaka.
Dodatni problem predstavlja i sam proces podivljavanja jedinki koje nisu naviknute na okruženje u koje su ispuštene. Kako je jedan od razloga stradavanja bila predacija, moguće da su jedinke ispuštene u vrijem ljetnih mjeseci kada su poljoprivredne kulture pružale dobar zaklon preživjele dulje upravo zbog boljeg zaklona. Tu se očituje i nedovoljno razvijen instinkt i strah od opasnosti kojima su izložene u prirodi. Jedinke u uzgajalištu imaju osiguranu hranu i vodu, dok u prirodi za istu moraju pretraživati veću ili manju površinu, ovisno o strukturi vegetacije i godišnjem dobu ispuštanja, ako i zanemarimo unatarvrsnu ili međuvrsnu konkurenciju. Od ispuštenih jedinki za jednu postoje indicije da je mortalitet nastupio uslijed pothranjenosti, budući je pronađena uginula ali ne rastrgnuta, te se prvotno sumnjalo na pretjeranu uporabu pesticida koji također imaju negativan utjecaj na preživljavanje (Kuijper et al. 2009; Srdić 1962; Potts G.R. 1997; Potts, G.R. 1980), što je naknadno odbačeno kao mogući uzrok. Iz iznesenog može se zaključiti da je unošenje jedinki u lovište opravdano samo na ona staništa koja su s obzirom na strukturu vegetacije i površina pogodna za trčku. Što se poljoprivrednih kultura tiče, nužno je postizanje dogovora sa zemljoposjednicima i ratarima u vidu ostavljanja dijela poljoprivrednih kultura neobranih kao osiguranje hrane u zimskim mjesecima, ali i prijeko potrebnog zaklona ne samo za trčku, već i ostale vrste sitne divljači (Tucker i Heat 1994). Također je potrebna regulacija dlakavih predatora i svođenje njihove brojnosti na podnošljivu razinu te uklanjanje pasa, posebice mačaka lutalica iz lovišta. Utjecaj radio-ogrlica na preživljavanje (Bro et al. 1999) se u ovom slučaju može zanemariti, jer su u istom periodu stradavanja obilježenih i praćenih ptica s ploha nestale i ispuštene jedinke bez ogrlica.
Literatura
References
Anonimus: 2010. Središnja lovna evidencija
Anonimus: 2009. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu. Narodne novine75/09.
Anonimus: 2005. Zakon o lovstvu. Narodne novine 140/05.
Anonimus : 2002. Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta ptica. Narodne novine 75/02.
Birkan, M., Serre, D., Skibnienski, S., Pelard, E.: 1992. Spring-summer home range, habitat use and survival of grey partrige (Perdix perdix) in a semi-open habitat. Gibier Faune Sauvage 9, 431–442
Bro, E., Sarrazin, F., Clobert, J., Reitz, F.: 1999. Effects of radiotransmitters on survival and reproductive succes of gray partridge. Journal of Wildlife Manegment 63, 1044–1051.
Bunner, F., Jenny, M., Zbinden, N., Naef-Denzer, B.: 2005. Ecologically enhanced areas – a key habitat structure for re-introduced grey partridges Perdix perdix. Biological Conservation 124, 373–381.
Buner, F., Shaub, M.; 2008. How to different releasing techniques affect the survival of reintroduced grey partridges Perdix perdix. Wildlife Bilogy 14, 26–35.
Buner, F.D., Browne, S.J., Nicholas, J.A.: 2010. Experimental assessment of release methods for the re-establishment of red-listed galliform, the grey partridge (Perdix perdix). Biological Conservation 114, 593–601.