DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Čujte i počujte: "Mi goranski medvjedi…"
Kratak osvrt na brošuru "U domovini medvjeda" s podnaslovom "Kupska dolina i Gorski kotar viđeni očima vladara goranskih šuma" dao je mr. sc. Marko Randić, dipl.biolog. "Odakle ime nama medvjedima, kuda su nas svrstali stručnjaci i znanstvenici, čemu i kome smo dali ime, kako izgleda naš kraj, kako i po čemu možete otkriti našu prisutnost, čime se hranimo, zašto ljudima pričinjamo štetu, trebaju li nas se ljudi bojati" i koječemu drugom u brošuri govore sami medvjedi. "Mi smeđi medvjedi… ime su nam nadjenuli ljudi kako zbog boje krzna i naše ukorijenjene navike da se neodoljivo volimo osladiti medom. Nekada su nas zbog toga čak zvali med-jedi… Nastanjivali smo vrlo velika područja Europe, Azije i Sjeverne Amerike, ali smo s mnogih područja potisnuti. Slabo naseljeni i šumom bogati krajevi sjeverozapadnih Dinarida, pokazali su posebno gostoprimstvo za nas medvjede, iako smo i ovdje znali doživjeti užasne progone. Znanstvenici su nas svrstali među zvijeri, a dobili smo i znanstveno ime Ursus arctos, kako bi nas razlikovali od osam naših srodnika koje su uvrstili u porodicu medvjeda (Ursidae), od polarnog medvjeda do američkih crnih medvjeda i sve tamo do kineske velike pande". Za strme i teško pristupačne kanjonske doline Kupe medvjedi će reći: "Oni nam pružaju sigurnost brloga zimi, a svježe vode Kupe i okolnih pritoka važne su nam ljeti… kad zavlada suša.. Krećemo se na širokom prostoru od kojih stotinjak metara nadmorske visine, pa sve do najviših vrhova Risnjaka i Snježnika koji dosežu nadmorsku visinu od oko kilometar i pol". Medvjedi nam u detalje predstavljaju sve vegetacijske visinske pojaseve koje stane, od najniže šume hrasta kitnjaka i običnog graba preko gorskih bukovih šuma do najvišeg pojasa klekovine bora krivulja. Ne bježe ni od odgovornosti za štete koje pričinjaju ljudima, sklonost gulenju kore s jelovih dubećih stabala u blizini hranilišta-mečilišta. "Jače jedinke nas medvjeda ne dozvoljavaju slabijima pristup do hranilišta, a mi slabiji, nagnani glađu gulimo, u nedostatku druge hrane, koru sa stabala. Iako ljudi ne vole ovo što radimo, sami su donekle uzrokom ove pojave".
Čemu i komu su sve medvjedi dali ime? Pod dojmom njihove veličine, snage, snalažljivosti, okrutnosti mr. sc. Randić prisjetio se tako najpoznatijeg zviježđa sjevernog neba, – Velikog i Malog Medvjeda, imena šumskih predjela, a u čijem je korijenu riječ medvjed (Medvednica, Medviđak, Medvjeđi kuk, Medvjeđa vrata, Medine drage), biljaka (medvjeđi luk, medvjeđe grožđe, medvjeđa lijeska), gljiva (medvjeđa glava, medvjeđe šape) i dr. spoznaju da preko 90–95 % svojih prehrambenih potreba medvjedi podmiruju biljnom hranom potvrđuju rezultati prirodoslovnih istraživanja flore visinskog profila Kupa (250 m) – Risnjak (1528 m) s naznakom koja od evidentiranih biljaka svojim plodom, izbojcima, korijenjem, lišćem je od važnosti, a koja od osobite važnosti u prehrani medvjeda. U potonju kategoriju uvrštene su tako na području vlažne šume uz Kupu: šumska anđelika (Angelica sylvestris), u brdskoj šumi bukve: bukva (Fagus silvatica) i praseće zelje (Aposeris foetida), u šumi crnoga graba: mukinja (Sorbus aria), brekinja (Sorbus torminalis), drijen (Cornus mas), u gorskoj šumi bukve i jele: jarebika (Sorbus aucuparia), lijeska (Corylus avellana), žestika (Rhamnus fallax) i malina (Rubus idaeus) i u pretplaninskoj šumi: medvjeđi luk (Allium ursinum), planinska ruža (Rosa pendulina) i planinski luk (Allium victorialis).
"Šumsko uho" – najatraktivniji eksponat poučno-didaktičke staze
U sklopu projekta "Sožitje" JU "Priroda" osmislila je i postavila poučno-didaktičku stazu pod imenom "Put medvjeda", sa svrhom upoznavanja ne samo sa životom medvjeda, nego i značajkama goranskog kraja. Staza, naime,