DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Zbilja hrvatskoga šumarstva
Darko Posarić
Kao predsjednik ogranka Hrvatskoga šumarskoga društva, ponukan sam osvrnuti se na sadašnji trenutak našega šumarstva. O njemu bi se moglo mnogo reći, ali potrudit ću se koncizno iznijeti svoje viđenje.
Od trenutka gubitka Biskupijskih šuma iz sastava Hrvatskih šuma d.o.o., dalo se naslutiti da država svoje šume baš i ne smatra tako velikim bogatstvom kako piše u čl. 2. Zakona o šumama. Ostao je dojam da se vlasnika moglo na drukčiji način obeštetiti, ali odabran je povrat. Nova pljuska uslijedila je brisanjem naziva naše struke iz Ministarstva koje je zaduženo za resor šumarstva. Šumari su u međusobnim razgovorima počeli izražavati zabrinutost za svoj položaj i smjer kojim struka ide. O tome je vođeno više rasprava, prosvjedovalo se službeno i neslužbeno, usmeno i pisano, ali situacija nije promijenjena. Hrvatske šume d.o.o. Zagreb dobile su novu Upravu kojoj na čelu nije šumar. To je mnogima bio razlog za dodatnu brigu o budućnosti tvrtke i šumarstva. Vlada je počela provoditi mjere štednje koje su na različite načine primijenjene i u HŠ d.o.o. Mnoge ključne sastavnice struke, poput Šumarskoga fakulteta, HKIŠDT, HŠD-a, HŠI-a, Akademije šumarskih znanosti i dr. u novim okolnostima kao da su "preko noći" postale marginalne. U trenutku pisanja teksta resor šumarstva nema čak ni čelnoga čovjeka, pomoćnika ministra. Iz perspektive struke koja se malo i sporo mijenja, promjene su se dogodile vrlo brzo i uistinu su velike.
Budući da većina šumara u Hrvatskoj radi u Trgovačkom društvu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, koje gospodari glavninom šuma u državi i ima najviše utjecaja na šumarstvo, najprije ću reći što mi se ne čini dobro u poduzeću. Veliki sustav, kakve su HŠ d.o.o., sam po sebi je relativno trom i ne može reagirati na promjene brzo kao mali. No, silna centralizacija čini ga još tromijim. Neke stvari na terenu ne trpe odgađanja, jer se vremenski moraju napraviti u točno određenom trenutku. Navest ću kao primjer obnovu sastojina. Npr. 2012. godine hrast je urodio žirom, ali je zbog suše sve više odbacivao plodove. Na kraju u rujnu uroda gotovo da nije bilo. To znači da se stvarna prognoza uroda, o kojoj ovisi i površina obnove, ne može dati praktično do rujna. Ako se u obnovu krene na npr. 4000 ha u HŠ, može li se u mjesec dana naručiti, dobiti i postaviti ograda, izraditi stupovi, nabaviti herbicid, stići tretirati površine, nabaviti sredstvo protiv glodavaca i njih na vrijeme suzbiti? Uz ovakav način i proceduru naručivanja, nabave, čekanja odobrenja za sredstva itd. od obnove će malo toga uspjeti, čak i u slučaju obilnoga uroda. Nema sječe glavnoga prihoda bez naplodnje. Vodi li tko o tome brigu već sada? Jer trebao bi. Prošle godine, zbog strahovite suše i blage zime preživljavanje i razmnožavanje glodavaca bilo je iznimno veliko. Odobrenje za sredstvo kojim će se oni tretirati čekalo se do samoga kraja godine. Do tada su već nanijeli strahovitu štetu na svim površinama pomlađenim 2010. i 2011. godine, pa i mnogim starijima. Nastavimo li tako gospodariti šumama, pitanje je kako će one izgledati i koje će ih vrste činiti. Takvih je primjera u presporom rješavanju nabave čitav niz. Nadalje, ako se zbog mjera štednje održavanja (cesta, strojeva, vozila itd.) značajno smanje, to će nužno dovesti do ogromnih troškova za nekoliko godina. U šumama je zabranjena izrada ogrjeva stanovništvu, a nije ponuđena provediva alternativa. Nije mali broj terena gdje je to skoro, pa i jedini mogući način. Naši proizvodi su "pokvarljiva" roba i stajanjem gube vrijednost. Ako se uskoro ne ponudi rješenje što će biti s njima?
Zakonodavstvo je posebna priča. U posljednjih otprilike pola godine doneseno je nekoliko prijedloga zakona i samih zakona koji se izravno tiču šuma, šumskih zemljišta i šumarstva. Spomenut ću Zakon o zaštiti prirode, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o koncesijama, Zakon o investicijskim ulaganjima, Zakon o vodama. Neke odredbe spomenutih zakona vrlo su opasne za šumarstvo i gospodarenje šumama i šumskim zemljištima (posebice npr. Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o vodama). HŠD se očitovao gotovo o svim ovim zakonskim aktima i branio interese struke, dijelom je to učinila i Komora. Nisu li i HŠ d.o.o., kao puno zainteresiraniji subjekt trebale sastaviti povjerenstvo najviše razine i braniti svoj interes? Držim da jesu. Izrada programa upravljanja za prvih šest natura područja u Hrvatskoj je pri kraju. Spačvanski bazen, glavni gospodarski izvor prihoda Hrvatskih šuma, prelazi pod upravu Državnoga zavoda za zaštitu prirode, odnosno županijske Javne ustanove za gospodarenje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Iako će šumarstvo

ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 93     <-- 93 -->        PDF

gospodariti šumama, suverenitet je na tome području izgubljen i pitanje je što će ondje biti sutra. Prijedlog našega temeljnoga zakonskoga akta, Zakona o šumama je u izradi. Ne osjeća li se zdravorazumska potreba struke kojoj se toliko promjena događa da se ujedini i iznjedri najbolje ljude od sebe iz svih institucija koji bi se bavili zaštitom interesa šumarstva u svim ovim promjenama i previranjima? Po meni itekako. Je li itko išta pokrenuo u tome smjeru? Osjećaju li HŠ d.o.o., Fakultet, Institut, Akademija i Komora da su barem trebale pokušati zajednički nastupiti? Vrlo brzo će proći baka s kolačima, onda će sve rasprave biti zakašnjele. Oko svega ovoga smo se i bismo se svi trebali istinski više potruditi.
Što se tiče restrukturiranja tvrtke, unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta koja bi vodila nekoj većoj učinkovitosti, za sada se neki osobiti rezultati ne vide. To nije ni moguće, budući da se novi ustroj vrlo malo razlikuje od staroga, a većom centralizacijom može biti samo manje učinkovit, nikako više. Ono što posebice ne smatram dobrim je stalni nekakav veo tajne oko svega što se radi, objavljivanje ciljeva koračić po koračić, stalni signali da je zaposlenika ovoliko ili onoliko previše, bez ikakvih dodatnih pojašnjenja. To je među dijelom zaposlenika dovelo do gubitka motivacije i radnoga elana. Kao da je NAŠA Uprava naš neprijatelj, kao da nam ne želi dobro, kao da nismo svi u istome poduzeću i kao da nam nije isti cilj: gospodariti šumama što bolje i podići ih što kvalitetnijima, ostvariti što veći prihod za poduzeće i državu. Na istoj smo strani! Centralizacija će se prije ili kasnije urušiti u sebe, jer će segmenti posla kasniti ili stati. Demotivacija kadra vodit će slabijoj brizi o poslu i lošijem radu. Sve to uopće nije potrebno, vrlo je jednostavno napraviti da stvari budu bolje. Moj je prijedlog da se svi upravitelji šumarija i voditelji podružnica biraju na četverogodišnji mandat izravno od šumarskoga inženjerskoga kadra koji u pojedinoj šumariji / UŠ podružnici radi. Tako bi sami inženjeri između sebe tajnim glasovanjem odabrali najkvalitetnije ljude nevezano uz dob, spol, političku ili vjersku pripadnost. Kriterij bi bio stručno znanje, iskustvo, organizacijske sposobnosti, komunikacijske vještine, sve ono što čini dobroga rukovoditelja. Time bi poduzeće najviše profitiralo:, na ključna bi mjesta došli najbolji ljudi, odabrani od svojih kolega. Tada bi i razina zadovoljstva u poslu svih zaposlenih, a samim tim i produktivnost, značajno narasla.
Što se tiče ostalih šumarskih sastavnica, mislim da je vrijeme prilagodbe na nove, nepovoljnije uvjete isteklo. Sve snage kojima šumarski sektor raspolaže trebale bi se probuditi i raditi na dobrobit položaja struke, svaka u svome djelokrugu, propagirati u medijima sve dobro što činimo, jer toga je zaista mnogo. Od Šumarskoga fakulteta, Komore, HŠD-a, HŠ instituta, Akademije, svi mogu dati svoj obol popravku stanja. Tko god misli da je ustegnut za kakva prava, neka se bori da ih ostvari ili vrati. Do sada su Hrvatske šume više izlazile ususret strukovnim organizacijama potpomažući njihovu djelatnost. Sada je to minimizirano jer se štedi. Ipak, pitanje je što se štedi i za koga. Jer, ako se štedi novac za državu, ona je prva na gubitku drastičnim slabljenjem cijele privredne grane kao što je šumarstvo. Ono što se mora potrošiti na znanost, istraživanja, promidžbenu i općekorisnu šumarsku djelatnost se mora potrošiti i ne može se kompenzirati. No, to su, u pravilu, najbolje uložena sredstva. Ako se ne ulaže i ne napreduje, nužno se nazaduje.
Navest ću i skori vjerojatni ulazak u sustav europske unije. Pravno obvezujući sporazum za šume Europe nedavno je iz Ministarstva poljoprivrede poslan šumarskim institucijama. Mislim da s te strane hrvatsko šumarstvo pogotovo ne zna što ga čeka i nije gotovo uopće pripremljeno. No, to je pred vratima i sad preostaje da se zauzmemo za naše interese sredstvima koja nam u ovo malo vremena stoje na raspolaganju. Tu, nažalost, iskreno dvojim da će itko išta i pokušati ozbiljnije napraviti.
Kao što sam naslovio ovaj članak, zbilja hrvatskoga šumarstva daleko je od idealne. Netko je njome više, netko manje nezadovoljan, ali čisto sumnjam da ima šumara koji bi njome bio potpuno zadovoljan. Stoga se nadam da ćemo se trgnuti i uznastojati poraditi na njezinu boljitku. Tko je u mogućnosti odlučivati o većim stvarima, veća mu je i odgovornost, što nije ništa novo. Ali svatko bi mogao u svome poslu i djelokrugu nastojati poraditi na zaštiti interesa i dostojanstva struke, jer to nas sve povezuje.