DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 93     <-- 93 -->        PDF

gospodariti šumama, suverenitet je na tome području izgubljen i pitanje je što će ondje biti sutra. Prijedlog našega temeljnoga zakonskoga akta, Zakona o šumama je u izradi. Ne osjeća li se zdravorazumska potreba struke kojoj se toliko promjena događa da se ujedini i iznjedri najbolje ljude od sebe iz svih institucija koji bi se bavili zaštitom interesa šumarstva u svim ovim promjenama i previranjima? Po meni itekako. Je li itko išta pokrenuo u tome smjeru? Osjećaju li HŠ d.o.o., Fakultet, Institut, Akademija i Komora da su barem trebale pokušati zajednički nastupiti? Vrlo brzo će proći baka s kolačima, onda će sve rasprave biti zakašnjele. Oko svega ovoga smo se i bismo se svi trebali istinski više potruditi.
Što se tiče restrukturiranja tvrtke, unutarnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta koja bi vodila nekoj većoj učinkovitosti, za sada se neki osobiti rezultati ne vide. To nije ni moguće, budući da se novi ustroj vrlo malo razlikuje od staroga, a većom centralizacijom može biti samo manje učinkovit, nikako više. Ono što posebice ne smatram dobrim je stalni nekakav veo tajne oko svega što se radi, objavljivanje ciljeva koračić po koračić, stalni signali da je zaposlenika ovoliko ili onoliko previše, bez ikakvih dodatnih pojašnjenja. To je među dijelom zaposlenika dovelo do gubitka motivacije i radnoga elana. Kao da je NAŠA Uprava naš neprijatelj, kao da nam ne želi dobro, kao da nismo svi u istome poduzeću i kao da nam nije isti cilj: gospodariti šumama što bolje i podići ih što kvalitetnijima, ostvariti što veći prihod za poduzeće i državu. Na istoj smo strani! Centralizacija će se prije ili kasnije urušiti u sebe, jer će segmenti posla kasniti ili stati. Demotivacija kadra vodit će slabijoj brizi o poslu i lošijem radu. Sve to uopće nije potrebno, vrlo je jednostavno napraviti da stvari budu bolje. Moj je prijedlog da se svi upravitelji šumarija i voditelji podružnica biraju na četverogodišnji mandat izravno od šumarskoga inženjerskoga kadra koji u pojedinoj šumariji / UŠ podružnici radi. Tako bi sami inženjeri između sebe tajnim glasovanjem odabrali najkvalitetnije ljude nevezano uz dob, spol, političku ili vjersku pripadnost. Kriterij bi bio stručno znanje, iskustvo, organizacijske sposobnosti, komunikacijske vještine, sve ono što čini dobroga rukovoditelja. Time bi poduzeće najviše profitiralo:, na ključna bi mjesta došli najbolji ljudi, odabrani od svojih kolega. Tada bi i razina zadovoljstva u poslu svih zaposlenih, a samim tim i produktivnost, značajno narasla.
Što se tiče ostalih šumarskih sastavnica, mislim da je vrijeme prilagodbe na nove, nepovoljnije uvjete isteklo. Sve snage kojima šumarski sektor raspolaže trebale bi se probuditi i raditi na dobrobit položaja struke, svaka u svome djelokrugu, propagirati u medijima sve dobro što činimo, jer toga je zaista mnogo. Od Šumarskoga fakulteta, Komore, HŠD-a, HŠ instituta, Akademije, svi mogu dati svoj obol popravku stanja. Tko god misli da je ustegnut za kakva prava, neka se bori da ih ostvari ili vrati. Do sada su Hrvatske šume više izlazile ususret strukovnim organizacijama potpomažući njihovu djelatnost. Sada je to minimizirano jer se štedi. Ipak, pitanje je što se štedi i za koga. Jer, ako se štedi novac za državu, ona je prva na gubitku drastičnim slabljenjem cijele privredne grane kao što je šumarstvo. Ono što se mora potrošiti na znanost, istraživanja, promidžbenu i općekorisnu šumarsku djelatnost se mora potrošiti i ne može se kompenzirati. No, to su, u pravilu, najbolje uložena sredstva. Ako se ne ulaže i ne napreduje, nužno se nazaduje.
Navest ću i skori vjerojatni ulazak u sustav europske unije. Pravno obvezujući sporazum za šume Europe nedavno je iz Ministarstva poljoprivrede poslan šumarskim institucijama. Mislim da s te strane hrvatsko šumarstvo pogotovo ne zna što ga čeka i nije gotovo uopće pripremljeno. No, to je pred vratima i sad preostaje da se zauzmemo za naše interese sredstvima koja nam u ovo malo vremena stoje na raspolaganju. Tu, nažalost, iskreno dvojim da će itko išta i pokušati ozbiljnije napraviti.
Kao što sam naslovio ovaj članak, zbilja hrvatskoga šumarstva daleko je od idealne. Netko je njome više, netko manje nezadovoljan, ali čisto sumnjam da ima šumara koji bi njome bio potpuno zadovoljan. Stoga se nadam da ćemo se trgnuti i uznastojati poraditi na njezinu boljitku. Tko je u mogućnosti odlučivati o većim stvarima, veća mu je i odgovornost, što nije ništa novo. Ali svatko bi mogao u svome poslu i djelokrugu nastojati poraditi na zaštiti interesa i dostojanstva struke, jer to nas sve povezuje.