DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 98     <-- 98 -->        PDF

L´Italia forestale e montana
Frane Grospić
(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje Akademije šumarskih znanosti – Firenze)
Iz broja 1, siječanj – veljača 2013. godine izdvajamo:
Orazio Ciancio: Polarizacija u šumarstvu Italije
U ovom članku autor iznosi aktualno stanje u talijanskom šumarstvu, gdje se na javnoj sceni događa sukob ili polemika dviju koncepcija šumarstva: klasičnog šumarstva i sustavnog šumarstva, čiji je protagonist autor.
Ova polarizacija ima obilježje dijaloga, kao što je uvijek normalno u znanstvenom svijetu. Moguće je da se slijedom spoznajnog i kulturalnog progresa potvrdi neka učinkovitja alternativa koja će biti u stanju bolje objasniti, prihvatljivijim govorom, kompleksnost biološkog sustava šume.
Koncepcija klasičnog šumarstva temelji se na želji da se šuma podredi potrebama čovjeka u funkciji maksimalnog korištenja, te stavlja šumsko-kulturnu aktivnost u sferu "kulturalnog oportunizma" s utopističkim ciljem da se oponaša priroda, pozivajući se stalno na postojeće, svoje zakone. Takva formulacija klasičnog šumarstva nastoji se izolirati u jednostavnim i parcijalnim pojavama širokog i složenog područja, ne vodeći računa o povijesnoj i kulturnoj važnosti šume za zajednicu i funkcioniranje ekosustava neophodnih za preživljavanje i život.
Osnovni načela šumarstva, neovisni jedan od drugog su: 1) očuvanje biološkog funkcioniranja i biološke raznolikosti, 2) potrajnost šuma, 3) savjesno i racionalno korištenje šuma, u skladu s realnim održivim gospodarenjem.
U tom slučaju može se reći da se radi o novoj koncepciji šumarstva – sustavnom šumarstvu. Na taj će se način obilježje talijanske, regionalne etnokulture povratiti u šumarsku stvarnost.
Sustavno šumarstvo je istovremeno jedinstveno i različito u odnosu na fizičke, biološke, socijalne, povijesne i kulturalne situacije, vezane uz šumarsku problematiku.
Autor smatra "načela polariteta", povoljnost u kojoj suprotstavljene strane kontinuirano doprinose pluralitetu gledišta, mogućnosti nove sinteze, a to je ideja sustavnog šumarstva (Ciancio 1999; 2009).
U završnom dijelu članka autor naglašava važnost tradicionalnih šumsko-kulturalnih aktivnosti, koje talijanskom šumarstvu daju posebno obilježje. To su tradicionalne tehnike gospodarenja šumom, upotrebljavane od davnina radi zadovoljavanja potreba lokalnog stanovništva. Tu se radi o "lokalnim znanjima" koja sačinjavaju regionalnu etnokulturu Italije.
Ciljevi šumarskih aktivnosti su: održavanje šumskog biološkog sustava u ravnoteži s okolišem, očuvanje i povećanje biološke raznolikosti i općenito složenosti sustava, te sukladnost aktivnosti s ostalim sustavima s kojima je šuma u interakciji.
Sustavno šumarstvo predviđa provođenje šumskih intervencija manjeg intenziteta, što omogućuje prirodnu obnovu i integraciju svih sastavnica šume, biotskih i abiotskih. Ta praksa ima za cilj eliminiranje pogrešaka u gospodarenju, pri čemu posebnu važnost ima kontinuirani monitorning.
Mariagrazia Agrimi: Značajna uloga "urbane šume"
Neosporna je važnost šuma za život na planeti. Šume imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže okoliša, pružaju vrijedne kulturne, rekreativne i sanitarne usluge, što za sve brojnije gradsko stanovništvo puno znači.
Različita razina ekonomskog rasta i razvoja između grada i sela, te kulturne promjene i način življenja, utječu na demografsku dinamiku i promjene u odnosu na te dvije komponente. Ti elementi utječu na povećanje i transformaciju gradova i uključivanje neurbaniziranog teritorija.
Gradski eko-sustavi su pretežitono umjetni, ali otvoreni i dinamični, te oslobađaju materiju i energiju i djeluju zajedno s prirodnim ekosustavom.
Zelene površine, a posebno drveće u gradskom i prigradskom prostoru, bitni su za biološku i hidrološku ravnotežu, s učincima koji se prenose i na ekonomski razvoj: vegetacija pogoduje staništu faune, poboljšava apsorpciju oborinskih voda, s uštedom u gospodarenju vodenim resursima, smanjuje atmosfersko zagađenje i klimatske promjene te poboljšava uvjete života u gradovima.
Održiva poljoprivredna djelatnost u gradskom i prigradskom prostoru također imaju sličan pozitivan učinak.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 99     <-- 99 -->        PDF

U 2005.g. postotak gradskog stanovništva Europe iznosio je 75 % od ukupnog stanovništva, sa prognozom od 80 % do 2020.godine, te 90 % u sedam europskih država.
Više od jedne četvrtine teritorija EU je izravno u funkciji urbanih površina.
U Italiji je preko 70 % populacije koncentrirano u gradovima, sa sve većim korištenjem zemljišta u okolici gradskog područja. Po podacima iz 2011.g. te površine iznosile su preko 500 km2 godišnje i različite su po regijama.
Istraživanja su pokazala pozitivan utjecaj tih aktivnosti u prigradskim područjima na zdravstveno stanje stanovništva, posebice na osobe starije životne dobi.
2011.g. u okviru "Međunarodne godine šuma", Generalna skupština UN proglasila je "urbano šumarstvo" jednom od najvažnijih tema šumarstva (Collaborative Partnership for Forests) s naglaskom na dinamički odnos između šuma i građanstva. "Šume za sve" je glavna tema, formulirana tako da potiče društva na shvaćanje potrebe očuvanja šuma i održivo gospodarenje.
Najvećeg dijela zelenih gradskih površina vlasnici su općine. One imaju zadatak planirati, upravljati i gospodariti zelenim površinama koje pripadaju njihovom području, uključujući i privatno vlasništvo, uz obvezu poštivanja administrativnih odredaba kada se radi o javnim površinama: školska dobra, javne površine, parkovi uz povijesne objekte, zaštićene površine i sl.
Općinske administracije nemaju posebne normative za planiranje gospodarenja zelenim površinama, već su važeći propisi heterogeni, pri čemu urbanistički planovi imaju najveću ulogu. Javno zelenilo predstavlja "standard" koji se treba poštivati u odnosu na omjer građevinskih objekata i zelene površine.
Generalna direkcija za regionalnu politiku Europske komisije propisuju sedam tematika vezanih za urbana područja: gradsko zelenilo, voda, energija, otpad, transport, atmosfersko zagađenje i akustično zagađenje.
Za zelenilo su upotrebljavani sljedeći indikatori:
raspoloživost zelene površine po stanovniku (m2), tipologija i funkcionalost
pokrivenost u odnosu na površinu općine ( %)
prihvaćanje "Zelenog plana"
Po procjeni i na osnovi statistike od 430 uzoraka, ukupan broj urbanih šuma u Italiji je 19.806 jedinica, s površinom od 43.000 ha (prosjek 2,2 ha po jedinici).
Površine "Zelenih zona" predstavljaju važno nacionalno bogatstvo s urbanističkog i ekofunkcionalnog gledišta.
Znanstvena istraživanja svjedoče o važnoj ulozi gradskog i prigradskog zelenog prostora, koji pridonose smanjenju neiskorištenih površina, čuvaju biološku raznolikost, poboljšavaju izgled krajolika, kulturalnih i povijesnih obilježja, ublažuju klimatske promjene te oživljavaju odnos građana prema okolišu, potičući zdraviji i udobniji život.
Sergio Campus, Massimo D’Angelo, Roberto Scotti: Istraživanje u šumarstvu Sardinije
Šumsko planiranje u Sardiniji je u "fazi" izrade i treba se uskladiti s ekološkom, socijalnom i ekonomskom problematikom mediteranskog okružja.
Italija je potpisnica niza konvencija, načela i protokola koji obvezuju na primjenu mjera vezanih na očuvanje okoliša, te daje šumarstvu stratešku ulogu.
Prihvaćanjem Regionalnog šumsko-okolišnog plana (PFAR, 2007) Sardinija je dobila instrumente za donošenje planova gospodarenja okolišem u skladu s mediteranskom realnošću i regionalnim planom uređenja okoliša, što je zahtijevalo detaljnu analizu postojećeg stanja u šumsko-poljoprivredno-pašnjačkom kompleksu. Istovremeno su ustanovljene potencijalne mogućnosti šumskih resursa u okviru strategije regionalnog plana razvoja. Posljednjih desetak godina znanstvena literatura, nacionalna i europska, intenzivno se bavi Sardinijom, te su aktivirani mnogi projekti osnivanjem raznih pokusnih stanica. Neki od projekata su: poboljšanje stanja panjača u mediteranskom okružju, analiza stanja šuma s pretežitim učešćem crnike, kao i gospodarenje priobalnim boricima. Ipak, glavne aktivnosti vezane su za kulture plutnjaka, što je tradicionalno najvažnija i najraširenija šumska vrsta. Tu je osnovana "Tehnološka služba za plutnjak i primarne šumske proizvode" umjesto nekadašnje "Eksperimentalne stanice za plutnjak". Plutnjak ne sačinjava komponentu "normalne šume", već se pretežito radi o kulturama u kojima se obavlja ekstrakcija pluta.
U sklopu istraživanja šumarstva Sardinije, a na osnovi statističke obrade, ustanovljene su sljedeće šumske makrokategorije:
visoke šume bez plutnjaka 144.000 ha ili 12 %,
potencijalne šume plutnjaka 139.000 ha ili 11 %,
šumsko-poljoprivredno-pašnjački sustavi G2-721.000 ha ili 5–59 %,
šume panjača – 129.000 ha ili 11 %,
šume nastale od kultura četinjače – 56.000 ha ili 5 %,
novonastale šume – 40.000 ha ili 3 %.
U makro kategoriji šumsko-poljoprivredno-pašnjački sustavi vidljiv je veliki raspon, ovisno o kriteriju učešća šumskih vrsta (10–50 %).
Novonastale šume predstavljaju površine manje ili više pokrivene šumom, koje su nekada bile pretežito poljoprivredno zemljište, ali je isto napušteno zbog demografskih promjena (poljoprivredni i ruralni egzodus).
Makro kategorija potencijalne šume plutnjaka u iznosu od 139.000 ha predstavlja 83 % ukupnih površina plutnjaka

ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Italije (168.000 ha). Od te površine otpada 114.000 ha na mediteransko stanište, 22.000 na pašnjake djelomično pokrivene plutnjakom, te 3.000 na ostale površine obrasle plutnjakom.
Šume panjača zauzimaju veliku površinu. To su pretežito šume crnike kojima se gospodari na tradicionalan način, s turnusom koji omogućava maksimalnu drvnu proizvodnju (uglavnom ogrjevno drvo). Ovaj oblik uzgoja po mišljenju autora vrlo je štetan za ekosustav i u suprotnosti je sa sustavnim šumarstvom, te ima eventualno opravdanje samo u socijal-ekonomskom smislu koji proizlazi iz stalnog nedostatka ogrjevnog drveta.
Šume nastale od kultura četinjača sastoje se pretežito od mediteranskih lovora (preko 50 %). Imaju svoje podrijetlo od šumskih aktivnosti iz prošlosti, vezanih za učvršćivanje pješčanih dina pošumljavanjem.
U Sardiniji postoje jasne povoljnosti za definiranje održivog gospodarenja šumom, ali se te povoljnosti, za sada, još uvijek ne žele prepoznati.
Aktualnosti i kultura
Paolo Caramalli: Pošumljavanje obitelji Dapples u Grezzanu
U ovoj rubrici autor donosi zanimljivu priču o obitelji Dapples, koja je davne 1886. g. doselila u Grezano nedaleko Firenze i započela šumsku i poljoprivrednu aktivnost.
Davne 1820. g. švicarska obitelj Dapples doselila se iz Lozane u Đenovu, gdje se 1834. g. rodio Edmond Charles Francis Dapples, koji je postao liječnik-kirurg. Razočaran u medicinu nakon smrti svoje supruge, odselio se u blizinu Firence zajedno sa kćerkom Elvirom. Tu je sa 242.000 Lira kupio farmu u Grezzanu, s ciljem da stvori moderno gospodarstvo.
Kćerka Elvira nije se udavala, pa je bila vrijedni suradnik svom ocu u njegovoj zamisli. Kasnije (1912. g.), obitelji se priključio nećak Henri, bivši poznati nogometaš Đenove, Intera i Milana. Drugi nećak student Agrikulture u Pisi također se priključuje obitelji, te kasnije stječe "Orden talijanske krune" za zasluge u poljoprivredi i šumarstvu.
Treći nećak Louis diplomirani industrijalac, vodio je administrativne poslove hacijende i zaslužan je za važan rad na katalogizaciji fotografija koje danas imaju povijesnu vrijednost.
Kćerka Elvira naslijedila je oca poslije njegove smrti 1914. g., a nju nakon njene smrti 1958. g. praunuk Edmond Desleux, diplomat ONU-a, generalni konzul Švicarske u Italiji, koji je živio u Grezzanu 1965–1973. g.
U vrijeme kada je Edmond Dapples kupio farmu, poljoprivredna i šumska površina iznosila je 502 ha zajedno sa potrebnim gospodarskim zgradama. Na 192 ha prostirala se šuma, 207 ha pašnjaci i 103 ha obradive površine.
Pod upravom obitelji Dapples vlasništvo se značajno proširilo, posebice površine pod šumom, što je povoljno djelovalo na rješavanje problema vezanih na hidrološke probleme apeninskog područja. Tako je nedaleko Firence u središtu fiorentinske doline Mugello nastala velika promjena krajolika koju su prozvali "mala Švicarska u Mugelli". Vjerojatni je uspjeh rješavanja hidroloških problema u Mugellu bio poticaj "Ministarstva poljoprivrede, industrije i trgovine" da donese prve šumske odredbe o zabrani korištenja zemljišta iznad pojasa uzgoja kestena, a kasnije i ispod te zone. To je bio povod prosvjeda seoskog stanovništva, posebice stočara.
Istovremeno, za vrijeme sukoba stočara i administracije "Mala Švicarska" razvijala je šumsku aktivnost vođena ambicijama švicarske obitelji Dapples.
Obavljena su pošumljavanja sa više od 1.600.000 sadnica, pretežito iz vlastitog rasadnika. To je bio težak posao, jer je trebalo nositi zemlju za sadnju mladih biljaka i graditi suhozide za zaštitu od erozije.
Obitelj Dapples je u Grezzanu vlastitim sredstvima sagradila osnovnu školu i dala je uz simboličnu cijenu najma općini.
1911. g. imanje je imalo površinu veću od 750 ha, od toga 280 ha šume, 320 ha pašnjaka i 150 ha oranica. Šuma se sastojala od smreke, jele, duglazije, atlaskog cedra, ariša, crnog i običnog bora, te bukve i cera.
1941. g. hacijenda doseže konačnih 792 ha od kojih 632 ha šume, 162 ha obradive površine, a svi su pašnjaci pošumljeni.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata šumski fond je dosta uništen, jer se njemačka fortifikacijska linija upravo tu nalazila, a poslije rata šuma se nekontrolirano sjekla.
Posljednji nasljednik obitelji, švicarski diplomat Edmond Desleux je 1960.g. ustupio šumske površine tadašnjoj Šumskoj upravi u vlasništvu Državnih šuma, zbrinuvši prethodno nadničare i ostale zaposlenike. On je boravio u Grezzanu do 1973.g., a onda je donio odluku o preseljenju u Švicarsku.
Bio je posljednji "Švicarac" u Grezzanu, a poslije njega ostali su vrijedni fragmenti šuma, kao važan element krajolika i uspomena na ambiciozno djelo švicarske obitelji Dapples.