DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2013 str. 99     <-- 99 -->        PDF

U 2005.g. postotak gradskog stanovništva Europe iznosio je 75 % od ukupnog stanovništva, sa prognozom od 80 % do 2020.godine, te 90 % u sedam europskih država.
Više od jedne četvrtine teritorija EU je izravno u funkciji urbanih površina.
U Italiji je preko 70 % populacije koncentrirano u gradovima, sa sve većim korištenjem zemljišta u okolici gradskog područja. Po podacima iz 2011.g. te površine iznosile su preko 500 km2 godišnje i različite su po regijama.
Istraživanja su pokazala pozitivan utjecaj tih aktivnosti u prigradskim područjima na zdravstveno stanje stanovništva, posebice na osobe starije životne dobi.
2011.g. u okviru "Međunarodne godine šuma", Generalna skupština UN proglasila je "urbano šumarstvo" jednom od najvažnijih tema šumarstva (Collaborative Partnership for Forests) s naglaskom na dinamički odnos između šuma i građanstva. "Šume za sve" je glavna tema, formulirana tako da potiče društva na shvaćanje potrebe očuvanja šuma i održivo gospodarenje.
Najvećeg dijela zelenih gradskih površina vlasnici su općine. One imaju zadatak planirati, upravljati i gospodariti zelenim površinama koje pripadaju njihovom području, uključujući i privatno vlasništvo, uz obvezu poštivanja administrativnih odredaba kada se radi o javnim površinama: školska dobra, javne površine, parkovi uz povijesne objekte, zaštićene površine i sl.
Općinske administracije nemaju posebne normative za planiranje gospodarenja zelenim površinama, već su važeći propisi heterogeni, pri čemu urbanistički planovi imaju najveću ulogu. Javno zelenilo predstavlja "standard" koji se treba poštivati u odnosu na omjer građevinskih objekata i zelene površine.
Generalna direkcija za regionalnu politiku Europske komisije propisuju sedam tematika vezanih za urbana područja: gradsko zelenilo, voda, energija, otpad, transport, atmosfersko zagađenje i akustično zagađenje.
Za zelenilo su upotrebljavani sljedeći indikatori:
raspoloživost zelene površine po stanovniku (m2), tipologija i funkcionalost
pokrivenost u odnosu na površinu općine ( %)
prihvaćanje "Zelenog plana"
Po procjeni i na osnovi statistike od 430 uzoraka, ukupan broj urbanih šuma u Italiji je 19.806 jedinica, s površinom od 43.000 ha (prosjek 2,2 ha po jedinici).
Površine "Zelenih zona" predstavljaju važno nacionalno bogatstvo s urbanističkog i ekofunkcionalnog gledišta.
Znanstvena istraživanja svjedoče o važnoj ulozi gradskog i prigradskog zelenog prostora, koji pridonose smanjenju neiskorištenih površina, čuvaju biološku raznolikost, poboljšavaju izgled krajolika, kulturalnih i povijesnih obilježja, ublažuju klimatske promjene te oživljavaju odnos građana prema okolišu, potičući zdraviji i udobniji život.
Sergio Campus, Massimo D’Angelo, Roberto Scotti: Istraživanje u šumarstvu Sardinije
Šumsko planiranje u Sardiniji je u "fazi" izrade i treba se uskladiti s ekološkom, socijalnom i ekonomskom problematikom mediteranskog okružja.
Italija je potpisnica niza konvencija, načela i protokola koji obvezuju na primjenu mjera vezanih na očuvanje okoliša, te daje šumarstvu stratešku ulogu.
Prihvaćanjem Regionalnog šumsko-okolišnog plana (PFAR, 2007) Sardinija je dobila instrumente za donošenje planova gospodarenja okolišem u skladu s mediteranskom realnošću i regionalnim planom uređenja okoliša, što je zahtijevalo detaljnu analizu postojećeg stanja u šumsko-poljoprivredno-pašnjačkom kompleksu. Istovremeno su ustanovljene potencijalne mogućnosti šumskih resursa u okviru strategije regionalnog plana razvoja. Posljednjih desetak godina znanstvena literatura, nacionalna i europska, intenzivno se bavi Sardinijom, te su aktivirani mnogi projekti osnivanjem raznih pokusnih stanica. Neki od projekata su: poboljšanje stanja panjača u mediteranskom okružju, analiza stanja šuma s pretežitim učešćem crnike, kao i gospodarenje priobalnim boricima. Ipak, glavne aktivnosti vezane su za kulture plutnjaka, što je tradicionalno najvažnija i najraširenija šumska vrsta. Tu je osnovana "Tehnološka služba za plutnjak i primarne šumske proizvode" umjesto nekadašnje "Eksperimentalne stanice za plutnjak". Plutnjak ne sačinjava komponentu "normalne šume", već se pretežito radi o kulturama u kojima se obavlja ekstrakcija pluta.
U sklopu istraživanja šumarstva Sardinije, a na osnovi statističke obrade, ustanovljene su sljedeće šumske makrokategorije:
visoke šume bez plutnjaka 144.000 ha ili 12 %,
potencijalne šume plutnjaka 139.000 ha ili 11 %,
šumsko-poljoprivredno-pašnjački sustavi G2-721.000 ha ili 5–59 %,
šume panjača – 129.000 ha ili 11 %,
šume nastale od kultura četinjače – 56.000 ha ili 5 %,
novonastale šume – 40.000 ha ili 3 %.
U makro kategoriji šumsko-poljoprivredno-pašnjački sustavi vidljiv je veliki raspon, ovisno o kriteriju učešća šumskih vrsta (10–50 %).
Novonastale šume predstavljaju površine manje ili više pokrivene šumom, koje su nekada bile pretežito poljoprivredno zemljište, ali je isto napušteno zbog demografskih promjena (poljoprivredni i ruralni egzodus).
Makro kategorija potencijalne šume plutnjaka u iznosu od 139.000 ha predstavlja 83 % ukupnih površina plutnjaka