DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 71     <-- 71 -->        PDF

OPŠTA ENTOMOLOGIJA
Milan Glavaš
U Sarajevu je tiskan sveučilišni udžbenik (Odluka Senata Univerziteta u Sarajevu) pod nasloom "Opšta entomologija". Izdavač je Univerzitet u Sarajevu, Šumarski fakultet, tisak Grafičar promet, Sarajevo. Autori su prof. dr. Nenad Dimić, prof. dr. Snježana Hrnčić i prof. dr. Mirza Dautbašić. Knjigu su recenzirali prof. dr. Milka Glavengekić – Šumarski fakultet Beograd i prof. dr. Sadbera Trožić-Borovac – Prirodno-matematički fakultet Sarajevo.
Uz predgovor i uvod, gradivo u knjizi podijeljeno je u 6 poglavlja. U prva četiri poglavlja obrađeni su isključivo kukci, u petom njihova veza s ekološkim čimbenicima, dok se šesto odnosi na zaštitu biljaka od štetnih kukaca. Dijelovi teksta popraćeni su odgovarajućim slikama. Na kraju se na 5 stranica navodi popis literature, a na jednoj stranici su navedeni autori fotografija. Obim knjige je 200 stranica.
U Predgovoru autori ukazuju da je program studija entomologije koncipiran na suvremenom pristupu integralnoj zaštiti bilja. Vođen tim načelom, ovaj bi udžbenik stručnjake trebao usmjeriti na suvremene tokove fitomedicine. U daljnjem dijelu isti upućuje na važnost materije obrađene u pojedinim poglavljima te koliko je nužno i važno poznavanje kukaca, okoliša, domaćina i svih drugih čimbenika za sigurnu zaštitu biljaka. Autori su naveli i porijeklo fotografija i ilustracija koje se nalaze na odgovarajućim mjestima u tekstu. Na kraju predgovora ističu da je udžbenik namijenjen studentima i stručnjacima poljoprivrede, šumarstva, hortikulture i drugih struka.
Uvod je napisan na 5 stranica. Na samom početku objašnjava se što je entomologija i što sve proučava. Entomologija je podijeljena na opću i primijenjenu. Opća služi primijenjenoj entomologiji, koja svoje mjesto nalazi u različitim strukama (medicina, veterina, hortikultura, šumarstvo, poljoprivreda). Autori naglašavaju da se uz kukce trebaju proučavati i drugi organizmi iz svijeta životinja i da se poljoprivredna, šumarska i hortikulturna entomologija mogu usvojiti kao dio fitomedicine. U nastavku teksta navode koji je cilj proučavanja kukaca i i njihov značenje u biljnoj proizvodnji.Osvrću se na primjere katastrofalnih šteta u poljoprivredi i šumarstvu koje su počinili kukci proteklih godina. Poseban primjer su skakavci, koje je FAO svrstao u najveće nedaće čovječenstva. Nadalje ističu da pojedine vrste kukaca mogu imati i strateško značenje, ali mogu biti i izvor vrlo kvalitetne hrane. Ukratko, osvrću se na povijest zanimanja za kukce i razvoj entomologije kao znanstvene discipline. Na kraju uvodnog dijela, pozornost se stavlja na porijeklo, sistematsko mjesto i rasprostranjenost kukaca.
Predgovor i uvod po svom sadržaju upućuju i još više potiču čitatelja na zanimljiv i važan tekst u ovom udžbeniku. Sadržaj cijeloga teksta prikazat će se prema pojedinim poglavljima.
1. Morfologija insekata
Ovo je poglavlje napisano na 45 stranica, a podijeljeno je u 4 podpoglavlja u kojima se govori o morfologiji pojedinih dijelova kukaca.
1. Glava (caput, cephalon). Vrlo jasno se opisuju dijelovi glave kukaca. Veći, gornji dio glave građen je od tri segmenta i naziva se čahura, a dijeli se u glavni štit, čelo, tjeme, potiljak gušu i obraze. Donji dio sastoji se također od tri segmenta koji izgrađuju dijelove usnog aparata. Slijedi opis pojedinih dijelova. Pipci (ticala): Razlikuju se dva tipa ticala; prosta ili jednaka i složena ili nejednaka (opisano je 6 vrsta) ticala. Istaknuto je da su na ticalima smješteni organi čula mirisa, dodira, sluha, okusa i ravnoteže, što je od posebne važnosti za kukce. Usni aparati: Autori naglašavaju da nekim kukcima usni aparati osim za uzimanje hrane služe i za rad, borbu i druge potrebe. Opisana su 4 tipa usnog aparata, a uz svaki su navedene pripadajuće grupe kukaca. Također su opisani građevni dijelovi i njihove funkcije svih tipova usnih ustroja. Položaj glave insekta: Opisana su tri

ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 72     <-- 72 -->        PDF

položaja glave, pripadajuće grupe kukaca i značenje položaja glave za život i način ishrane kukaca.
2. Grudi (thorax). Obzirom da grudi na sebi nose noge i krila, nazivaju se lokomotorni dijelovi tijela kukca. Posebno su opisane noge, a posebno krila kukaca. Noge (pedes): Na početku su navedeni dijelovi nogu (kuk, butni valjak, but, koljenica i stopalo). Opisana je njihova građa i funkcioniranje. Ukazano je na funkcionalno diferenciranje pojedinog para nogu i način kretanja kukaca. Nadalje se opisuju tipovi nogu (za hodanje, skakanje, kopanje, plivanje, hvatanje, sakupljanje i prihvaćanje). Za svaki tip nogu navedeni su pripadajući redovi ili vrste kukaca i način funkcioniranja. Pojašnjenju pomažu crteži i fotografije. Krila (alae): U ovom dijelu uz kratke uvodne značajke opisane su nervatura i građa krila kukaca te njihov let. Kroz cjevčice koje se označavaju kao nervatura krila, prolaze kroz dišne cijevi i nervi. Navedeni su osnovni uzdužni nervi (6 tipova), njihov položaj u krilu, grananje i druge značajke. Prema građi krila mogu se svrstati u dvije skupine; krila iste konzistencije i krila različite konzistencije. Za prvu grupu navedena su tri, a za drugu sedam tipova krila. Za sve tipove navedene su pripadajuće grupe kukaca i slikovni prikazi. Ukazano je i na primarnu i sekundarnu beskrilnost pojedinih kukaca.
3. Zadak (abdomen): Daju se osnovni podaci o zatku kao najrazvijenijem dijelu kukca, u kojemu je smješten najveći dio crijevnog kanala s organima za ekstrakciju i spolni organi. Opisani su dodaci (cerci, styli, leglica i prihvataljke) i tipovi zatka (sjedeći, viseći, drškast) te njihove značajke i navedene pripadajuće grupe kukaca.
4. Koža (integument): Istaknuto je da koža ima više funkcija i da predstavlja skelet kukca. U koži su smješteni čulni organi, žlijezde, razni izraštaji i pigmenti. Jasno je opisana kutikula i unutrašnja dva sloja kože, te dlake i ljuskice kao izrasline na koži. Istaknuto je da poznavanje građe kože ima veliko praktično značenje s gledišta suzbijanja kukaca. Ovo podpoglavlje završava opisom boje kukaca. Razlikuje se pigmentna (potječe od raznih kemijskih spojeva) i strukturna (nastaje prelamanjem svjetla kroz kutikulu) boja. Istaknuto je da boja ponajprije ima zaštitnu funkciju, o čemo se daje nekoliko objašnjenja.
2. Anatomija i fiziologija insekata
Ovo poglavlje obuhvaća 27 stranica, a podijeljeno je na 8 podpoglavlja koje redom prikazujemo.
1. Žlijezde (organi za izlučivanje): Najveći broj žlijezda smješten je u koži kukca. Ukoliko se sekreti žlijezda izlučuju na površinu tijela nazivaju se ekskretorne, a one koje izlučuju u unutrašnjost nazivaju se endokrilne žlijezde. U tekstu su od ekskretornih žlijezda opisane voštane, otrovne, aromatične, smrdljive, pljuvačne i sluzne žlijezde, a za svaku su navedena glavna objašnjenja. Na isti način opisano je šest vrsta endokrilnih žlijezda.
2. Mišići: Mišići imaju funkciju aktivnih pokreta pojedinih organa i cijeloga tijela kukca. U kukaca postoji više tisuća mišića. Više ima poprečno prugastih nego glatkih mišića. Mišići kukca vrlo su snažni, a kontrakcije su brze, što je jasno opisano.
3. Organi za probavu (digestivni sustav): Probavni trakt je crijevo koje se proteže od šupljine usta do analnog otvora. Crijevo je razdijeljeno na prednje, srednje i zadnje. Prednje služi za prikupljanje, mehaničko usitnjavanje i omekšavanje hrane. U srednjem se odigrava najveći dio procesa probavljanja i resorbiranja hrane. U zadnjem crijevu u najvećoj mjeri resorbira se probavljena hrana, a iz neprobavljenih dijelova oduzima se voda uz istovremeno formiranje fekalnih zrna.
4. Organi za disanje (respiratorni sustav): Pod pojmom disanja podrazumijeva se razmjena plinova između tijela i vanjske sredine. U većine kukaca organi za disanje su trahealnog tipa, što su autori detaljno opisali. Disanjem se oslobađa energija neophodna za kretanje i sve druge manifestacije kukaca. Kod kukaca je izraženo aktivno i pasivno (za vrijeme mirovane) disanje. Centar za disanje nalazi se u ganglijama prednjih grudi. Značajno je da je za životne aktivnosti kukaca potrebna znatno veća količina kisika nego kod viših organizama.
5. Krvni (cirkulatorni) sustav: Krvni sustav kukaca je otvorenog tipa. Krv se slobodno razlijeva po šupljini tijela, što omogućuje leđna krvna žila (srce i aorta) i dorzalna i ventralna dijafragma. Srce se proteže od prednjeg segmenta zatka do grudi i obično se sastoji od 1-10 komorica. Dorzalna dijafragma proteže se samo kroz zadak, a ventralna kroz zadak i grudi sve do glave. Ona nije propustljiva za krv. Krv zauzima značajan dio mase tijela kukca. Sastoji se od krvne plazme (čine je voda, soli, bjelančevina i pig­menti) i krvnih stanica (čvrsti dijelovi krvi, glukoza, masti). Glavni zadaci krvnih stanica su sekrecija fermenata, transport hranjivih i otpadnih tvari i razaranje stranih tijela. Uz to, krv prenosi hormone i druge produkte tijela. Na kraju ovog podpoglavlja opisan je smjer cirkuliranja krvi.
6. Nervni sustav: Najveći dio živčanih stanica koncentriran je u živčanim centrima. Središnji živčani sustav sastoji se od čvorova (ganglija). Ganglije su grupirane u tri skupine od kojih svaka ima svoj smještaj u tijelu i posebnu funkciju. Periferni živčani sustav sastoji se od ogranaka središnjeg živčanog sustava razgranatog po površini tijela kukca. Simpatični živčani sustav djeluje na crijevni kanal, spolne organe, endokrilne žlijezde, stigme i srce, tj. na organe koji ne stoje pod izravnim utjecajem volje kukca. Preko živčanog sustava ostvaruje se harmonija rada pojedinih organa i osigurava djelatnost i ponašanje organizma tijekom čitavog života.
7. Čula (receptori): Čulni organi primaju nadražaje iz vanjskog svijeta i ovise o fiziološkom stanju samog organizma.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Čulni organi su u tijesnoj vezi sa živčanim sustavom. Svi su čulni organi prema odgovarajućem nadražaju podijeljeni na mehanička čula (čulo dodira, sluha, čulo za težinu, kretanje i položaj), kemijska čula (čulo mirisa i okusa), čulo za toplinu i vlažnost, čulo za svjetlost. Čulo dodira ponajprije služi za orijentiranje u prostoru, a čulo okusa za pronalaženje i odabiranje hrane. Ovo je čulo kod kukaca vrlo dobro razvijeno, bolje nego kod viših organizama. Čulo mirisa omogućava kukcima pronalaženje hrane, jedinki suprotnog spola, jedinki istog društva itd. Kukci mogu lakše registrirati miris od drugih životinja. To ima izuzetno veliki značenje u zaštiti bilja. Organe čula sluha izgrađuju specifične dlake, što je detaljno opisano. Kod kukaca se susreću tri tipa slušnih organa: hidrotonalni, džonstonov i timpanalni. Organi čula vida su oči, i to jednostavne i složene. Jednostavne oči mogu biti bočne ili larvalne jer postoje samo kod ličinki i čeone koje služe za poboljšanje vida i za određivanje razmaka. Složene oči sastavljene su od manjeg ili većeg broja očica koje primaju nadražaj svjetlosti iz projekcije svog vidnog polja. Reagiranje kukaca na nadražaj svjetlosti i boje ima veliko praktično značenje (oprašivanje cvjetova, suzbijanje kukaca).
8. Spolni ili genitalni organi: Spolovi kod kukaca su razdvojeni, tj. postoje ženske i muške jedinke jedne vrste. U knjizi su posebno opisani ženski, a posebno muški spolni organi i to građa i funkcioniranje.
3. Razmnožavanje insekata
U prvom dijelu ovoga kratkog (8 stranica) poglavlja, upućuje se na normalno spolno razmnožavanje ili gamogenezu. Što se tiče partenogeneze daje se tumačenje kakva je redovna isključiva, alternativna, mješovita i slučajna partenogeneza. Razmnožavanje je povezano s tri faze. U prvoj fazi je spolna aktivnost koja završava kopuliranjem. U drugoj fazi je polaganje jaja, treća se odnosi samo na određene kukce, a to je njegovanje potomstva. Nadalje je objašnjeno što je dopunska ili regenerativna ishrana, mjesta i vremensko trajanje kopulacije, te pojmovi monogamnih, poligamnih i poliandrijskih vrsta. Zadnji dio ovog poglavlja posvećen je jajima. U tekstu se objašnjava građa, oblik, boja i veličina jaja, te broj jaja koje položi jedna ženka. Poseban naglasak dan je polaganju jaja bilo samo pojeginačno ili u skupinama, odnosno jajnim leglima. Značajno je da kukci polažu jaja u blizini izvora hrane za novo potomstvo i na mjestima njihove zaštite. Opisana su i odstupanja od normalnog razvoja kukaca.
4. Razviće i preobražaj insekata
Četvrto je poglavlje napisano na 19 stranica, a podijeljeno je na 6 podpoglavlja.
1. Embrionalni razviće (razvoj): U tijeku razvoja kukci prolaze embrionalnu i postembrionalnu fazu. Embrionalni razvoj se događa u jajetu i prolazi kroz nekoliko faza, a završava piljenjem ličinki, što su autori jasno opisali isto kao njegovo trajanje i način izlaska ličinki iz jaja.
2. Postembrionalno razviće (razvoj): U daljnjem tekstu opisana je metamorfoza kukaca. Istaknuto je da kod Pte­rygota postoje kukci s nepotpunim i potpunim preobražajem, navedene su faze preobražaja i pripadajuće skupine kukaca. Poseban dio teksta posvećen je ličinkama. Ističe se da je ličinka kod mnogih kukaca jedini stadij razvoja kada se hrane, pa otuda imaju izuzetno veleko ekonomsko i privredno značenje. Objašnjen je način presvlačenje ličinki, te opisane primarne, sekundarne i tercijarne ličinke uz navode pripadajućih kukaca. Što se tiče tercijarnih ličinki još su navedene ličinke s grudima i trbušnim nogama (gusjenice, pagusjenice), ličinke s grudnim nogama i ličinke bez nogu, također s pripadajućim grupama kukaca. Na isti način pozornost je posvećena opisu lutke (čahure, kokona). U ovom stadiju razvoja obavljaju se vrlo burni procesi u kojima dolazi do preobražaja ličinke u odraslog kukca (imago, adult). Opisano je kako teku procesi preobrazbe, tipovi lutki, eklozija i procesi neposredno nakon eklozije.
3. Postmetabolno razviće (razvoj): Nakon eklozije jedinke velikog broja kukaca (navedeni su u tekstu) nisu spolno zrele, pa se do stjecanja spolne zrelosti hrane dopunski. To je faza postmetabolnog razvoja. Tada ti kukci mogu izazvati veliku štetu i u većini slučajeva to je jedino vrijeme za poduzimanje zaštitnih mjera.
4. Generacija: Razlikuju se kukci s jednom ili više generacija godišnje i oni s višegodišnjom generacijom. Istaknuto je da poznavanje broja generacija ima vrlo veliko praktično značenje sa stajališta štetnosti i zaštite biljaka.
5. Morfizmi: U ovom vrlo kratkom podpoglavlju objašnjeni su pojmovi spolnog i sezonskog dimorfizma, te alternativni i socijalni polimorfizmi.
6. Prekid razvića (razvoja) insekata: U ovom podpoglavlju daju se objašnjenja o prekidima razvoja kukaca kao što je prezimljavanje (hibernacija), ljetno mirovanje (estivacija) i dijapauza koja se dijeli na nekoliko tipova.
5. Ekologija insekata
Ovo je poglavlje obima 17 stranica, a podijeljeno je u 4 podpoglavlja. Poznavanje ekologije kukaca je od izuzetnog značenja, jer omogućava pravilan pristup i siguran uspjeh u suzbijanju štetnih kukaca, ali i očuvanju prirodne ravnoteže.
1. Djelovanje ekoloških čimbenika: U ovom podpoglavlju autori upućuju na ovisnost kukaca o abiotičkim (temperatura, voda, svjetlo, vjetar, zemljište) i biotičkim (hrana, drugi organizmi, čovjek) čimbenicima. Objašnjenja su koncizna i vrlo jasna.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2013 str. 74     <-- 74 -->        PDF

2. Utjecaj insekata na životnu sredinu: Na ovom mjestu daju se objašnjenja o izravnim i neizravnim koristima kukaca za prirodu (oprašivanje biljaka) i čovjeka (pčelinji proizvodi, hrana), a na isti način i o štetama. Uz to razjašnjeni su pojmovi primarnih i sekundarnih štetnika.
3. Gustoća populacije: Ovo je vrlo važno podpoglavlje. Opisano je određivanje gustoće populacije, relativna brojnost i mortalitet kukaca.
4. Masovna pojava insekata: Zadnje podpoglavlje ima posebnu vrijednost jer objašnjava bitne čimbenike biotičke ravnoteže (obično ne dolazi do ekonomskih šteta) i masovne pojave (štete mogu biti katastrofalne) kukaca. Zato proučavanje gradacije kukaca ima veliko praktično značenje, o čemu su pojašnjenja napisana u ovom podpoglavlju.
6. Načela i metode zaštite od štetnih insekata
Ovo je najveće poglavlje u knjizi, obuhvaća 57 stranica, a podijeljeno je na 4 podpoglavlja koja je vrijedno prikazati, jer se navedenim uputama dolazi do ispravnih mjera zaštite bilja od štetnika.
1. Dijagnoza i prognoza. Ovdje se govori o dijagnozi i prognozi šteta koje mogu uzrokovati kukci. Navedeni su svi potrebni elementi dijagnoze i prognoze. Posebno je istaknuto da prognoza predstavlja osnovu suvremenog pristupa suzbijanju štetnika.
2. Simptomi napada štetnih insekata: Opisano je 8 tipova izravnih i 14 tipova neizravnih simptoma oštećenja biljaka kukcima.
3. Uzimanje uzoraka: Treće podpoglavlje se odnosi na uzimanje uzoraka u svrhu poduzimanja mjera zaštite. Autori navode da je kod uzimanja uzoraka zemljišta (kukci koji žive u zemlji) važno vrijeme uzimanja uzoraka, veličina, broj i raspored jama, analiza uzorka, determinacija štetnika i ocjena intenziteta budućeg napada. Dalje je opisano kako se pregledavaju biljke i štetnici na njima. Metodama hvatanja kukaca u cilju donošenja odluke o suzbijanju, autori su poklonili dosta prostora u ovoj knjizi. Navedene su metode hvatanja entomološkom mrežom (leptiri), rukom (tvrdokrilci), epruvetama, lovnim lampama, lovnim posudama, Merikovim posudama (lisne uši) te klopkama sa seksualnim feromonima. Klopke i feromoni opisani su vrlo detaljno, a na kraju se upućuje na način brojenja ulovljenih potkornjaka, odnosno utvrđivanje intenziteta napada. Uz sve navedeno još su opisane ljepljive ploče, ljepljivi prstenovi i lovna stabla, što je našim praktičarima dobro poznato. Ovo podpoglavlje završava opisom uzimanja uzoraka u skladištima i uzoraka za ocjenu štetnosti.
4. Mjere zaštite: Ovo je vrlo opširno podpoglavlje u kojemu se objašnjavaju načini zaštite ratarskih i voćarskih kultura, šuma i urbanog zelenila te robe u skladištima. Bilo bi korisno detaljnije prikazati sve opisane mjere, ali prostor ne dozvoljava, a zaštitarima su iste u dobroj mjeri poznate. U tekstu su opisane agrotehničke mjere, pomotehničke mjere, mjere predohrane (važne su isključivo za šumarstvo), sadnja otpornih sorti, karantenske, mehaničke, fizičke, biološke i kemijske mjere. Kemijskim mjerama, odnosno pesticidima dato je najviše prostora. U tekstu se govori o primjeni pesticida, podjeli, formulaciji, sastavu, toksikologiji, načinu primjene i drugim značajkama pesticida. U tom prostoru posebna materija odnosi se na insekticide.
Ovo poglavlje, odnosno knjiga, završava s dva međusobno povezana vrlo zanimljiva i korisna napisa. Prvi se odnosi na pet karakterističnih faza razvoja koncepta zaštite bilja. U drugom se vrlo jasno tumači značenje integralne zaštite bilja kao karike integralne proizvodnje.
Mišljenje i preporuka
Sveučilišni udžbenik"Opšta entomologija" napisan je nevjerojatno sažeto ako se uzme u obzir koliko se u njemu obrađuje činjenica o kukcima. Najbolja ocjena ovoga djela je da čitatelj koji želi steći znanje o kukcima ne može u tekstu izostaviti ("preskočiti") ni jednu riječ. Iz toga proizlazi da su knjigu napisali stručnjaci velikog znanstvenog znanja i dugogodišnjeg pedagoškog iskustva. Uvjeren sam da će svaki čovjek koji se susreće s primijenjenom entomologijom u ovoj knjizi naći materijale za siguran i ispravan rad na zaštiti bilja, očuvanju okoliša i raznolikosti u prirodi. Zato je svima preporučam, ne samo kao lagano i razumljivo štivo, nego za čvrsta znanja o kukcima.
Autori zaslužuju pohvale i čestitke.