DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 83 <-- 83 --> PDF |
NACIONALNI PARK RISNJAK – 60. OBLJETNICA OSNIVANJA (1953–2013) Alojzije Frković Uvod Uz strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene, posebne geomorfološke i ornitološke rezervate poput Vražjeg prolaza i Zelenog vira, otoka Prvića i Cresa, rezervate šumske vegetacije kao što su Debela lipa – Velika rebar na kontinentu ili šuma Dundo na otoku Rabu, Parka prirode Učka, parkove šuma: Japlenški vrh, Golubinjak, Čikat i drugih zaštićenih objekata prirode, Nacionalni park Risnjak jedini je nacionalni park na području Primorsko-goranske županije. Smješten na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske, tik do granice s Republikom Slovenijom, svojom površinom od 6.350 ha, od čega 67 % u zoni stroge zaštite, zauzima najveći dio planinskih masiva Risnjaka (1528 m) i Snježnika (1506 m) te izvorišni dio kanjona Kupe (290 m). Svega je petnaestak kilometara zračne linije udaljen od Kvarnera. Zahvaljujući utjecaju Jadranskog mora s jugozapada i prodoru kontinentalne klime sa sjeveroistoka, na relativno malom prostoru Parka prisutno je tridesetak različitih biljnih zajednica, od kojih njih polovica šumskih. Bio je to ključni čimbenik da se ovo područje zaštiti, a proglašenjem nacionalnim parkom onemogući iskorištavanje, pa je vegetacijski uzorak ostao trajno nepromijenjen. Uz bogatstvo biljnoga svijeta ide i bogatstvo faune. Uz (i po vrstama i po brojnosti) prisutne parnoprstaše (jelen, srna, divlja svinja), kune, glodavce i druge sisavce, ovaj prostor je stanište za sve tri velike zvijeri: smeđi medvjed, vuk i ris, od kojih je potonji nakon stanke od punih 70 godina uspješnom reintrodukcijom u susjednoj Sloveniji vraćen u svoju staru postojbinu (gorska livada Lazac, lipanj 1974). Tu su i ostale skupine životinja, poput ptičjeg svijeta (na području Parka i njegove bliže okolice gnijezde 72 ptičje vrste), gmazova, leptira i dr.Ono što jedino zabrinjava Javnu ustanovu NP Risnjak je prisutna depopulacija stanovništva, posebno izražena u onih nekoliko naselja koja su se proširenjem Parka našla unutar njegovih granica. Organizacija opskrbe i prijevoza – najteži zadaci Prigodom 60. obljetnice proglašenja masiva Risnjaka nacionalnim parkom, valja se nakratko prisjetiti kako su tekli istraživački radovi, kada su započeli, koliko su truda i napora trebali uložiti botaničar svjetskog glasa profesor Ivo Horvat i njegovi suradnici da se Risnjak proglasi nacionalnim parkom. Poslužit ćemo se pismenim uradcima dvojice njegovih najbližih suradnika, kada se otpočelo s vegetacijskim istraživanjima apsolvenata šumarstva Stjepana Bertovića i Zvonimira Pelcera objavljenima u Zborniku radova 40 godina NP Risnjak (Crni Lug, 1994). Gorskokotarskim vegetacijskim istraživanjima, zabilježio je prof. dr. sc. Stjepan Bertović, prethodila su pomna floristička i fitocenološka proučavanja šumskog i ostalog rastlinstva, koje je uz brojne druge istraživače, posebice revno provodio profesor dr.sc. Ivo Horvat, započevši iste dvadesetih godina prošloga stoljeća. Prvih godina poraća ona su, nažalost, nešto zamrla (razlozi su poznati!) da bi zahvaljujući podršci mnogih uglednih i utjecajnih ljudi, poput šumarnika prof. Josipa Šafara, tada na dužnosti direktora |