DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Šumarskog instituta u Zagrebu, bila nastavljena. Dobivši punu podršku Saveznog ministarstva šumarstva da se i u našoj zemlji organiziraju sustavna vegetacijska kartiranja, za najpovoljniji objekt u tu svrhu Horvat predlaže očuvane iskonske šume bivših šumoposjednika – Thurn-Taxisa i Ghyczyja u masivu Risnjaka i Snježnika. Kako su za ta kartiranja bile potrebne odgovarajuće topografske podloge, Horvat, na preporuku prof. dr. sc. Nikole Neidhardta, predstojnika Zavoda za geodeziju Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predlaže upravo Stjepana Bertovića, tada apsolventa šumarstva, vrsnog i pedantnog crtača, a on pak svoje kolege s godine, Zoltana Matana i Zvonimira Pelcera. Obavivši "uredske" poslove, njih trojica pridruživši se radnoj grupi istraživača Ive Horvata krenula su na put 29. srpnja 1948.godine, da bi kasno navečer stigli u Crni Lug, točnije Bijelu Vodicu gdje su i prenoćili. Sljedećeg dana put ih vodi do polusrušene i zapuštene brvnare na Smrekovcu (1204 m), kamo će im Matija Gašparac i sin mu Tonić na konjiću požrtvovno dopremati hranu i vodu (Šloserov dom na Risnjaku partizani su tijekom rata spalili). Uslijedili su poslovi obilaska terena, ustanovljivanja biljnih zajednica s popisom njihova florističkog sastava, prikupljanja biljaka za herbarij i mnogi drugi. Vegetacijsko istraživanje i kartiranje dugo punih šest godina Samo veliki entuzijazam i snaga zajedništva mogli su nadvladati ne samo naše fizičke snage, nego i velik psihički napor, reći će dr. sc. Zvonimir Pelcer. "Slanina iz salitre bila je najkaloričnije "punjenje" u našim terenskim sendvičima, povlastica koju nam je dala RŠ karta…a znali smo natrpani kartama, ruksacima, sanducima hrane i loncima čekati satima i danima da nas obećani kamion, prepun trupcima, nekako prebaci iz Lasca u Lividragu, iz Bijele Vodice u Šeginu". Mnoga predvečerja uz taborsku vatru profesor Horvat je svoje mlade suradnike obogaćivao zanimljivim izlaganjima o hrvatskim cvjetanama i rastlinstvu, a suradnji s poznatim botaničarima i biolozima kojima je s vremena na vrijeme uzvraćao gostoprimstva, te brojnim drugim interesantnostima. Svoju edukaciju obično bi završavao riječima: "A sad gospodo, po starom običaju, program za sutra". I tako "po šumama i gorama", punih šest godina ekipnih kartiranja u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. Terenski radovi su okončani, prisjeća se Bertović, 3. rujna 1954.godine "kada sam s prof. Horvatom ucrtao primorske kamenjare na karti školja sv. Marko" (danas spojen s kopnom krčkim mostom). Pisani prijedlog prof. Horvata da se područje Risnjaka proglasi narodnim parkom najprije je prihvatio Konzervatorski zavod, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, a zatim Privredni savjet Vlade NRH, koji putem svoje Uprave za šumarstvo ustanovljuje posebnu komisiju sa zadatkom da na licu mjesta obiđe predložene šumske predjele, riješi pitanje sječa, pregleda granice i da svoje mišljenje. Nakon petodnevnog obilaska terena komisija 6. listopada 1952. |