DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 91     <-- 91 -->        PDF

zaštite od požara odgovorno provode Zakonom i drugim aktima te propisanim mjerama koje su u njihovoj nadležnosti.
b) Prenamjena. Zakonske i podzakonske odredbe koje su donešene u novijoj hrvatskoj povijesti, omogućuju prenamjenu šuma i šumskih zemljišta u druge svrhe. Iako zamišljene u dobroj namjeri, te odredbe u praksi često dovode do pretvaranja šuma i šumskih zemljišta u nešto drugo. Ako se to radi s degradacijskim oblicima šuma kao što su makija, šikara, šibljak i garig, onda je i u tim slučajevima riječ o krčenju šuma. Degradacijski oblici šuma nastali su degradacijskim procesima iz visokih šuma i predstavljaju samo prijelazni stadij u njihovoj progresivnoj sukcesiji. Primjerenim gospodarenjem degradacijski oblici šuma mogu se razviti u neki od uzgojnih oblika. To se posebice odnosi na makiju i šikaru koje su po svim elementima šumske sastojine i predstavljaju izuzetan ekološki, biološki i gospodarski potencijal. Temeljni uvjet potrajnosti je održanje površine šuma i šumskih zemljišta, pa je svako smanjenje bez nadoknade izgubljene površine neposredni udar na to načelo.
c) Marginalizacija. Prisutna je generalna nezainteresiranost javnosti za šume, poglavito u sredozemnom području i kada je riječ o njihovu današnjem stanju, položaju i ulozi u svekolikom razvoju zemlje. Usprkos tomu, što je u većem dijelu svijeta prepoznato veliko značenje šuma, posebice u današnjim ekološki sve nepovoljnijim životnim uvjetima, kod nas je položaj šuma i šumarstva marginaliziran. Posebice se to odnosi na šumarsku stru­ku, bez obzira na njezin kontinuirani, 248-godišnji rad, postojanje i zasluge, što i danas u europskim razmjerima imamo vrijedne šume s visokim stupnjem prirodnosti.
5. Šume i šumarstvo na našem Sredozemlju potencijal su razvoja Republike Hrvatske. Nedovoljno je prepoznata činjenica kako hrvatske sredozemne šume i danas imaju svoju vrijednost, posebno izraženu u općekorisnim, ali i u gospodarskim dobrima koje nam pružaju i mogu pružati u budućnosti. Te su vrijednosti mjerljive, daju se lako prepoznati i potrebno ih je iskoristiti kao potencijal razvoja šumarstva i društva u cjelini. Tako su se zbog stalne potrebe društva za energijom, pomanjkanja i visoke cijene energije iz klasičnih izvora, u zadnje vrijeme razvile tehnologije dobivanja bioenergije iz svih proizvoda i dimenzija drva koje proizvodi šuma.
Dobivanju biomase iz sredozemnih šuma za preradu i za bioenergiju prethode sustavno pošumljavanje, njega i obnova šuma. S obzirom na površine koje stoje na raspolaganju, otvorile bi se mogućnosti zapošljavanja. Istodobno, time bi se povećale kvaliteta i proizvodnost te osigurala potrajnost šuma.
Šuma kojom se gospodari bolje ispunjava općekorisne funkcije, posebice zaštite od erozije i bujica, osigurava povoljnu mikroklimu urbanih, turističkih, poljoprivrednih i drugih površina, pitku vodu, čisti zrak, ima estetski i blagotvorni zdravstveni učinak te je poželjnija turistička destinacija.
Vrbek, M., S. Buzjak: LESKA – PRIRUČNIK O FLORI
Alojzije Frković
Poučna staza Leska u Nacionalnom parku Risnjak predana je na javno korištenje uoči svjetskog Dana zaštite čovjekove sredine 4. lipnja 1993. Osmislio ju je i projektirao naš uvaženi šumarnik koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u službi zaštite prirode, Željko Štahan, dipl.ing. šumarstva. Bila je to prva poučna staza u jednom od tadašnjih naših zaštićenih područja, uključujući i naš najstariji i najposjećeniji nacionalni park – NP Plitvička jezera. Taj je park, doduše, imao razrađenu metodu poučavanja posjetitelja u tajne prirode, ali se ista provodila u receptivnom prostoru, bilo putem tiskanih Vodiča ili žive riječi stručnih pratitelja.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Poučna staza Leska već je u svom prvotnom ustroju gotovo u potpunosti zadovoljavala utvrđene kriterije za osnivanje takvih staza: izgrađena je u predjelu koji je na dohvat ljudi i za koji postoji navika dolaženja; sadržava dostatan broj prirodnih fenomena svojstvenih samom Parku (šumske zajednice, gorske livade, ponikve, ponor, živi panj, izvor); izvedena je u kružnom obliku; primjerene je duljine (prvobitno oko 3000 m, kasnije produljena na 4200 m) s mogućnošću izbora prečaca; minimalnih je visinskih razlika i dr. Od dvanaest u početku postavljenih informativnih tabli (kasnije 23) prva je bila posvećena šumi s ovim tekstom: "Šuma je složena životna zajednica drveća, grmlja i prizemnog bilja, mahovina i lišaja te bogatog životinjskog svijeta. U Gorskom kotaru prevladavaju šume bukve i jele." Koje je još vrste drveća, uz jelu i bukvu, moguće prepoznati u nadstojnoj etaži šumskoga predjela Leska? Koje su to grmolike vrste koje koristi divljač da se skloni od pogleda ljudi? Koje su to cvjetnice u sloju prizemnog rašća što privlače pozornost svojim bojama i miomirisima? Za odgovore na te i druge upite većina posjetitelja ovoga živopisnog kutka Parka, ako nije imala stručnog vodiča, redovito je ostajala prikraćena.
Proći će puna dva desetljeća da Nacionalni park Risnjak i Leska dobiju svoj Priručnik o flori, kako su svoj bogato ilustrirani pisani uradak naslovile autorice dr. sc. Mirjana Vrbek i dr. sc. Suzana Buzjak iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, a predstavile na netom održanoj svečanosti obilježavanja 60.obljetnice osnivanja Nacionalnog parka Risnjak u Crnom Lugu 17. rujna 2013. Priručnik je kao 3.knjiga Biblioteke Risnjak izdala Javna ustanova NP Risnjak, Crni Lug u nakladi od 500 primjeraka, a izrađen je u okviru IPA projekta "Sožitje-Suživot" (OP IPA Sl-HR 2007–2013) koji se sufinancira iz pretpristupnih fondova Europske unije.
Kako je to u predstavljanju Vodiča istakla dr. sc. Mirjana Vrbek, u publikaciji je opisano četrdesetak najčešćih i najrasprostranjenijih vrsta drveća, grmlja i zeljastih biljaka s kratkim opisom osnovnih botaničkih osobina te općenitim podacima o staništu na kojemu pojedine biljke najčešće dolaze. Iako se većina odabranih i opisanih biljaka tijekom vegetacijskog razdoblja praktički može naći na bilo kojem potezu staze, radi lakšeg snalaženja na stazi određene su četiri šumske zone (na karti označene žutom (I. zona), zelenom (II.), crvenom (III.) i plavom (IV.) bojom te jedna livadna (narančasta boja) s tim da su u svakoj zoni predstavljene najčešće i najuočljivije biljke. Tako su primjerice u I.zoni (žuta boja) uz gorski javor i bukvu kao dominantne vrste prikazane: obična šumarica, šumska kokoška, proljetno mišje uho, bijeli lopuh, obični lopuh i obična bujad, a u zoni livade (narančasta boja) tipične biljke otvorenih proplanaka i gorskih livada: ranjenik, livadna zečina, lijeska, jesenski mrazovac, proljetni šafran, obična borovica, livadna kadulja i naduta pušina. Da sam botanički opis biljke ne bude odveć štur, pa zbog toga i manje zanimljiv, za korisnike Priručnika uz svaku biljku autorice su si dale truda i iznijele pregršt zanimljivosti, od podrijetla narodnog ili znanstvenog imena, primjene u narodnoj ili oficijelnoj medicini, uzgoju, uporabi u prehrani i sl.
Kako, po onoj narodnoj, slika kazuje više od tisuću riječi, svaka bilina predstavljena je uspjelim kolor fotografijama (uz autorice teksta kao autorice snimaka bilježe se još Biljana Janev Hutinec i Marjana Vuković). Na lijevoj strani "duplerice" podno naziva biljke (narodno i znanstveno ime) nalazi se velika slika preko cijele stranice, a na desnoj, jedna

ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 93     <-- 93 -->        PDF

ili dvije manje slike bilo biljke u cvatu, mladi izbojak ili plod. Ispod glavne slike biljke prikazano je vrijeme njene cvatnje na 12-mjesečnoj skali te istaknutim oznakama upozorenja: je li biljka otrovna, ljekovita, jestiva ili pak zakonom zaštićena. Što se otrovnosti tiče, kao primjer predstavljeno je lučenje jesenskog mrazovca (Colchicus autumnale) od proljetnog šafrana (Crocus vernus), naizgled vrlo sličnih biljaka, od kojih je jesenski mrazovac smrtno otrovan, a šafran, točnije njegove njuške tučka, cijenjen i skup začin. Najjednostavnije je razlikovati ih po vremenu cvatnje: šafran je uz visibabu i proljetni jaglac naša najranija proljetnica, a jesenski mrazovac, kako mu kazuje i ime, cvate tek u jesen. Što se cvatnje tiče, bar kad je Leska i slični lokaliteti u pitanju, mala primjedba. Crna bazga tu cvate u sedmom, pa čak i u prvoj polovici osmog mjeseca (u Priručniku je označen peti i šesti mjesec), a običnu borovicu ili kleku Gorani još zovu brinja (otud rakija brinjovka!).
Hvale je vrijedan dodatak Priručniku – iscrpan prikaz i pojašnjenje botaničkih pojmova te pregledno kazalo opisanih biljaka prema hrvatskim narodnim nazivima te njemačkom, engleskom i znanstvenom nazivu.
I da zaključim. Izdavanje Priručnika o flori – Leska autorica dr. sc. Mirjane Vrbek i dr. sc. Suzane Buzjak najljepši je dar budućim posjetiteljima Poučne staze Leska prigodom proslave 60. obljetnice proglašenja masiva Risnjaka nacionalnim parkom (1953–2013) i 20-godišnjice otvorenja Poučne staze Leska (1993–2013).
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(ČASOPIS O EKONOMSKIM I TEHNIČKIM ODNOSIMA – IZDANJE AKADEMIJE ŠUMARSKIH ZNANOSTI – FIRENZE)
Frane Grospić
Iz broja 4 srpanj–kolovoz 2013 izdvajamo:
Alberto Abrami: Nove pravne odredbe o gradskom zelenilu
Posljednjih desetljeća sve više raste interes građana za što veće i kvalitetnije učešće zelenih površina u gradskom okružju. Osim estetske i rekreativne uloge, naglašena je i važna funkcija zelenila u zaštiti psihofizičkog zdravlja građana.
Unatoč složnosti o bitnoj ulozi zelenila u održanju potrebne ravnoteže okoliša za život u gradu, pravne regulative ne pridaju tome potrebno značenje, izuzev mjere zaštite monumentalnih stabala.
Gradsko zelenilo je već prije 45 godina, zajedno sa ostalim "gradskim standardom", bilo regulirano posebnim dekretom Ministarstva rada (D.M. 2. travnja 1968.g.). Tim dekretom uređen je precizan odnos između gradnje rezidencijalnih objekata i površina namijenjenih općem interesu, što obuhvaća učešće zelenih površina i gradskih parkova. Te javne površine trebale su iznositi 18 kvadratnih metara po svakom rezidentu, što je kasnije razdijeljeno, tako da 9 m2 treba biti rezervirano "za javnu površinu uređeno kao park ili za sport i igre", što ne znači izričito prisutnost zelenila, jer "park" nije sinonim za "zelenilo". Općinske administracije su ministarski dekret tumačile različito, tako da javni prostor namijenjen za park nije obvezno uključivao parkovna stabla i zelenilo, ili je to bio samo vanjski okvir.
Takve postavke postale su neodržive, jer su se gradske površine ubrzano proširile, a povećanje zagađenja otrovnim ispušnim plinovima i bukom postale nepodnošljive, što zakonske odredbe nisu slijedile.
Autor se u svom izlaganju osvrće na stanje društva u drugoj polovici pretprošlog stoljeća, kada su ustanovljeni mnogobrojni parkovi i drvoredi u mnogim europskim gradovima. To nasljeđe uživali su građani u idućem razdoblju, ne samo kao ulogu uljepšavanja grada, već posebno "unutarnje" značenje koje daje vjeru u bolju budućnost i nadu za nove naraštaje. Iz toga je proizišla ideja da čovjek za vrijeme svoga života treba zasaditi drvo. U mnogim talijanskim gradovima u spomen palim borcima u I. Svjetskom ratu, zasađeno je stablo za svakog poginulog borca. Tako