DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 93 <-- 93 --> PDF |
ili dvije manje slike bilo biljke u cvatu, mladi izbojak ili plod. Ispod glavne slike biljke prikazano je vrijeme njene cvatnje na 12-mjesečnoj skali te istaknutim oznakama upozorenja: je li biljka otrovna, ljekovita, jestiva ili pak zakonom zaštićena. Što se otrovnosti tiče, kao primjer predstavljeno je lučenje jesenskog mrazovca (Colchicus autumnale) od proljetnog šafrana (Crocus vernus), naizgled vrlo sličnih biljaka, od kojih je jesenski mrazovac smrtno otrovan, a šafran, točnije njegove njuške tučka, cijenjen i skup začin. Najjednostavnije je razlikovati ih po vremenu cvatnje: šafran je uz visibabu i proljetni jaglac naša najranija proljetnica, a jesenski mrazovac, kako mu kazuje i ime, cvate tek u jesen. Što se cvatnje tiče, bar kad je Leska i slični lokaliteti u pitanju, mala primjedba. Crna bazga tu cvate u sedmom, pa čak i u prvoj polovici osmog mjeseca (u Priručniku je označen peti i šesti mjesec), a običnu borovicu ili kleku Gorani još zovu brinja (otud rakija brinjovka!). Hvale je vrijedan dodatak Priručniku – iscrpan prikaz i pojašnjenje botaničkih pojmova te pregledno kazalo opisanih biljaka prema hrvatskim narodnim nazivima te njemačkom, engleskom i znanstvenom nazivu. I da zaključim. Izdavanje Priručnika o flori – Leska autorica dr. sc. Mirjane Vrbek i dr. sc. Suzane Buzjak najljepši je dar budućim posjetiteljima Poučne staze Leska prigodom proslave 60. obljetnice proglašenja masiva Risnjaka nacionalnim parkom (1953–2013) i 20-godišnjice otvorenja Poučne staze Leska (1993–2013). L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (ČASOPIS O EKONOMSKIM I TEHNIČKIM ODNOSIMA – IZDANJE AKADEMIJE ŠUMARSKIH ZNANOSTI – FIRENZE) Frane Grospić Iz broja 4 srpanj–kolovoz 2013 izdvajamo: Alberto Abrami: Nove pravne odredbe o gradskom zelenilu Posljednjih desetljeća sve više raste interes građana za što veće i kvalitetnije učešće zelenih površina u gradskom okružju. Osim estetske i rekreativne uloge, naglašena je i važna funkcija zelenila u zaštiti psihofizičkog zdravlja građana. Unatoč složnosti o bitnoj ulozi zelenila u održanju potrebne ravnoteže okoliša za život u gradu, pravne regulative ne pridaju tome potrebno značenje, izuzev mjere zaštite monumentalnih stabala. Gradsko zelenilo je već prije 45 godina, zajedno sa ostalim "gradskim standardom", bilo regulirano posebnim dekretom Ministarstva rada (D.M. 2. travnja 1968.g.). Tim dekretom uređen je precizan odnos između gradnje rezidencijalnih objekata i površina namijenjenih općem interesu, što obuhvaća učešće zelenih površina i gradskih parkova. Te javne površine trebale su iznositi 18 kvadratnih metara po svakom rezidentu, što je kasnije razdijeljeno, tako da 9 m2 treba biti rezervirano "za javnu površinu uređeno kao park ili za sport i igre", što ne znači izričito prisutnost zelenila, jer "park" nije sinonim za "zelenilo". Općinske administracije su ministarski dekret tumačile različito, tako da javni prostor namijenjen za park nije obvezno uključivao parkovna stabla i zelenilo, ili je to bio samo vanjski okvir. Takve postavke postale su neodržive, jer su se gradske površine ubrzano proširile, a povećanje zagađenja otrovnim ispušnim plinovima i bukom postale nepodnošljive, što zakonske odredbe nisu slijedile. Autor se u svom izlaganju osvrće na stanje društva u drugoj polovici pretprošlog stoljeća, kada su ustanovljeni mnogobrojni parkovi i drvoredi u mnogim europskim gradovima. To nasljeđe uživali su građani u idućem razdoblju, ne samo kao ulogu uljepšavanja grada, već posebno "unutarnje" značenje koje daje vjeru u bolju budućnost i nadu za nove naraštaje. Iz toga je proizišla ideja da čovjek za vrijeme svoga života treba zasaditi drvo. U mnogim talijanskim gradovima u spomen palim borcima u I. Svjetskom ratu, zasađeno je stablo za svakog poginulog borca. Tako |