DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2013 str. 94     <-- 94 -->        PDF

su nastali mnogi "parkovi sjećanja", sveta mjesta za nacionalno i građansko sjećanje. Nažalost, u Italiji za razliku od drugih europskih zemalja ti su parkovi zanemareni. Ako se ne sade stabla, ne održavaju postojeći nasadi, ostaje se bez povezanosti s prošlošću i bez perspektive za budućnost. Iz toga proizlazi logičnost u novo donesenom zakonu da se za svako novorođenče treba posaditi jedno stablo u općini stanovanja.
Danas problematika oko zelenih površina nije fakultativni izbor općinskih administracija, već potreba o kojoj ovisi razina kvalitete života u gradovima, psihičko i fizičko zdravlje ugroženo odbačenom i zagađenom ekologijom. Dobra je stvar što je posljednjih godina narasla kultura okružja i saznanje da je jedan grad po mjeri čovjeka onaj koji na prvo mjesto u prostornom planiranju predviđa zelene površine i područja za kolektivne građanske aktivnosti. Međutim, od odrednica ministarske direktive iz 1968.g. o odnosu volumena građevina i zelenih površina nije se donedavno mnogo promijenilo. U razdoblj od 1972. do 1977.g. urbanističke kompetencije prelaze od države na regije, no očekivanja su donijela razočarenje, jer osim u Regiji Lombardija, u ostalim regijama nije bilo nikakvih promjena. To ne znači da nije bilo nikakvih aktivnosti za gradsko zelenilo, jer su se komunalne službe angažirale na održavanju gradskog zelenila, ali to nije imalo obvezujuću zakonsku odredbu.
Tu se mogu razlikovati dvije različite kategorije općina. Jedna, koja u svom konceptu ima samo program uljepšavanja gradske površine, te druga koja uz estetsko uređenja grada, valorizira ostale funkcije koje pruža gradsko zelenilo i parkovne površine.
Novi zakon objavljen 14. siječnja 2013.g. donosi "Norme za razvoj zelenih gradskih površina", koji aktivira i obvezuje na primjenu svih zakonskih propisa koji su prethodno doneseni i koji su još uvijek na snazi.
Tako je zanemarena "Proslava Dana stabala" ponovo aktivirana i slavi se u cijeloj Italiji 21. studenog pod nazivom "Nacionalni dan stabala", koji je promoviralo Ministarstvo okoliša i zaštite prirode. (Tim činom aktualiziran je i "Protokol iz Kyota).
Za sve općine s više od 15.000 stanovnika obnovljena je obveza da se za svako novorođenče posadi stablo na određenoj površini. Svaki načelnik općine posebno je odgovoran za provođenje ovih odredbi, a propisan je i sustav monitoringa o zelenim površinama.
Zakon br.10/2013.g. predviđa da regije, provincije i općine, svaka u okviru svojih ovlasti i raspoloživih sredstava, promoviraju povećanje zelenih površina u gradovima i oko njih.
Također je propisan popis spomen stabala, drvoreda, arboretuma i ostalih nasada povijesne i kulturne vrijednosti. Predviđene su stroge sankcije za sječu i oštećenje spomen stabala u visini od 5 do 100.000 Eura, te druge kaznene mjere.
Sanzio Baldini, Carlo Renzi, Francesco Mazzocchi: Nova tehnička rješenja u iskorištavanju šuma
Obavljanje šumskih radova treba raditi po kriteriju da se odnos prema okolišu i šumi stavi ispred interesa čovjeka.
Negativni učinci, koji se nažalost često vide nakon intervencije u šumi, obično nisu uzrokovani sječom stabala, već fazama rada koje slijede nakon sječe – izvlačenjem i iznošenjem drvnih proizvoda.
Poslije ‘60-ih godina prošloga stoljeća, kada je počelo intenzivno raseljavanje stanovnika planinskog područja, mijenjao se način rada u šumi, sredstva rada i zaposlene osobe.
Lokalna radna snaga, koja je tradicionalno radila u šumi i generacijama nastavljala posao svojih očeva, uglavnom se preselila u gradove u potražnji za lakšim životom. Paralelno s tim, nestali su volovi, konji i mazge koji su upotrebljavani za vuču i iznošenje drvnih sortimenata. Poslove u šumi počeli su obavljati drugi ljudi, mahom stranog porijekla, drugih radnih navika i uz sve veću primjenu mehanizacije. Nedovoljno educirani za rad u šumi, bili su sami često izloženi ozljedama, a okoliš oštećenjima. Potpuno je jasno da štete na okoliš ne uzrokuju strojevi, već ljudi koji njima upravljaju. Ipak, kao i u ostalim europskim zemljama, u Italiji se malo po malo poslije ‘70-ih godina formirao profil radnika koji su bili pripremljeni za rad u poljoprivredi i šumarstvu uz primjenu mehanizacije, te uz limitirajući negativni utjecaj na okoliš.
Navodimo osnovne oblike druge faze od tradicionalnih do novijih:
1.            Primjena samarice za iznošenje kratkog drveta ostala je još uvijek u lokalnoj primjeni. Upotrebljavaju se kao tovarne životinje pretežito mule. Uobičajeni tim čini jedan radnik s pet mula. Učinak, ovisno o udaljenosti (prosječno 515 m) iznosi 1,0–1,5 t/sat. Štete na okolišu očituju se u gaženju pomlatka i odgrizanju izbojaka. No, kako se iznošenje obavlja ustaljenim trasama, štete nisu velike, a nakon 10–14 mjeseci većina oštećenja je gotovo zanemariva.
                Oko 60 % površina ostaje potpuno neoštećeno, a od ostalih 40 % , njih oko 7 %, vidljive su štete nakon godine dana na niskom raslinju. Ovaj oblik iznošenja kratkog drveta još uvijek se primjenjuje na nekim šumskim radilištima Alpa i Apenina.
2.            Riže od plastičnih korita (canaletti) su naprave koje su sastavljene od čvrstih plastičnih korita dužine 4–5 m, teških 30 kg, promjera oko 30 cm, koji se spajaju posebnim kopčama, tako da dosežu potrebnu dužinu do 200 m. Postavljaju se u potrebnom smjeru i drvo se zbog gravitacije spušta do doline. Upotrebljava se uglavnom za kratko drvo. Nakon završetka rada na jednoj površini se razmontira i premjesti na drugu lokaciju.