DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 101 <-- 101 --> PDF |
ustanka 1918–1919. u zgradi nekadašnje Stražarnice (policije). Nakon trga obišli smo nekoliko pokrajnjih ulica, na jednom zidu zgrade u Vodenoj ulici vidjeli smo označenu visinu poplave iz 1736. godine, a u dvorištu Arheološkog muzeja, smještenog u zgradi sagrađenoj 1548. godine, egipatski obelisk Ramzesa II. (1279–1213. pr.Kr.), jedan od rijetkih u Europi. Posjetili smo župnu crkvu Sv. Stanislava, Sveučilišnu baziliku Gospe od pomoći i crkvu Sv. Marije Magdalene, sagrađenu u baroknom stilu čiji se početak gradnje smješta u 17. stoljeće. Crkva se nalazi u sklopu nekadašnjeg Isusovačkog fakulteta osnovanog 1570. godine. Zgrade nekadašnjeg fakulteta danas imaju drugu namjenu, pa je tu smještena Gradska vijećnica. U toj je zgradi 1806., 1807. i 1812. godine boravio francuski car Napoleon Bonaparte te 1828. godine koncetrirao poznati poljski skladatelj Frederic Chopin. Sjedili smo i na skulpturama dva kozlića iz poznanjske legende o kozlićima, koji su se popeli na vrh stare gradske vijećnice, a njih je za ostvarenje želje, trebalo jednom rukom uhvatiti za rog, a drugom za rep. Oni su i najveća turistička atrakcija grada, jer točno u podne s kule gradske vijećnice izlaze dvije figure kozlića i udaraju se rogovima 12 puta, što smo imali priliku doživjeti s još podosta turista koji su napunili glavni trg. Iako Poznanj nudi još puno više kulturno-povijesnih znamenitosti za obilazak, vrijeme nam to nije dopuštalo jer smo se morali vratiti u Puszczykowo na ručak. Tamo nam se pridružio direktor Šumskog centra za obuku Puszczykowo, mag. Bogdan Golczak. Opet smo uživali u staropoljskim delicijama, ali i osvježili se poljskim pivom. Popodne je bilo rezervirano za posjet Velikopoljskom nacionalnom parku (Wielkopolski Park Narodowy), smještenom 15 km južno od Poznanja. Najznačajnije podatke o parku prezentirao nam je u konferencijskoj dvorani upravne zgrade voditelj Ekološkog edukacijskog centra Jarosław Wyczyński. Ideja o stvaranju parka potječe iz 1922. godine, park je simbolično otvoren 1933. godine, a službeno je proglašen Nacionalnim parkom 1957. godine. Površina parka je 7.584 ha, a sa zaštitnim okolnim pojasom 14.840 hektara. Pod šumom se nalazi najveći dio parka, 4.617 ha, jezera pokrivaju 462 ha, a druge površine 2.505 ha. Ima 18 strogo zaštićenih postglacijalnih područja na 260 ha i velik broj biljnih i životinjskih zajednica. Pod zaštitom se nalaze 32 monumentalna stabla i jedna postglacijalna stijena. Na krajolik parka najviše su utjecali ledenjaci koji su pokrivali to područje u razdoblju od prije 70.000 do 10.000 godina. Jezera su također ledenjačkog porijekla. Najviša nadmorska visina u parku je 132 m. Park obiluje mnogim starim građevinama, a najznačajnija je drvena crkva iz 17. stoljeća. Kroz park prolazi pet turističkih staza ukupne dužine 85 km. Park godišnje posjeti više od milijun posjetitelja. Među brojnim aktivnostima park organizira i šumsku školu. Nakon prezentacije obišli smo i zanimljiv Muzej prirode u sklopu zgrade. Zbog manjka vremena nismo imali terenski obilazak i krenuli smo prema Boszkowu gdje smo stigli na smještaj i večeru. Dočekao nas je upravitelj Nadšumarije Włoszakowice, mag. ing. Ryszard Łopusiewicz i s nama uz večeru proveo jedno vrijeme, najavivši nam sutra svečanu večeru za koju će on osobno ustrijeliti veprića. Kako je bio u posjetu Karlovcu 2006. godine, ponio je jako dobre dojmove s toga putovanja, a posebno je upamtio rakiju kao odlično piće. Cijeli sljedeći dan, 6. listopada (nedjelja), bio je rezerviran za posjet Nadšumariji Piaski. Na putu prema sjedištu nadšumarije imali smo priliku na nekoliko mjesta vidjeti kako su javne ceste bolje uređene kroz šumsko područje nego izvan njega, a razlog su sredstva dobivena od Europske unije za održavanje protupožarnih prosjeka kroz šume. Nakon svečanog dočeka, uz zvuk roga ispod istaknute hrvatske zastave, upravitelj nadšumarije mag. ing. Andrzej |