DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 106 <-- 106 --> PDF |
omogućava rast hrasta kitnjaka u donjoj etaži. Nakon što se sva stabla običnog bora posijeku, preostaju stabla hrasta kitnjaka koja daju završni prihod. Zainteresirani slušatelji postavili su mu brojna pitanja i o ostalim segmentima rada nadšumarije, poput izrada osnova gospodarenja, iskustava s privatnim izvoditeljima radova, prodajnim cijenama, troškovima proizvodnje, lovstvu, šumarskoj politici i drugome. Čitavo vrijeme vozili smo se autobusom po dobro održavanim šumskim cestama i na više mjesta zašli u šumu. Vidjeli smo i posjetitelje u šumi koji su sakupljali gljive. Rečeno nam je da se u Poljskoj za sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda ništa ne naplaćuje, jedino je potrebno prijaviti nadšumariji dolazak u šumu automobilom. Na kraju obilaska posjetili smo i bogato opremljen edukacijski centar Koczury (Leśnictwo Koczury) s prirodnim šumskim stazama (Scieżka przyrodniczo leśna Koczury) gdje je u pripremi i mali šumarski muzej (Ośrodek Edukacji Leśnej w Koczurach "Zaskroniec") čije se otvorenje planiralo za par dana. U centru se nalazi i utočište za ranjene životinje. Tu nam je naš prevoditelj Robert u suradnji sa svojim poljskim poslovnim partnerom iz laboratorija Mykoflor, ing. Jerzy Nieswadba, pokazao mikorizaciju sadnica živim ektomikoriznim micelijem i cijepljenje sadnice, te prednosti ove tehnologije za zdravlje i razvoj biljaka. Više o mikorizi i njegovoj primjeni može se saznati na stranici www.bio-buducnost.com. Kolega Josip Bezjak zamolio je prezentatore da nam daruju mikoriziranu sadnicu bora, što su oni rado učinili, te je Josip, po povratku u Karlovac, darovanu sadnicu zasadio ispred upravne zgrade UŠP Karlovac. Obilaskom centra vidjeli smo tisu uzgojenu iz sjemena kojega je blagoslovio papa Benedikt XVI. Završni ručak imali smo u restoranu hotela gdje smo noćili prethodne dvije noći. Svi smo se iskreno zahvalili našem domaćinu Ryszardu i ponovili poziv za novi susret u Karlovcu. Preostalo nam je putovanje do kuće koje je završilo 8. listopada (utorak) i to za najdalje putnike u ranim popodnevnim satima. Prije napuštanja Poljske posjetili smo grad Bolesławiec, u kojemu smo se još jednom osvjedočili, kao i u svim mjestima kroz koja smo prošli, kako su Poljaci znali iskoristi sredstva Europske unije za uređenje svojih mjesta (posebice nove fasade s izolacijama), ali i kako su drukčijeg mentaliteta i ne pokazuju toliku želju za potrošnjom |