DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 113     <-- 113 -->        PDF

SRĐAN POPOVIĆ – SRĐO, dipl. ing. šum. (1937–2013)
Josip Knepr
Shrvan teškom bolešću, napustio nas je 25. studenog 2013. godine još jedan kolega i dragi prijatelj Srđan Popović – Srđo.
Brojni kolege šumari i građani Bjelovara ispratili su ga na starom gradskom groblju u Bjelovaru 27. studenog 2013. godine i zauvijek se s njim rastali.
Srđan je rođen 15. studenog 1937. godine u mjestu Batinjani Daruvarski. Potječe iz učiteljske obitelji, majke Nevenke i oca Petra. Osnovnu školu pohađao je u Virovitici, a Gimnaziju u Bjelovaru. Nakon gimnazije upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i diplomirao 1964. godine.
Poslije završenog studija odlazi na odsluženje vojnog roka, a nakon toga počinje šumarsku karijeru u Šumsko-poljopriv­rednom poduzeću "Mojica Birta" u Bjelovaru. Po potrebi službe radi u šumarijama Grubišno Polje i Veliki Gr­đevac, u Združenom Šumskom poduzeću Bjelovar, u Poslovnoj zajednici šumarstva i drvne industrije u Bjelovaru i na kra­ju karijere u Hrvatskim Šumama d.o.o., Upravi Šuma Podruž­nica Bjelovar.
Najveći dio svoga radnoga staža radi na projektiranju šumskih prometnica i protupožarnih prosjeka. Po potrebi projektira i izvan područja Bjelovara; u Lici, Dalmaciji, otocima.
Poslu je uvijek prilazio smireno i s ljubavlju. Pamtimo ga kao kolegu koji je zračio blagošću i optimizmom. Šumu je neizmjerno volio, kao blago koje donosi spokoj i nadahnuće za najbolje rješenje u poslu i životu.
Sjećam se kako smo i s drugim kolegama boravili na terenima Bilogore, Garjevice, Papuka, Psunja, radeći svako po svojoj specijalnosti, a boravili po cijeli tjedan u radničkim nastambama, lugarnicama i lovačkim kućama. Nije bilo moguće vratiti se kućama svaki dan kao danas.
Srđin duh, smisao za šalu koja nikada nije nikoga povrijedila, teško je naći kod nas mnogih. Kako je bio brižan u poslu tako je bio brižan suprug, otac i djed. Nikad se nije žalio zbog posla ili životnih nedaća, nije tražio veću nagradu nego ju je primao.
Ovaj dragi kolega i nadasve čovjek, služio je kao primjer skromnosti i vrlina.
Svoju šumarsku karijeru završio je 27. prosinca 2002.godine u svojoj 65. godini, stekavši uvjete za zasluženu mirovinu. Iza sebe je ostavio desetke kilometara šumskih prometnica, mnoge lijepe uspomene koje smo s njim dijelili na poslu, ekskurzijama i privatnom životu. Bio je član Hrvatskog šumarskog društva od samog početka. Nama, njegovim kolegama, ostat će u sjećanju kao dragi prijatelj i suradnik.
Dragi Srđo, hvala ti za sva dobra koja si učinio tijekom svog života svojoj struci i kolegama, hvala ti za prijateljstvo i tvoju blagu narav koju si prema svakome iskazivao.
Zbogom prijatelju, počivaj u miru!
U svoje ime i ime HŠD Ogranak Bjelovar,  Josip Knepr