DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 74     <-- 74 -->        PDF

ceste između Zagreba i Sušaka (928 m). Svrati u prvu gostionicu i na uobičajeni Dobar dan ljudi otpočne svoju tužaljku:
"Ma, znate, izgubio mi se pas jučer u Suhoj Rječini, pa ako je gdje ovdje, i ako ga vidite… svakako mi javite. Onaj koji ga nađe dobit će nagradu.
U gostionici puno stolova, puno ljudi… Veseli mladići, kirijaši i stariji uz rakiju, galame. Primorci i Gorani se ovdje sastaju i miješaju. Opazim za jednim stolom Peru, mrka, mršava čovjeka, duboko zatonulog u misli...Nešto mu je teško. Krenem do njeg i zapitam:
Znadeš li ti, Pero, šta o mom psu?
Ah, gospodine, baš mi je do Vašeg psa! Ko pas se mučim i sam, radim kao marva, a nikako naprijed. Tko će to izdurat, a puna kuća djece… A još k tome ovo zlo. Jutros mi je krepao u štali konj, a nema niti mjesec dana što je i lugar na livadi kravu priklao, kad se je bila raspukla.
Ne zdvajaj, radit ćeš! Zima je pri kraju, izvući ćeš se. Bit će kirije, zarade, bit će konja i kruha…Ta niti ti nećeš među svojima propasti…
Tješim ga i pomislim: oh koliko ima nesretnijih od mene. O kako je dobro pomisliti i pogledati na nekoga kome je još teže nego tebi…kad bi barem i ja njemu mogao tako bol izliječiti kao on meni?
Za drugim stolom mladići se jakere s djevojkama… Smijeh, veselje, pjesma. Napuštam birtiju ali još se čuje dreka pripitih mladića: "Dala sam i dat ću/ I sinoć sam i sad ću…/ Mom draganu – svilenu maramu".
Iako je napasivanje stoke, posebno one sitnog zuba, zacijelo usporavalo obnovu prebornih šuma, a "miris ovaca rastjerivao nam divljač dublje u šumu", imao je razumijevanja prema tim priprostim ljudima s kršnog kamenjara, uviđajući koliku su korist sami, a i drugi od nje imali.
Tamanjenje grabežljive zvjeradi – prvi zadatak lugarskog osoblja
Štetnu grabežljivu zvjerad, lisice, kune, vukove, lugarsko je osoblje tamanilo svim sredstvima i načinima lova i bilo za to novčano stimulirano (taglije). Zanimljivo, lisice i vuci nerado su posjećivali strvine zatrovane strihninom, još manje postavljena "gvožđa". S lugarom Cirilom Ciom Šafarom iz Mrzle Vodice, znao je zimi obilaziti postavljene meke i stupice, pažljivo bilježeći sva njegova kazivanja:
"Malo je lisica puškom ubijeno. Dobar kunar pomoću "kladica", ako je dobra godina i spretne i dobre naprave, ulovi i po 6 do 1o komada preko jedne zime, a tada je našao računa za svoj pothvat".
Ovo što ću sad prenijeti iz "lovčevih zapisa" fužinskog šumarnika ne bi smjelo doprijeti do ušiju članova udruge "Prijatelji životinja", koji čvrsto stoje na stanovištu da je bit lova samo puška i ubijanje. Cio će, naime, bez grižnje savjesti svome šefu ovako prozboriti (a ovaj zapisati):
"Jednom sam uhvatio nekoliko domaćih mačaka skitnica i osudio ih na smrt! Tešku smrt! Mjesto šusa učinit ću nešto drugo. Znajući kako lisice strašno vole mačke odvučem ih dvije u Suhu Rječinu i tamo nedaleko kolibe metnem im rašljicu oko vrata i pričvrstim ih uz zemlju. Derale su se kao kuga, ali nisu mogle nikuda. Lisice su ubrzo čule, i kad se smrklo došle i počele daviti i jesti! Dakako, da su platile glavom, a ja sam za dvije mačke dobio dvije lisice"
Uzorno fužinsko lovište "Rogozno"
Težeći boljitku lovstva Gorskog kotara teško je podnosio nebrigu lovaca oko zaštite divljači, a da o krivolovu i ne govorimo.
"Lijep je zimski dan. Put me vodi iz Fužina prema Vratima i dalje prema šumama Bitoraja, punog kirijaša koji koriste snijeg radi lakšeg šlajsa trupaca. Zima ima svoje čari… Ali divljač je teško podnosi. Svi njeni neprijatelji su tada jači! Vukovi gladuju i napadaju više…
Iz tog razmišljanja trže me hitac. Gle, i drugi…Puške pucaju… Sigurno zvjerokradice na djelu. Pa zar i sada kad je lovostaja? Jest, čuje se iz daleka i tjeranje psa! Pa sve bliže, bliže… U tom glasu znam uživati, ali sada kad su srne bređe, rastužuje me. I smeta. Gdje ste lugari, gdje ste lovopazitelji i lovci uzgajivači? U vašim revirima puške pucaju… "
Ukazujući na raširenu pojavu krivolovstva Lovrić u jednom od svojih zapisa citira dio izvještaja svog kolege ing. Josipa Šušteršiča, upravitelja susjedne Šumarije Delnice, prema kojem su "tamošnja lovišta većinom isharana i u kojima nema više ni 50% divljači kao nekad".