DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 85     <-- 85 -->        PDF

im omogućuje da prema potrebi poduzimaju kraća ili dulja putovanja. Tek razvojem moreplovstva, putovanjima dalekim morima i otkrivanjem novih kontinenata, čovjek je shvatio da neke znane mu ptice matičnog kontinenta žive u središnjim i južnim dijelovima Afrike u ono godišnje doba kada ih na starom kontinentu, u Europi, naprosto nema. Riječ je, dakako, o zimskom razdoblju godine kada su zbog sezonskih promjena okoliša, tj. nestašice hrane, prisiljene na duga i neizvjesna putovanja. Počeci su to ispravnog gledanja i proučavanja fenomena selidbe ptica. Da taj početak u nas nije nimalo zaostajao u odnosu na neke zemlje našeg okruženja, rječito govori podatak da je još 1901. g. u sklopu Hrvatskog naravoslovnog družtva u Zagrebu osnovana Hrvatska ornitološka centrala (HOC) na čelu s dr. Ervinom Rösslerom (1876–1928), nama lovcima i šumarima dobro nam znanim urednikom Lovačko-ribarskog vjesnika. Zahvaljujući njemu kao prvom upravitelju Centrale, već je prve godine uspostavljena mreža dobrovoljnih "motritelja", sa svrhom dojave datuma prvog i posljednjeg opažanja pojedinih vrsta ptica (roda, lastavica, šljuka…), kako u proljeće, tako i u jesen. Neće proći ni puno desetljeće, a da HOC 1910. g., kao šesta prstenovačka centrala u Europi, druga iza susjedne Mađarske, započne s proučavanjem selidbe ptica metodom prstenovanja. Upravo 100. obljetnica prstenovanja ptica u Hrvatskoj (1910–2009) neposredan je povod da znanstveni djelatnici današnjeg Zavoda za ornitologiju HAZU-a krajem 2013.godine, uz potporu Akademije, izdaju kapitalno djelo – Atlas selidbe ptica Hrvatske (Croatian Bird Migration Atlas), sveobuhvatan i dobrodošao poučnik, temeljen na nalazima prstenovanih ptica i najnovije literature. Prema riječima autorice predgovora Ivane Jelenić, načelnice Sektora za biološku raznolikost i međunarodnu suradnju u zaštiti prirode, "Atlas predstavlja jedinstveno znanstveno-stručno djelo, za čiju su pripremu korišteni nalazi prstenovanih ptica prikupljeni od 1910. do 2009. u Hrvatskoj te kao takav na jednom mjestu daje sveobuhvatni pregled podataka o tim vrstama na korist cjelokupnoj stručnoj javnosti".
Atlas selidbe ptica Hrvatske, obima 250 stranica velikog A4 formata i tiskan u nakladi od 300 primjeraka, možemo podijeliti u dvije cjeline, na opći – Uvod i poseban dio – Sistematski pregled vrsta. Uvodni dio sadrži kraći povijesni prikaz selidbe i strategije selidbe ptica, s posebnim osvrtom na zaštitu ptica selica. Tako saznajemo da pojedine vrste, pa i cijele populacije ptica, pokazuju raznolikost selidbenih smjerova i prijeđenih razdaljina. Što se potonjeg tiče, interesantni su podaci o udaljenostima između područja gniježđenja i zimovanja. Tako među pticama koje prelaze najveće udaljenosti svrstavaju se čigre, posebice crvenokljuna čigra (Sterna hirundo), koja je od Švedske, gdje je prstenovana, preko Južne Afrike do Novog Zelanda prešla udaljenost od 25 000 km u jednom smjeru. Što se brzine i vremena selidbe tiče i tu ptice pokazuju veliku raznolikost. Proljetna selidba najčešće je brža od jesenske, dok mnoge poslijegnijezdeće (jesenske) ptice ne samo da sele sporije, nego i prekidaju selidbu na dulje ili kraće vrijeme, iskorištavajući bogate izvore hrane za njen nastavak. Tako, prema pisanju "Dobre kobi" (studeni 2013.g.), divlje guske sa sjevera ove su se jeseni spustile na svoje odmorište u blizini Parka prirode Kopački rit i Lonjsko polje "uništavajući polja zasijana pšenicom i ječmom". Što se pak zaštite ptica selica tiče, nije samo dovoljno očuvati područja na kojima se razmnažaju, nego i ona na kojima zimuju, odnosno i odmorišta koja koriste u selidbi.
Uvodni (opći) dio Atlasa sadrži još opširan prikaz metoda istraživanja ptica, od istraživanja selidbe radarom, elektronskim uređajima i dr. do prstenovanja, kojim stavljajući lagani aluminijski prsten o pisak noge dobivamo uvid u kretanje točno određene jedinke. Dok još metalni prsten nije bio u uporabi, kao interesantnost naveden je podatak da je u Ščitarjevu 1931.g. odstrijeljena šumska šljuka (Scolopax rasticola) koja je bila "prstenovana" platnenom vrpcom, a koju je tri godine ranije privezao šumarnik Bobor u Stakčinu (Slovačka)! Uz aluminijske prstenove posljednjih se desetljeća koriste i prsteni u boji (stavljeni o vrat) te krilni markeri čime se znatno povećao broj nalaza, budući da se oznake mogu odčitati s veće udaljenosti bez ulova ptice.
Iz Povijesti znanstvenog prstenovanja ptica u Hrvatskoj, kako je naslovljeno sljedeće potpoglavlje uvodnog dijela Atlasa, saznajemo da je prve godine rada HOC-a u Zagrebu bio aktivan samo jedan prstenovač (koji je uspio uhvatiti i prstenovati 15 ptica), da bi svake sljedeće godine rastao i broj prstenovača i broj prstenovanih ptica. Krajem