DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 94     <-- 94 -->        PDF

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
Frane Grospić
Iz broja 5 rujan–listopad 2013. izdvajamo:
Inauguracija 62.obljetnice talijanske Akademije šumarskih znanosti
Dana 10. travnja 2013. g. u svečanoj dvorani palače Medici Riccardi, održana je svečanost inauguracije 62. obljetnice Akademije u nazočnosti mnogih autoriteta iz javnog, političkog i šumarskog područja djelovanja.
Svečanost je otvorio profesor Orazio Ciancio, predsjednik Akademije, koji je i pozdravio uzvanike, posebno povjerenika za poljoprivredu provincije Firenze dr. Pietra Rosselia i direktora državnih šuma ing. Cesara Patronea.
Nakon pozdrava uzvanika predsjednik je iznio pregled rada Akademije u prošloj akademijskoj godini:
20. travnja 2012. g. održana je proslava inauguracije 61.akademske godine,
15. lipnja održan je sastanak na temu šumski požari u Valle del Sauro, prilikom kojega su iznijeti rezultati istraživanja prevencije požara, klimatskih promjena i oblika požara u nazočnosti svih važnih institucija,
22. lipnja 2012. g. u Bariscianu (L’Aquila) održan je Studijski dan o vegetacijskom faunističkom monitoringu, funkcionalnosti ekosustava i šumskoj inventarizaciji,
25. siječnja 2013. g. u Cagliariu održan je kongres na temu Gospodarenje javnim šumama Sardinije uloga i perspektive šumske uprave Sardinije
31. siječnja 2013. g. u suradnji s Nacionalnim parkom Gran Sasso i Monti della Laga organiziran je studijski dan na temu "Korištenje šumarskih aktivnosti bez negativnog utjecaja na okoliš u područjima zaštićene prirode",
5. ožujka 2013.g. Sveučilište Calabria u suradnji sa Društvom šumarstva i ekologije, Savjetom za istraživanja i pokuse u poljoprivredi te Akademijom šumarskih znanosti, organizirali su seminar na temu "Nove tehnike za gospodarenje zapaljivim otpadom, kao preventive šumskim požarima".
U ovoj manifestaciji koja je održana u Campusu di Arcavacata, aktivno su sudjelovali brojni akademici kao predstavnici ili članovi Znanstvenog odbora.
Akademija je sudjelovala kao pokrovitelj mnogih aktivnosti u istraživanju i izdavačkoj djelatnosti.
Predsjednik je dao opširan prikaz svih ugovorenih studija koje su nastavljene ili započete u prošloj godini: sa Regijom Toscana,, Nacionalnim parkovima, Regijom Basilicata, Sveučilištem Bari i Tuscia, Upravom šuma Sardinije te s državnim šumama i mnogim drugima.
Prije početka najavljenih predavanja, Predsjednik je pozvao uzvanike da odaju počast preminulim Akademicima u protekloj akademskoj godini. U nastavku su održana izlaganja sudionika:
Orazio Ciancio: Odnos čovjeka i šume
Svoje izlaganje autor je započeo rečenicom: Šuma se ne može savijati po volji i želji čovjeka, što je "moderni humanizam" namjerno ili slučajno sustavno zanemarivao. Pitanje šumarstva u procesu pojednostavljenja nastoji se rješavati tehničkom solucijom, čime se poništava stremljenje novim znanstvenim saznanjima.
Uporaba šuma promijenila se u vremenu i prostoru, a vezana je uz promjenu uvjeta života, mišljenja i kulture, na što je najviše utjecalo znanstveno istraživanje. Za očuvanje šuma potrebno je odabrati novi pristup u kojemu je šuma pravi subjekt, baziran na teoremu "šuma je kompleksan biološki sustav".
Na promjene prirodnih procesa i funkcioniranje razvoja ekosustava utječu mnogi čimbenici, no sigurno je da odnos čovjek-šuma ima izravne posljedice.
Potreba za pomirenjem životnih, elementarnih potreba i shvaćanja da je šuma stroj koji je u stanju opskrbiti čovjeka u važnim životnim funkcijama, odrazilo se i na sam odnos prema šumi.
U nekom drugom razdoblju šume su korištene kao rudnik iz kojega se izvlačilo koliko treba, bez da se išta u iste

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 95     <-- 95 -->        PDF

ulagalo. U takvoj situaciji pogrešno je koristiti prirodni prirast, kako se to često mislilo i radilo, jer je njihovo stanje najčešće daleko od optimalnog.
Aktualni izgled šuma je rezultanta odnosa čovjek – okoliš, a njihova struktura ovisi o uzgojnim metodama koje su uglavnom usmjerene maksimalnoj proizvodnji drvne mase i stvaranju financijske koristi.
Nove socijalne, ekonomske i kulturne ideje nameću promjenu razmišljanja, šuma više nije zajednica stabala, već kompleksni biološki sustav koji je sposoban prilagodbi na razne vanjske uvjete, a sam razvoj prilagodbi u različite oblike. Izbor oblika gospodarenja se mijenja u simbiozi s okolišem, ali treba uvijek biti potpora i korist za šumu. Korištenje šume mora biti složeno i promjenjivo glede vremena i prostora te obvezno biti usmjereno očuvanju i zaštiti šume.
Složenost i dužina biološkog ciklusa osobitost je šumskih sustava. U tako dugom razdoblju događaji koji remete razvoj šume – požari, lavine, vjetrovi, poplave, uzrokuju destrukciju šume na većim ili manjim površinama. Pogrešno gospodarenje šumom također može prouzročiti velike štete (nekontrolirana sječa, intenzivna ispaša i dr.).
Posebna opasnost za šumu su šumski požari koji mogu oštetiti ili uništiti velike površine šume. Autor uspoređuje požar šume s požarom jednog dijela biblioteke u kojemu izgore knjige koje nisu nikada pročitane. U šumi nakon požara ne nestaje samo šuma, već sva živa bića koja su činila njezin sastavni dio. Poremećena je biološka raznolikost, genetika i DNA živih stanica. Šuma u sadašnjem stanju je odraz kulture i kao takva ima svoje prirodno mjesto u središtu, a ne na periferiji društvenog interesa.
Potrebno je šumi dati novu dimenziju, dimenziju koju autor naziva "kultura šume".
Nakon svog izlaganja prof. Ciancio proglasio je 62. Akademsku godinu otvorenom.
Dr. Pietro Roselli – povjerenik za poljoprivredu Provincije Firenze pozdravio je nazočne i zaželio uspješan rad Akademije u idućem razdoblju.
Naglasio je potrebu za očuvanjem prostora i upozorio na mnoge opasnosti koje stalno prijete: požari ljeti, lavine zimi, poplave u vrijeme kiša. Svi segmenti društva trebaju biti uključeni. Pozornost javnosti često je usmjerena na nebitne činjenice, poput problema ako je neka kuća sagrađena na krivom mjestu, a zanemaruju se velike stvari, među kojima su polja, brda, posebice šuma.
Aktivnosti Akademije daju velik doprinos pravilnom shvaćanju i razumijevanju problema, te što su osnovni zadaci i ciljevi javnog djelovanja, kao i kako se nositi s javnom administracijom u skladu sa znanstvenim dostignućima.
Ing. Cesare Patrone – direktor državnih šuma pozdravio je nazočne i posebno se osvrnuo na reorganizaciju Državnih šuma.
Naglasio je da reorganizacija državnih šuma prati proces opće decentralizacije u zemlji, što znači da mnoge kompetencije prelaze s države na regije i provincije.
Upitno je da li je to univerzalni lijek za sve probleme, jer postoji opasnost od raskola između institucija i nacionalnih i socijalnih zajednica.
Dužnost Državnih šuma na prostoru nisu govori o dobroj vodi i dobrom zraku, već borba za stvaranje radnih mjesta za mlade. U današnjoj situaciji kada je politika "stala", institucije trebaju predstavljati odnos prema Nacionalnoj zajednici, a u tom se smjeru trebaju postaviti Državne šume.
Francesco Maria Raimondo: Biološka raznolikost u dendroflori Italije
Prije 37 godina iz tiska je izašla knjiga "Drveće – dendroflora Italije" autora Fenaroli i Gambi. Unatoč kvaliteti ovoga izdanja talijanskih akademika, saznanja o talijanskoj flori brzo su promijenjena. Novo izdanje "Flora Italije" (Pignatti, 1982) upotpunilo je taksonomska saznanja i nomenklature biljaka na talijanskome prostoru.
U međuvremenu se sve češće počeo upotrebljavati naziv "floristička raznolikost" i to ne u taksonomskom, već biološkom smislu. Uređenje termina "vegetativni biodiverzitet" označava postojanje raznolikosti unutar određenog taksoma, što praktički znači "genetska varijabilnost".
To je od velike važnosti za šumarstvo, jer se dugo vremena zanemarivala provenijencija sadnog materijala u obnovi šuma, što je ugrozilo genetsku strukturu autohtonog dendrološkog sastava.
Autor je u svom članku "Biološka raznolikost u dendroflori Italije" uz taksonomske različitosti vrsta prikazao genetske razlike unutar pojedine vrste.
Naziv dendroflora se odnosi na zajednicu vrsta, podvrsta i varijacija drvenastih biljaka, uglavnom stabala i grmova, vazdazelenih i listopadnih.
Pregled vrste unutar dvije velike taksonomske grupe (Gymnospermae i Angiospermae), dan je abecednim redom, za svaki pojedini rad nadvedene su vrste i podvrste i genetske varijacije. Dendroflora Italije svrstana je u 53 roda, od kojih se 7 odnosi na Gymnospermae (četinjače), a 46 na Angiospermae (listače), a porodica je 30.
Ukupan broj vrsta i podvrsta je 188, više ih pripada listačama nego četinjačama. Posebno su brojne vrste u porodicama Rosaceae, Fagaceae i Salicaceae.
Od 188 vrsta, 105 se svrstava u drveće (56 %), a 83 u grmove (44 %), koji eventualno mogu poprimiti oblik stabla.

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 96     <-- 96 -->        PDF

U prilogu ovoga članka autor je dao tablični prikaz cijele dendroflore Italije s podacima: vrsta, oblik, porijeklo, rasprostranjenost u Italiji – primjer:
U prilogu članka na ovaj način je prikazano svih 188 taksona s područja Italije.
Raffaello Giannini, Antonio Gabrielli: Razvoj i uloga poljoprivredno-šumarskih sustava u planinskim područjima
Istraživanja razvoja i uloga poljoprivredno – šumarskih multifunkcionalnih sustava u planinskom okružju je materija od posebnog značenja, vrlo složena jer obuhvaća prastari odnos čovjeka i šume koji traje i danas. Odnosi se na proučavanje korištenje područja i analiza načina osiguranja živežnih namirnica, odjeće i energije, potrebnih za preživljavanje u teškim uvjetima. Taj se proces počeo razvijati kada je čovjek počeo razumno upotrebljavati sjeme i prešao od čistog sakupljača na proizvođača, da bi kasnije počeo sa selekcijom sjemena i uporabom tehnike za obradu zemlje, savladavajući eventualne prepreke. Počeci tog procesa sežu u davnu prošlost prije 5000 g., no za svo to vrijeme nisu uočene njegove velike promjene.
Paralelno s razvojem ratarske djelatnosti započela je proiz­vodnja animalne hrane, uzgojem stoke na pašnjačkim površinama. Upravo su pašnjaci prva spona koja je spajala čovjeka i šumu. Tu su se uzgajale životinje koje su se malo po malo pripitomljavale, a među prvima ovce, koze i svinje. Šume su bile otvorene svima, gdje se skupljalo ležeće drvo, a s pašnjaka trava putem ispaše. Razvojem "Zajednice" i početkom kultiviranja polja i prvom sječom šume, dolazilo je i do prvih sukoba koji su bili vrlo oštri radi pašnjaka. Radi proširenja pašnjaka, pašnjačkih površina, uništavane su šume.
Od tri obnovljena sustava poljoprivreda, stočarstvo i šumarstvo, najsporije se razvijalo šumarstvo i to kao posljedica širenja pašnjačkih površina.
Šuma je uvijek bila prihvatljiv izvor prihoda, koji je popravljao skromne prihode od poljoprivrede. Stočarska aktivnost uvijek je omogućavala bolje prihode nego ove dvije komplementarne funkcije.
Brzi razvoj poljoprivrede u ravničarskim predjelima potisnuo je važnost šume. U brdskim predjelima poljoprivreda se brže razvijala u dolinama vodenih tokova, a na terenima prema moru razvijalo se vinogradarstvo na kultiviranim šumskim površinama.
Kada se govori o multifunkcionalnosti poljoprivredno – šumarskih sustava, potrebno je razlikovati dvije komponente – alpski i apeninski, koje su različite radi socijalno – ekonomskih odnosa.
Planinska alpska regija zauzima četvrtinu površine Italije (75.000 km2), a apeninska dvije petine površine (120.000 km2).
Velika različitost ovih dvaju područja očituje se u ekonomsko – zemljišnoj i posjedovnoj strukturi, a sličnost je u svakodnevnom stvaranju sredstava za život na razini obiteljskog života.
Na alpskom području vlasništvo je bilo, a i danas je to tako – javno i privatno. Veličina posjeda jako varira. Teritorij je pretežito šumovit, s velikim pašnjačkim površinama u višim predjelima te poneke poljoprivredne površine u području naselja. Glavna struktura posjeda je u planini, gdje su pašnjaci i stoka primarna proizvodnja (mliječni proizvodi), sve obuhvaćeno nazivom "malga", koji svoj maksimalni izraz "Maso Chiuso" postiže u nekim alpski predjelima (Alto Adige). To je hacijenda koja treba kao nedjeljiva ići u nasljeđe. Kako unutar jedne hacijende ima svega oko 8 % pašnjaka, stoka zalazi u šumu što uzrokuje nesuglasice između očuvanja šume i opskrbe stoke.
Proizvodnja se svodi na dvije osnovne komponente: drvo i stočarska aktivnost, dok je poljoprivredna aktivnost zanemariva i vezana za malo obiteljsko vlasništvo.
U nekim područjima (Trentino) razmirice oko pašnjaka i šuma rješavane su posebnim "regulama" i osnivanjem "zajednica" za kolektivno korištenje pašnjaka te biranje zajedničkog, izbornog pastira (forestario). U daljnjem procesu razvoja pravila gospodarenja sve više se priznaje strateška važnost šume za dobrobit zajednice. Pašarenje je i dalje legalno ili ilegalno nastavljeno i na šumskim površinama, sve do današnjih dana, ali uglavnom tamo gdje šuma ne trpi znatnije štete. U području Apenina tipičan oblik multifunkcionalnog gospodarenja je kultiviranje kestena. Kesten je

ŠUMARSKI LIST 1-2/2014 str. 97     <-- 97 -->        PDF

više nego bilo koje šumsko drvo utjecao na čovjeka svojom rasprostranjenošću i uporabom. Plod je davao bitnu namirnicu za preživljavanje, a stablo drvne sortimente: građu, ogrjev, ugljen, sirovinu za proizvodnju tanina i dr. Istodobno na tom području mogla se uzgajati stoka, posebice ovce. Posebna aktivnost, često od velike važnosti, je skupljanje gljiva, što je osiguravalo dodatne prihode.
Kesten je rasprostranjen u gotovo cijeloj Italiji, posebice na brežuljcima i planinama mediteranskog područja. Raširen je uzgoj kestena kao voćke s kvalitetnim plodovima. Najčešći uzgojni oblik je panjača.
U 18. stoljeću kestenove šume zauzimale su najveće površine, oko 800000 ha. Stotine tisuća seljaka ovisilo je o uzgoju kestena i korištenju kestena, svježeg, suhog i u obliku brašna.
Oko 2000. g. površina kestena u Italiji iznosi oko 200000 ha, od toga na Toscanu otpada oko 75000 ha, od čega kultiviranih 21000 ha.
U "Monografiji o kestenu" autor Lodovico Piccioli (1922. g.) piše: "kesten bolje od bilo koje kulture odgovara za skromne ekonomije te ekonomije zatvorene u teško dostupna područja, loše plodnosti i guste naseljenosti".
Poslije rata nastupilo je napuštanje uzgoja kestena kao voćke. Zadnjih dvadesetak godina provode se velike akcije za popularizaciju uzgoja kestena, čemu doprinosi velika potražnja za proizvodima od ploda kestena. U nastojanju promjene načina života u planinskim područjima, važnu ulogu odigrao je turizam, kao dodatak osnovnim djelatnostima, poljoprivredi i stočarstvu – šumarstvu. Elitni svijet pokazao je veliki interes u početku za područje Alpa, a kasnije i Apenina. Veličanstveni krajolici i razni sportovi (skijanje, alpinizam, planinski biciklizam, šetnice i dr.) zainteresirali su velik broja turista, što je omogućavalo višestruke mogućnosti za ostvarenje zarada lokalnog stanovništva, često na štetu obavljanja dotadašnjih djelatnosti.
Turističke aktivnosti često puta nisu u sukladu s održivim ekosustavom i očuvanjem prirodnih vrijednosti, ali ta orijentacija u živlotu u planinskom okružju je nezaustavljiva.
Izložba fotografija "Šuma okom šumara" u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji
Tijana Grgurić
Od 9. do 12. prosinca 2013. postavljena je Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer u Opatiji tradicionalna izložba fotografija. Prigodom Međunarodnog desetljeća bioraznolikosti, izložba pod nazivom "Šuma okom šumara" nastavak je prošlogodišnje izložbe s motivima šuma i šumskih staništa Gorskog kotara. Ovakve prigodne izložbe organiziraju se u Primorsko-goranskoj županiji povodom Međunarodnog dana planina, redovito već duži niz godina.
Javna ustanova "Priroda" postavila je i ovogodišnju izložbu o šumama u suradnji s Hrvatskim šumarskim društvom – Ogranak Delnice. U postavljanje izložbe uključio se i Hrvatski muzej turizma Opatija. Ove su godine izložene fotografije sa jubilarnog 10. Bjelovarskog salona fotografije s međunarodnim sudjelovanjem poznatim pod nazivom "ŠUMA OKOM ŠUMARA". Tako će se među četrdesetak izloženih fotografija i oko dvadesetak autora – šumara moći doživjeti šume Gorskog kotara i cijele Hrvatske. Nekolicina fotografija snimljena je i u susjednim