DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 21 <-- 21 --> PDF |
MORFOLOŠKA VARIJABILNOST LISTA MAKEDONSKOGA HRASTA (Quercus trojana Webb.) U BOSNI I HERCEGOVINI I CRNOJ GORI Morphological variability of the leaves of the Macedonian oak (Quercus trojana Webb.) in Bosnia and Herzegovina and Montenegro Dalibor Ballian, Alma Hajrudinović, Jozo Franjić, Faruk Bogunić Sažetak U radu je provedena morfometrijska analiza svojstava lista makedonskoga hrasta (Q. trojana) iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Analizom je obuhvaćeno13 populacija s ukupno 130 jedinki. Cilj je bio kroz analizu varijabilnosti morfoloških svojstava lista iz populacija, koje pripadaju malim i izrazito fragmentiranim populacijama, utvrditi stupanj njihove diferenciranosti i odrediti svojstva koja najbolje ukazuju na međupopulacijske razlike. Na osnovi provedene analize glavnih komponenti (PCA) nije utvrđeno jasno i logično grupiranje s obzirom na geografski raspored istraživanih populacija. Morfološka svojstva koja su najviše povezana s razlikovanjem populacija pokazala su relativno niske i umjerene vrijednosti s PC osima, čije su maksimalne vrijednosti korelacije iznosile ≤ 0,554. Klasterska analiza je istovjetna rezultatima PCA i upućuje na postojanje dvije skupine populacija koje nisu geografski logično raspoređene. Rezultati deskriptivne i univarijatne statističke analize ukazali su na izraženu varijabilnost morfoloških svojstava lista između populacija, te prisutnost značajnih razlika po pojedinačnim svojstvima. Dobivene su značajne razlike na međupopulacijskoj razini, s tim da su unutarpopulacijske (individualne) statistički značajnije nego međupopulacijske. Ključne riječi: Quercus trojana, morfologija lista, međupopulacijska i unutarpopulacijska varijabilnost. Uvod Introduction Makedonski hrast (Quercus trojana Webb., = Q. macedonica DC.) predstavlja tipični istočnomediteranski florni element. Vrsta pripada zimzelenim hrastovima podroda Cerris, sekcije Cerris (Bellarosa i dr. 2005). Krajnji istočni areal nalazi se u Turskoj i proteže se preko Bugarske, Grčke, Albanije do jugozapadne Hercegovine gdje mu se nalazi krajnji sjeverozapadni areal (Jalas i Suominen 1976; Christensen 1997). Utvrđeno je i jedino nalazište ove vrste u južnoj Hrvatskoj, Unešići u Dalmatinskoj zagori (Trinajstić 1974; Nikolić 2013). Također, male i izolirane populacije nalaze se i u Italiji (Schirone i Spada 2000). Areal makedonskoga |