DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 37     <-- 37 -->        PDF

I. sexdentatus. Rezultati pokazuju da je većina ulova podjednako raspoređena od travnja do lipnja. Omjer relativnih ulova po klopki iznosio je po mjesecima travanj: svibanj: lipanj = 31,6 : 33,9 : 29,4 % (Slika 7.). U klopke su se ulovile i sljedeće vrste koje nisu brojane: Thanasimus formicarius L. (Coleoptera, Cleridae), te Rhagium inquisitor L., R. sycophanta Schrank i Clytus arietis L. (Coleoptera, Cerambycidae).
Rasprava i zaključci
Discussion and Conclusion
Europski ariš od prirode dolazi u Alpama, Sudetima, Tatrama, Karpatima i nizinskom dijelu južne Poljske, a u Hrvatskoj se nalazi izvan područja prirodnog areala i raste u monokulturama na površini od 2.300 ha, te u mješovitim kulturama četinjača i u manjem postotnom omjeru kao primjesa u šumama listača. Ukupna drvna zaliha europskog ariša u Hrvatskoj iznosi 511.275 m3, a na području UŠP Koprivnica ona je 137.966 m3 ili 27 % (Šumskogospodarska osnova područja Republike Hrvatske 2006).
Ips cembrae kao prateća vrsta ariša do sada u Hrvatskoj nije dokumentiran, a u jednim od prvih zapisa za područje Hrvatske kao štetnik ariša spominje se tek mali arišev potkornjak, Orthotomicus laricis Fabricius (Langhoffer 1921). Ips cembrae prvi put spominje Kovačević (1956), ali bez navođenja lokaliteta, tako da nije sigurno da li je ta vrsta nađena na području Hrvatske. Nakon toga se o ovoj vrsti daje tek kratka informacija o biologiji bez navođenja konkretnog nalaza (Vajda 1974). Pregledom zbirki na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu jedinke Ips cembrae također nemaju naveden lokalitet nalaza u Hrvatskoj. Iz svega toga može se donijeti zaključak kako je nalaz Ips cembrae zabilježen u UŠP Koprivnica na području šumarije Sokolovac u GJ "Polum –Medenjak" 23d dana 13.8.2008. godine prvi nalaz ovog štetnika u Hrvatskoj.  To nužno ne znači da Ips cembrae prije nije postojao u Hrvatskoj, već samo da nije evidentiran i nemoguće je to dokazati.
Ukupna rasprostranjenost od 2008. do 2013. godine u odnosu na lokaciju prvog nalaza iznosi prema zapadu 23,5 km, prema jugu 10 km i prema istoku 34,5 km. Prema Nilssenu (1978) odrasli potkornjaci prelete kraće udaljenosti, ali uz pomoć vjetra mogu preletjeti udaljenost i od 35 km. U ovom istraživanju najveće godišnje prostorno širenje iznosilo je 17 km, a najveće širenje zabilježeno je tijekom 2012. i 2013. godine. U sljedećim godinama treba očekivati daljnje širenje u Hrvatskoj. Veća rasprostranjenost utjecala je na povećanje broja napadnutih stabala i drvne mase u 2012. i 2013. godini zbog izuzetno sušne 2011. i 2012. godine koje su bile izrazito nepovoljne za stabla koja su fiziološki oslabjela i kao takva bila pogodna za napad i razvoj potkornjaka. Doznačeno srednje kubno stablo u razdoblju od 2008. do 2011. godine iznosilo je 0,64–0,74 m3, a 2012. godine – 0,33 m3 i 2013. godine – 0,44 m3, što potvrđuje da su uslijed sušnog razdoblja fiziološki oslabjela i mlađa stabla manjih dimenzija koje u prijašnjim godinama nisu znatno bila napadnuta. Prema podacima Izvještajno prognoznih