DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 54 <-- 54 --> PDF |
orientalis (Poldini 1989, Kaligarič 1997, Kaligarič i Poldini 1997). Na području Ćićarije najviše je zastupljena makroasocijacija Carici humilis-Centaureetum rupestris, koja je rasprostranjena duž Jadrana, od Italije i Slovenije preko Hrvatske do Bosne i Hercegovine te Danthonio-Scorzoneretum villosae, livadna zajednica vezana uz razmjerno duboka tla na više ili manje ispranom kambisolu. Te se površine koriste kao jednootkosne livade ljeti, ali i kao pašnjaci (Čarni 2003, Vitasović Kosić 2011, Vitasović Kosić i sur. 2011, 2012). Na području Ćićarije gotovo da više nije moguće pronaći sastojinu travnjaka gdje procesi zarastanja još nisu započeli. Procese zarastanja za makroasocijaciju Carici humilis-Centaureetum rupestris detaljno opisuje Poldini (1989) na području tršćanskog krasa, Zupančič i Žagar (2002) na području slovenskog submediterana, te Randić (2007) na području Gorskog kotara. Šumski rubovi javljaju se kao faza sekundarnog zarastanja nešumskih površina i oni predstavljaju poseban oblik vegetacije koji se javlja između šumskih i nešumskih, antropogeno utjecanih površina. Čovjek je svojim utjecajem (košnja, ispaša, sječa) zadržavao šumski rub kao trajni stadij, no prestankom čovjekove aktivnosti šumski se rubovi dalje šire na nešumska područja (Čarni i sur. 2002) te se grmlje mozaično razvija po čitavoj površini. Najčešće se te vrste grmlja šire endoornitokorno, a rijeđe anemokorno i hidrokorno. Osim što su šumske i nešumske površine fizionomski različite, one su i ekološki različiti sustavi gdje se ekološki uvjeti naglo mijenjaju. S obzirom da vrste koje tu rastu predstavljaju granicu između dva različita mikroklimatska područja, one moraju biti vrlo prilagodljive: najčešće su to heliofilne šumske vrste koje upravo na šumskome rubu imaju svoj ekološki optimum (Čarni i sur. 2002). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi floru i vegetaciju travnjaka te prisutnost i učestalost pojavljivanja drvenastih i zeljastih svojti šumskog ruba na lokalitetima s različitim načinom gospodarenja. Materijal i metode Material and methods Tijekom terenskih istraživanja flore i vegetacije (2008–2010) istraživani su travnjaci na 27 lokaliteta Ćićarije. Rađen je i detaljan opis staništa koji uključuje određivanje geografskih koordinata uz pomoć GPS uređaja te određivanje nadmorske visine, inklinacije, ekspozicije, oblika zemljišta i načina gospodarenja. Pritom su napravljene 103 fitocenološke snimke po standardnoj metodi (Braun-Blanquet 1964) koje su klasificirane prema načinu gospodarenja: 35 snimaka su napušteni pašnjaci (NP), 23 snimke su napuštene livade (NL), 20 snimki su korišteni pašnjaci (KP) i 25 snimki korištene livade (KL).Veličina snimki iznosila je 100 m2, a izrađivane su u fazi optimalnog razvoja vegetacije. S obzirom na uočenu sukcesiju na istraživanim travnjacima iz vegetacijskih su snimki (Vitasović Kosić 2011) izdvojene drvenaste vrste i zeljaste transgresivne vrste razreda Trifolio-Geranietea sanguinei Th. Müller 1961 (prema Kaligarič 1997), u nastavku nazvane zeljaste svojte šumskog ruba. S obzirom na način gospodarenja prikazana je pojavnost (presentnost) i učestalost pojavljivanja (frekvencija) pojedine svojte na travnjacima. Za svaku su svojtu Braun-Blanquetove vrijednosti preračunate u postotak pokrovnosti (%) na određenom tipu travnjaka. Prikupljeni herbarski primjerci obrađeni su, determinirani i pohranjeni u Herbarskoj zbirci Zavoda za poljoprivrednu botaniku Agronomskog fakulteta (ZAGR). Za određivanje taksona biljnih vrsta korišteni su sljedeći taksonomski ključevi – Tutin i sur. (2002) i Pignatti (1982). Nomenklatura vrsta usklađena je većinom prema Hrvatskoj flornoj bazi (Nikolić 2013) i manjim dijelom prema Flora d’Italia (Pignatti 1982). Pripadnost biljaka geografskom flornom elementu većinom je određena prema Horvatiću (1963, 1967) te označena sljedećim kraticama: 1. Mediteranski (sredozemni) florni element A. općemediteranske ili cirkummediteranske biljke − CM B. zapadnomediteranske biljke − ZM C. istočnomediteranske biljke − IM D. ilirsko-mediteranske biljke a. ilirsko-južnoeuropske biljke − ILJEU b. ilirsko-jadranske biljke b1. ilirsko-jadranske endemične biljke − ILJAE b2. ilirsko-apeninske biljke − ILAP E. mediteransko-atlantske biljke − MA F. europsko-mediteranske biljke − EUM G. mediteransko-pontske biljke − MP H. stenomediteranske biljke − SM Ilirsko-balkanski florni element − IBFE 3. Južnoeuropski florni element A. južnoeuropsko-mediteranske biljke − JEUM C. južnoeuropsko-atlantske biljke − JEUA 4. Istočnoeuropsko-pontski florni element − IEUPFE 5. Europski florni element − EUFE 6. Srednjoeuropski florni element − SEUFE 7. Europsko-azijski florni element − EUAFE 8. Biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti − CIRCUM 9. Biljke široke rasprostranjenosti − ŠR 10. Kultivirane i adventivne – ADV |