DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 66     <-- 66 -->        PDF

terena) koji utječu na dubinu tla (Vitasović Kosić i sur. 2011). Prema Pignatti i sur. (2005) analizirane su Ellenbergove indikatorske vrijednosti (tab. 5) zaključujemo da na korištenom pašnjaku uglavnom dolaze vrste koje rastu na tlu siromašnom hranjivima, primjerice Genista sylvestris i Inula hirta, dok su kod ostalih tipova gospodarenja rasponi puno širi: tu dolaze vrste koje podnose vlažne uvjete (Carex flacca), ali i vrste koje trebaju optimalnu opskrbu hranjivima. Što se tiče kontinentalnosti na korištenim pašnjacima dolaze subkontinentalne vrste (Asparagus tenuifolius) i kontinentalne vrste (Chamaecytisus hirsutus), a na korištenim livadama vrste vezane uz područja s više padalina (npr. Trifolium rubens), dok na napuštenim livadama i pašnjacima prevladavaju vrste koje zahtijevaju prosječne uvjete flore umjerene klime. Prema reakciji tla, kod svih tipova gospodarenja pojavljuju se neutrofilne vrste koje u pravilu ne dolaze na kiselim ili bazičnim tlima. Vezano uz svjetlost, na korištenim pašnjacima ima više vrsta koje su biljke polusjene, neke od njih ne mogu rasti na punom svjetlu (npr. Helleborus multifidus subsp. istriacus), za razliku od korištenih livada gdje uglavnom dolaze biljke punog svjetla (Orobanche minor, Scabiosa columbaria, Rhinanthus aristatatus i dr.). Ellenbergove indikatorske vrijednosti (EIV) za temperaturu pokazuju da na korištenim pašnjacima dolaze neke vrste vezane uz mediteransko-pontsko okruženje, primjerice Asparagus tenuifolius i Ruscus aculeatus, dok se na korištenim livadama većinom pojavljuju vrste prilagođene prosječnim uvjetima umjerenog pojasa. Prema EIV za vlagu cijelo je istraživano područje smješteno u rasponu od suhih tala do tala dobro opskrbljenih vodom, dok se napuštene livade nešto više izdvajaju kao pokazatelji suhih tala.
Vegetacija nekog područja uvelike ovisi o morfologiji terena, stoga se zajednica Carici humilis-Centaureetum rupestris na istraživanom području Ćićarije razvija na stjenovitim, blago izbočenim (konveksnim) zaravljenim vrhovima slojnica te na padinama, s plitkim tlom i kamenjem koje izviruje na površinu (Vitasović Kosić i sur. 2012). Zajednica Scorzonero villosae-Danthonietum koja se razvija na ravnim ili blago udubljenim (konkavnim) terenima, na prijelazu između blagih padina i ravnog zemljišta, vezana je uz razmjerno duboka tla (Čarni 1999), a zajednica Anthoxantho-Brometum erecti razvija se na zaravljenom terenu na dnu udubljenja krških polja ili ponikava, s dubokim glinovitim tlom.
Odmah po napuštanju košnje ili ispaše, vidljiva je pojava visokog postotka sukcesijskih vrsta (Poldini 1989, Kaligarič i Poldini 1997), među kojima i rod Juniperus, koji je zbog svoje alergenske aktivnosti potencijalno opasan za ljude i životinje zbog duge sezone polinacije (veljača-rujan) (Sikora i sur. 2013). Uz to, zbog niskog intenziteta cijelog pašnjačkog sustava (Catorci i sur. 2011, 2012) zabilježeno je širenje kolonizatorske trave Brachypodium rupestre na gotovo svim istraživanim lokalitetima (usp. tab. 5 i 6). B. rupestre pojavljuje se s velikom pokrovnošću (< 40 %) na području korištenih livada i pašnjaka, a s još većom pokrovnošću (> 40 %) na napuštenim livadama i pašnjacima (usp. Vitasović Kosić i sur. 2012) te predvodi u procesima sukcesije pojedinih primorskih, ali i kontinentalnih travnjačkih zajednica (Randić 2007). Vrstu B. rupestre jedino ne nalazimo na pojedinim redovito korištenim pašnjacima (Carici humili-Centaureetum rupestris satureetosum variegatae) ili na strmijim padinama napuštenih pašnjaka iste zajednice – varijante Sesleria juncifolia. Dominacija vrste Brachypodium pinnatum na Ćićariji je u skladu s nekoliko studija koje kroz procese kompeticije naglašavaju invazivnu ulogu B. pinnatum i B. rupestre kod napuštenih travnjaka, te povezano s tim probleme pri očuvanju travnjaka (During i Willems 1984, Bobbink i Willems 1987). Prema Grime (1973, 2001) B. rupestre ima dominantne značajke kao što su: veličina, jaka vegetativno-reproduktivna sposobnost (s naglašenim bočnim širenjem), rast od bazalnih meristema (Stebbins 1972) i velika proizvodnja fitomase (Catorci i sur. 2012). Štoviše, silicijem bogato lišće ove vrste doprinosi slaboj ješnosti (palatabilnosti) ovaca (Grime i sur. 1988), čime se osigurava formiranje velike količine odumrle biljne mase, a posljedično se smanjuje floristička raznolikost (Bonanomi i Allegrezza 2004, Bonanomi i sur. 2009).
Primijećeno je da se na mezofilnim travnjacima pokrovnost B. pinnatum (vikarijant B. rupestre u srednjoj i sjevernoj Europi) povećava proporcionalno povećanju razine dušika (Bobbink i sur. 1988, Willems i sur. 1993) ili smanjenju razine intenziteta ispaše (Buckland i sur. 2001). U ovom istraživanju zabilježeni rezultati dokazuju da i niska razina ispaše, odnosno povremena košnja u submediteranskom klimatu, mogu također imati važnu ulogu u kontroli širenja, odnosno suzbijanju širenja B. rupestre (vidi tablica 5). Naime, navedeni primjer ukazuje da je za proces kontrole širenja B. rupestre na travnjacima vrlo bitna uspostava optimalnog opterećenja ispaše, koja može doprinositi očuvanju biološke raznolikosti i pomoći u definiranju planova za upravljanje područjem (Catorci i sur. 2011).
Prema Randić (2007) zajednice s B. rupestre u Gorskom kotaru održavaju se povremenim paljenjem, međutim zbog svoje ekologije razmnožavanja (rizomi) vrsta je otporna na požar te se nakon paljenja još bolje širi (Zupančić i Žagar 2002, Catorci i sur. 2011), zato korištenje kontroliranog paljenja mora biti vrlo ograničene primjene. Wright (1974) navodi kako bi se kontrolirano paljenje trebalo koristiti u hladnijem dijelu godine (kasna jesen, zima, rano proljeće), kada su tlo i listinac dovoljno vlažni, a prizemna biomasa relativno suha. Pod takvim je uvjetima samo nadzemna biomasa uništena, dok je neznatno oštećen listinac i struktura tla. Svakako treba imati na umu da se kontrolirao paljenje ne koristi na strmim terenima gdje je izražen problem erozije pod utjecajem vode, a tada i omogućeno širenje nepoželjnih vrsta, u ovom slučaju B. rupestre.