DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Isaria fumosorosea je kozmopolitska vrsta gljive s velikim brojem domaćina, a među njima se nalaze insekti koji imaju veliko ekonomsko značenje kao važni štetnici za poljoprivredu i šumarstvo. U ovome istraživanju podložnost prema izolatima gljive Isaria fumosorosea istraživana je pod laboratorijskim uvjetima na dvije vrste šumskih štetnika, Lymantria monacha i L. dispar, a izolati su dobiveni iz vrste Hyphantria cunea te iz reizolata od L. dispar, L. monacha i Dendrolimus pini. Zaraza je obavljena na tek presvučenom III. larvalnom stadiju vrste L. monacha i na tek presvučenim II., III., i IV. larvalnom stadiju vrste L. dispar. Inokulacija s konidijama gljive odrađena je različitim metodama: larve vrste L. dispar su izravno umočene u suspenziju konidija (1×108 konidija/ml) ili su korištene neizravne metode – površinski kontakt larvi sa suspenzijom konidija (1×108, 1×109, 3×107, 3×108 ili 4×108 konidija/ml) stavljenih na filter papir u Petrijeve posude, ili kontakt s lišćem hrasta ili iglica ariša umočenih u suspenziju konidija. Larve u kontrolnom tretmanu tretirane su s običnom vodom. Mortalitet larvi je svaki dan provjeravan u razdoblju od 20 dana, a uspješnost gljive korigirana je s mortalitetom u kontrolnom tretmanu. Pokusi zaraze vrstom Isaria fumosorosea na obje vrste iz roda Lymantria, utvrdili su da postoji mogućnost zaraze ovom gljivom. Slična korigirana uspješnost vrste Isaria fumosorosea pronađena je kada su III. larvalni stadiji vrsta L. dispar (12,37 %) i L. monacha (12,66 %) bili stavljeni na filter papir sa suspenzijom vrijednosti 1×108 konidija/ml iz vrste H. cunea. Najveća korigirana uspješnost (60 %) bila je kada je izolat iz H. cunea na filter papiru bio korišten za larve L. dispar u suspenziji od 1×109 konidija/ml. Za vrstu L. monacha korigirana uspješnost od 27,85 % zabilježena je kada je korištena iglica ariša umočena u suspenziju od 4×108 konidija/ml iz reizolata L. dispar. Rezultati ovoga istraživanja pokazuju da larve vrsti L. dispar i L. monacha pripadaju među moguće domaćine izolata gljive Isaria fumosorosea dobivenih iz H. cunea i reizolata dobivenih iz zaraženih larvi vrsta D. pini, L. monacha i L. dispar, iako je njihova podložnost vrlo niska. Neizravni tretmani površinskim kontaktom larvi s konidijama gljive, uzrokovoli su veću uspješnost razvoja mikoze, za razliku od umakanja u suspenziju.
Ključne riječi: Isaria fumosorosea, Lymantria monacha, Lymantria dispar, biološka ispitivanja