DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Prugast je i smeđe išaran, odozdo smeđ s podužim repom. Što se kretanja po drveću tiče sličan je znatno manjem puzavcu (Carthia familiaris), ali ima ravan kljun i duži rep. Let mu je manje valovit nego u drugih djetlića, a na granama stoji poput kakve pjevice. Pretežito se hrani na tlu, poskakujući uzdignuta repa. Njegovo "bubnjanje" slabije se čuje, dok potomstvo, kao i njegovi srodnici, podiže u dupljama.
Što se već spomenutog troprstog djetlića tiče, on je jedini koji ima dvije crne pruge na licu i jedini koji nema ništa crvenog na sebi, a prepoznat ćemo ga po žutom tjemenu (mužjaka). Gnjezdarica je crnogoričnih šuma dalekog sjevera.
Žuna s najduljim jezikom
Kako joj kazuje i ime, zelenu žunu ptica godine 2014., u letu karakterizira uočljiva zelenožuta trtica i crvenilo na glavi. Spolove je teško lučiti; i mužjak i ženka imaju i tjeme i zatiljak crvene boje. Kako se dobrano hrani na tlu, karakterizira je vrlo dug i ljepljiv jezik. U stanju je ispružiti svoj ljepljivi jezik čak 15 cm od vrha kljuna i uvući ga u hodnike u kojima se nalaze ličinke kornjaša ili mravlja jaja. Iako joj je drveće pribježište i mjesto za gniježđenje, daleko rjeđe (i tiše!) "bubnja" od, primjerice, dobro nam poznatih crne i sive žune. Ima glasan, hihotanju sličan, zov ("klü, klü…"), koji ispušta pri valovitom letu.
Kao i sve druge Picidae gnijezdi u dupljama koje si sami iskopaju mužjak i ženka kroz dva tjedna, ovisno o tvrdoći i prozuhlosti drveća. Duplju koriste kroz više godina, i to ne samo za gniježđenje i podizanje mladih, nego i za vlastiti boravak (u proširenom dijelu duplje) tijekom više godina. Od kraja travnja do kraja svibnja ženka snese 5–7 svijetlih jaja sa zelenkastim nahukom. Inkubacija je relativno kratka, 15–19 dana, ali je zato razdoblje boravka ptića u gnijezdu dugo, čak 25–30 dana. Svoje mlade hrane kukcima koje najprije sami progutaju, pa povrate u obliku kaše.
Boraveći u šumi, zacijelo smo bili svjedoci kad nas je žuna ugledala kako se sklanja iza debla, provirujući čas s lijeva, čas s desna, kako bi utvrdila naše namjere. Ako smo se odveć približili, bučno će odletjeti uz svoje karakteristično javljanje. U Hrvatskoj je do sada ulovljena samo jedna prstenovana žuna, i to u Hrvatskom zagorju, noseći prsten svega pola godine (Ćiković 2013).
Značenje suhara za životnu zajednicu ptica
Zelena žuna široko je rasprostranjena vrsta i uz velikog djetlića najobičniji je stanovnik naših šuma. Preferira manje guste listopadne i mješovite šume te otvorene predjele s raštrkanim drvećem. U Europi živi i gnijezdi gotovo posvuda, od juga Skandinavije na zapad do Atlantskog oceana, na istok do Kavkaza i Volge, a na jug do sjeverne Afrike. Kao mogući razlog njene ugroženosti, kao i cjelokupne ornitofaune, uništavanje je staništa različitim ljudskim aktivnostima. Mnoga stara stabla u šumi životni su prostor za ne mali broj životinja, posebice ptica. Na njima se one prihranjuju, u njima se razmnožavaju ili sklanjaju od neprijatelja. Stoga, pri obilježavanju (doznaci) stabala za sječu valja uvažiti mnoge ekološke i biotske čimbenike. Osjećaj odgovornosti za svako stablo koje će ostati ili koje treba posjeći, itekako je važno za ptice dupljašice. Iako je izbušena rupa na stablu bukve ili jele od djetlića/žune nesumnjiv znak da je iz prihodovnih razloga već davno trebalo biti uklonjeno, ne udarajmo doznačni čekić na svako od njih. U Arizoni (SAD), gdje je 1983.g. održan poseban simpozij o ulozi dubećih suhih stabala za opstanak ptica dupljašica, data je preporuka šumarskim organizacijama da bi po jednom hektaru šume trebalo biti najmanje pet suhara!