DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 92     <-- 92 -->        PDF

prirodnog dobra (resursa). Terenski je istražio preko 500 tisuća hektara tala na kojima je radio (odatle i reuma jer je tlo tvrdo, vlažno, mokro). Spomenuo je prof. dr. sc. Sulejmana Redžepovića s kojim se "upoznao kad su bili mladi i lijepi", te se našalio da im je sada ostala samo ljepota. Iako suspregnute, emocije se nisu mogle sakriti. Brojni kojima je zahvalio nisu više među živima. Toplim riječima zahvalio je za potporu obitelji, napose supruzi Ankici, sinu Tomislavu i snahi Sandri, kćeri Marijani, a drago mu je što će njegovi unuci Domagoj i Luka i u ovoj knjizi imati uspomenu na djeda.
Kako je došlo do ove knjige?
Na Kongresu Svjetskog tloznanstvenog društva – International Union of Societies of Soil Science – IUSSS u Filadelfiji 2006. godine, za glavnog tajnika izabran je Prof. dr. sc. Alfred Hartemink – Nizozemac koji u je radio u Wageningenu, a danas na Sveučilištu Wisconsin – Madison. On pokreće projekt pod nazivom; Serija knjiga o svjetskim tlima – World Soils Book Series. Koncept serije je da knjiga na pregledan način, ili kako to izdavač kaže "readers-friendly way" prikaže tla svake pojedinačne države na Globusu. Publiciranje (priprema, tisak, promidžba i prodaja) je povjereno izdavačkoj kući Springer, koja ima sjedišta u cijelom svijetu, a ovu knjigu kao zajednički projekt pripremala su sjedišta u Dordrechtu, Heidelbergu, Berlinu, Londonu i New Yorku. Knjiga je dakle nastala na tri kontinenta; Europi, Aziji i Americi. Izrada i izdanje ove knjige dobro oslikava moć globalizacije; Europljanin (prof. Hartemink), koji radi na Sveučilištu Madison (USA) izdavač je serije tala Springera sa sjedištem u Dordrechtu (Nizozemska – Europa) u suradnji sa sjedištima u Heidelbergu Londonu i New Yorku. Tekst knjige se slaže u Scientific Publishing Services in ChennaiIndija.
Nikoga, baš nikoga autor do sada nije fizički sreo. Poznaje, i to površno, iz dva susreta (Filadelfija i Brisel) samo Prof. Harteminka. Sve se odvijalo putem računala i elektronskih medija.
Inače, brigu za tla Europske Unije organizirano vodi Ured za tlo ESB blizu Milana (ESBN je European Soil Bureau Network- europska mreža za tlo) s ciljem zajedničke skrbi za resurs koja ne može stati na granicama neke države. Radi se na tematskoj strategiji za zaštitu tla, boljim smjernicama koje Europski parlament pretače u poznate nam Direktive, i drugim strategijama s ciljem podizanja svijesti o vrijednosti tla, pa i na drugim kontinentima (primjer je Soil Atlas of Europe- Europski atlas tala).
Knjiga se može nabaviti putem interneta prema nazivu; The Soils of Croatia u elektronskom obliku ili u tvrdom uvezu.
ANA LEMIĆ: SELA I STANOVI NA VELEBITU - SVJEDOČANSTVO ŽIVOTA OD NASTANKA DO NESTANKA
Frane Grospić
Dana 9. 12. 2013. g. predstavljena je knjiga Sela i stanovi na Velebitu, djelo autorice profesorice Ane Lemić. Prezentacija knjige održana je u velikoj dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu, u nazočnosti brojnih kolega, među kojima su bili i akademici Josip Bratulić i Tonko Marojević (recenzent), dr. sc. Ivo Velić (urednik) i dr. sc. Ante Murn (lektor).
Knjiga je izdana u nakladi od 1000 primjeraka, a nakladnici su: Hrvatska geološka ljetna škola, Laser plus d.o.o. Zagreb i Ogranak Matice Hrvatske u Gospiću. Tisak knjige obavio je Laser plus d.o.o. Zagreb.
Knjiga je formata A4, ima 744 stranice i najmanje dvostruki broj fotografija.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Knjiga je velebno djelo autorice prof. Ane Lemić i predstavlja "zamrznutu sliku Velebita i muzej na otvorenom", kako je to obilježila dr. sc. Tatjana Kolak, savjetnica Muzeja Like Gospić i drugi recenzent djela.
Prof. Ana Lemić rođena je u Kaniži kod Gospića 1943. g., gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirala je fiziku i matematiku. Predavala je na Pedagoškoj akademiji i gimnaziji u Gospiću, gdje je od 1996.g. do umirovljenja 2009. g. bila ravnateljica.
Prof. Ana Lemić aktivno se bavi planinarstvom dugi niz godina, bila je predsjednica planinarskog društva "Visočica" iz Gospića i urednica je časopisa Lički planinar, u kojemu je, kao i u časopisima Vila Velebita, Priroda, Hrvatski planinar i dr. objavila mnoge svoje priloge.
Već od ranog djetinjstva bila je oduševljena Velebitom kojega je u punoj veličini gledala iz rodne kuće. Odrastanjem se ta zadivljenost planinom povećavala, a nakon prvog posjeta Velebitu veza je postala neraskidiva. Velebit je posjećivala više od sto puta godišnje, te pritom bilježila i fotografirala ostatke sela i kuća koje svjedoče život i čvrstu vezu čovjeka i planine koja je taj život omogućavala.
Ljubav prema planini prerasla je u želju da trajno živi na Velebitu, što joj se i ostvarilo. Njezin obiteljski dom sada se nalazi u Baškim Oštarijama, prijevoju koji dijeli Srednji od Južnog Velebita.
Uz Predgovor i Uvod, djelo je podijeljeno na dva glavna poglavlja: Opći dio – naseljavanje Velebita.
Naselja na Velebitskoj primorskoj padini
U Predgovoru i Uvodu autorica navodi razloge koji su je doveli do ideje da započne stvaranje ovog zaista impozantnog djela. To je ponajprije ljubav prema Velebitu i impresioniranost ljepotom i veličinom. Nije dovoljan jedan ljudski vijek da bi se obišla cijela planina dugačka preko 150 km od Vratnika do Zrmanje, široka u prosjeku 14 km i prosječne visine oko 1350 m n.v., sa vrhuncima koji dosežu preko 1700 m n.v.
Velebit je poznat po velikoj biološkoj raznolikosti. Sa svojih 365 endemskih vrsta, od kojih se 151 nalaze unutar državnih granica, Hrvatska predstavlja središte endemizma ovoga dijela Europe.
Bogatstvo flore i faune proizlazi iz činjenice da se Velebit uzdiže od mora do planinskih vrhunaca i spušta u kontinentalni dio, te se nalazi na razdjelnici dviju različitih klima, submediteranske i kontinentalne, što se odražava na raznolikost i brojnost vrsta.
Velebit je po riječima dr. Željka Poljaka za Hrvate isto što je Olimp Grcima ili Triglav Slovencima. Velebit je čak i više od toga, on je ličkom i podgorskom čovjeku bio "hranitelj i branitelj", osiguravao mu najnužnije životne potrebe.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Opći dio sadrži opis planine, geološki i morfološki sastav, različitosti primorskog i kontinentalnog dijela u klimatskim, hidrografskim, petrografskim i vegetacijskim elementima. Na gotovo 100 stranica prikazana je povijest naseljavanja Velebita, dolazak Indoeuropljana na područje gdje su živjela Ilirska plemena, zatim rimska osvajanja, pustošenja Huna i Avara, te na kraju dolazak Hrvata, što čini prekretnicu u životu oko Velebita. U XV. stoljeću i poslije, naselja Hrvata bila su ugrožena opasnostima turskog osvajanja, što je utjecalo na raseljavanje primorskog stanovništva. Tijekom 17. stoljeća područje oko Velebita naseljavaju bunjevačka plemena, čija prezimena autorica detaljno navodi. Velike promjene nastupale su osnivanjem Vojne Krajine, što je doprinijelo izgradnji prometnica i povezivanju naselja. Utjecalo je i na način življenja, ponajprije zbog veće eksploatacije šuma i trgovine drvetom.
Glavna tema općeg dijela je rekonstrukcija načina življenja stanovništva velebitskog područja, koje se zasniva na nađenim ostatcima građevinskih objekata i uporabnih predmeta, koji su ostali u pretežito napuštenim selima i naseljima. Tu su zidani objekti ili njihovi ostaci s mnogim dokazima o vještoj gradnji, uz koje se nalaze mnogi prateći elementi za svakodnevnu uporabu. Autorica je svoja zapažanja potkrijepila ilustracijama izvrsnih fotografija, koje je većinom sama snimila. Velik broj fotografija prikazuje različite predmete koji su vrijedni i vješti ljudi napravili od dostupng im materijala.
Na fotografijama su prikazane šterne, bunari, pojila i solila za stoku, gumna za vršenje žita, stupe za ljuštenje žita, žrvni za mljevenje žita, ognjišta, peke i drugi predmeti za uporabu.
Posebno mjesto zauzimaju sakralni objekti. To su seoske crkvice, posvećene svecima seoskim zaštitnicima i zavjetne kapelice koje su podizali pojedini ugledniji seljani. Tu spadaju i posebna, za podgorsko područje karakteristična mjesta na koja su se polagali mrtvaci prilikom prenošenja iz planine do najbližeg groblja u većim naseljima.
To su mjesta od posebnog značenja, nazivali su ih mirila (ili mirilišta i počivala). Nalazila su se uz putove i raskršća, a sastojala su se od popločane površine i uzglavnog i podnožnog obrađenog kamena. Mirila su služila za odmor ljudi koji su nosili pokojnika na tom teškom putu, a tu je po vjerovanju duša napustila tijelo pokojnika.
Sve to: naselja, stalna i sezonska, te uporabni predmeti nađeni u napuštenim kućama danas pripada prošlosti. Autorica je to zatekla u fazi nestajanja, što daje još veću važnost ovom djelu, jer bi vrijeme izbrisalo i zadnje uspomene na nekad brojna naselja, stanove i život na Velebitu.
Naselja na Velebitskoj primorskoj padini
Prikaz naselja na Velebitu odnosi se uglavnom na njegovu primorsku stranu, jer se Velebit prema unutrašnjosti stalno ruši i na njemu uglavnom nema naselja. Prirodni prijevoji dijele Velebit na nekoliko cjelina: sjeverni, srednji, južni i jugoistočni. Po tom kriteriju i po nadmorskoj visini popisana su njegova naselja. Tako su za svaku cjelinu popisana: naselja uz more, naselja na podgorskoj zaravni, naselja na uzdužnoj primorskoj terasi i naselja na visoko-planinskoj zoni.
Opisi sela i stanova nisu opširni, ali daju osnovne podatke o prilazima i glavnim karakteristikama koje se mogu zaključiti na temelju nađenog stanja. Više detalja autorica opisuje ako je uspjela sresti rijetke stanovnike, uglavnom napuštenih naselja. Tamo gdje su napravljeni prilazni putovi i eventualno dovedena struja, život se nije potpuno ugasio i poneki potomci obnavljaju napuštene objekte. Svaki dim iz rijetkih kuća koje su preživjele neminovnost nestajanja, kod autorice djela bio je posebna radost i poticaj za daljnja istraživanja.
Na više od 600 stranica knjige nalaze se opisi sela i kuća te njihovih stanova tj. sezonskih naselja gdje su se selili stanovnici zbog ispaše stoke i skromne poljoprivrede u višim vlažnijim područjima. Svakom naselju u priobalnom području pripadalo je odredište za ljetne stanove.
Knjiga predstavlja vrijedan dokument zatečenog stanja, koji će, iako sa zakašnjenjem, svjedočiti o jednom čudnom suživotu čovjeka i planine kojega je neminovnost promjena prekinula.
Stil pisanja je dopadljiv, a vrijedne ilustracije dopunjuju ugođaj čitanja.
Recenzent akademik Tonko Maroević piše: "Bez specijalističkih pretenzija, ali s golemim empirijskim ulogom, s ljubavlju prema zavičajnom ishodištu i s iskustvom planinarskog hodočašćenja manje znanim putovima, autorica je ispisala i snimila dragocjenu inventuru življenja u graničnim i tegobnim uvjetima, ali i u najužem dodiru s prirodom".