DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Opći dio sadrži opis planine, geološki i morfološki sastav, različitosti primorskog i kontinentalnog dijela u klimatskim, hidrografskim, petrografskim i vegetacijskim elementima. Na gotovo 100 stranica prikazana je povijest naseljavanja Velebita, dolazak Indoeuropljana na područje gdje su živjela Ilirska plemena, zatim rimska osvajanja, pustošenja Huna i Avara, te na kraju dolazak Hrvata, što čini prekretnicu u životu oko Velebita. U XV. stoljeću i poslije, naselja Hrvata bila su ugrožena opasnostima turskog osvajanja, što je utjecalo na raseljavanje primorskog stanovništva. Tijekom 17. stoljeća područje oko Velebita naseljavaju bunjevačka plemena, čija prezimena autorica detaljno navodi. Velike promjene nastupale su osnivanjem Vojne Krajine, što je doprinijelo izgradnji prometnica i povezivanju naselja. Utjecalo je i na način življenja, ponajprije zbog veće eksploatacije šuma i trgovine drvetom.
Glavna tema općeg dijela je rekonstrukcija načina življenja stanovništva velebitskog područja, koje se zasniva na nađenim ostatcima građevinskih objekata i uporabnih predmeta, koji su ostali u pretežito napuštenim selima i naseljima. Tu su zidani objekti ili njihovi ostaci s mnogim dokazima o vještoj gradnji, uz koje se nalaze mnogi prateći elementi za svakodnevnu uporabu. Autorica je svoja zapažanja potkrijepila ilustracijama izvrsnih fotografija, koje je većinom sama snimila. Velik broj fotografija prikazuje različite predmete koji su vrijedni i vješti ljudi napravili od dostupng im materijala.
Na fotografijama su prikazane šterne, bunari, pojila i solila za stoku, gumna za vršenje žita, stupe za ljuštenje žita, žrvni za mljevenje žita, ognjišta, peke i drugi predmeti za uporabu.
Posebno mjesto zauzimaju sakralni objekti. To su seoske crkvice, posvećene svecima seoskim zaštitnicima i zavjetne kapelice koje su podizali pojedini ugledniji seljani. Tu spadaju i posebna, za podgorsko područje karakteristična mjesta na koja su se polagali mrtvaci prilikom prenošenja iz planine do najbližeg groblja u većim naseljima.
To su mjesta od posebnog značenja, nazivali su ih mirila (ili mirilišta i počivala). Nalazila su se uz putove i raskršća, a sastojala su se od popločane površine i uzglavnog i podnožnog obrađenog kamena. Mirila su služila za odmor ljudi koji su nosili pokojnika na tom teškom putu, a tu je po vjerovanju duša napustila tijelo pokojnika.
Sve to: naselja, stalna i sezonska, te uporabni predmeti nađeni u napuštenim kućama danas pripada prošlosti. Autorica je to zatekla u fazi nestajanja, što daje još veću važnost ovom djelu, jer bi vrijeme izbrisalo i zadnje uspomene na nekad brojna naselja, stanove i život na Velebitu.
Naselja na Velebitskoj primorskoj padini
Prikaz naselja na Velebitu odnosi se uglavnom na njegovu primorsku stranu, jer se Velebit prema unutrašnjosti stalno ruši i na njemu uglavnom nema naselja. Prirodni prijevoji dijele Velebit na nekoliko cjelina: sjeverni, srednji, južni i jugoistočni. Po tom kriteriju i po nadmorskoj visini popisana su njegova naselja. Tako su za svaku cjelinu popisana: naselja uz more, naselja na podgorskoj zaravni, naselja na uzdužnoj primorskoj terasi i naselja na visoko-planinskoj zoni.
Opisi sela i stanova nisu opširni, ali daju osnovne podatke o prilazima i glavnim karakteristikama koje se mogu zaključiti na temelju nađenog stanja. Više detalja autorica opisuje ako je uspjela sresti rijetke stanovnike, uglavnom napuštenih naselja. Tamo gdje su napravljeni prilazni putovi i eventualno dovedena struja, život se nije potpuno ugasio i poneki potomci obnavljaju napuštene objekte. Svaki dim iz rijetkih kuća koje su preživjele neminovnost nestajanja, kod autorice djela bio je posebna radost i poticaj za daljnja istraživanja.
Na više od 600 stranica knjige nalaze se opisi sela i kuća te njihovih stanova tj. sezonskih naselja gdje su se selili stanovnici zbog ispaše stoke i skromne poljoprivrede u višim vlažnijim područjima. Svakom naselju u priobalnom području pripadalo je odredište za ljetne stanove.
Knjiga predstavlja vrijedan dokument zatečenog stanja, koji će, iako sa zakašnjenjem, svjedočiti o jednom čudnom suživotu čovjeka i planine kojega je neminovnost promjena prekinula.
Stil pisanja je dopadljiv, a vrijedne ilustracije dopunjuju ugođaj čitanja.
Recenzent akademik Tonko Maroević piše: "Bez specijalističkih pretenzija, ali s golemim empirijskim ulogom, s ljubavlju prema zavičajnom ishodištu i s iskustvom planinarskog hodočašćenja manje znanim putovima, autorica je ispisala i snimila dragocjenu inventuru življenja u graničnim i tegobnim uvjetima, ali i u najužem dodiru s prirodom".