DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2014 str. 97 <-- 97 --> PDF |
dodati i mnoge druge socijalne funkcije okoliša, što zahtijeva novi multifunkcionalni pristup u gospodarenju tim površinama. Kao područje istraživanja upotrebljavana je 100 godina stara kultura crnog bora (Pinus nigra Arnold), smještena u turističkoj zoni u Abruzzu, unutar područja mreže Natura 2000. Kultura je najvećim dijelom homogena i čista, ali postoje na dijelu površine progale uzrokovane snažnim udarima vjetra, što je omogućilo razvoj podstojnog sloja autohtonih listača. Taj sloj je različito razvijen, ovisno o veličini progaljenih površina. Tradicionalne metode šumskog planiranja, orijentirane na proizvodnju drvne mase i zasnivane na goloj sječi u prugama (što bi omogućilo obnovu bora), postale su neprimjerene zbog vrlo lošeg ostvarivanja prihoda. Zbog toga je predložen drugi pristup gospodarenja tim kulturama, zasnovan na načelima "sustavnog šumarstva" (Ciancio i dr.), vodeći se rezultatima istraživanja funkcioniranja šumskih ekosustava i eliminiranja eventualnih pogrešaka. Polazi se od koncepta da je šuma kompleksan sustav, sposoban za samostalan razvoj i trajnu promjenu. Na toj osnovi autori predlažu takvo gospodarenje koje pogoduje postepenoj sukcesiji borove kulture prema raznim šumskim oblicima, ovisno o mikro-stanišnim uvjetima u pojedinim dijelovima kulture. Smjernice gospodarenja su: postepeno reduciranje borovog pokrova putem otvaranja u obliku manjih krugova, što bi omogućilo ulazak drugih vrsta, uglavnom listača. To bi s vremenom povećalo raznolikost vrsta, starost i dimenzije stabala, bez naglih promjena izgleda krajolika. Javni poticaji potrebni za ostvarenje takvog oblika intervencija opravdani su povećanjem funkcionalnosti i otpornosti šumskog sustava, što smanjuje rizik od šteta na terenima koji su jako izloženi nepovoljnim utjecajima vjetrova i erozije. Autori se nadaju da će ova studija dati poticaj za širu raspravu o gospodarenju na površinama pošumljenim četinjačama u srednjoj i južnoj Italiji, koje su nastale u prošlom stoljeću. CRVENKA, M., T. LUKIĆ: OTROVI BILJAKA I GLJIVA Alojzije Frković Biljni svijet nas svugdje i na svakom koraku okružuje. U biljkama nalazimo razonodu i uživanje, biljkama se divimo, njima se ukrašujemo, jednom riječju biljkama se služimo u svakoj prigodi. Čovjek je posebno upućen na one vrste biljnih sirovina i proizvoda koji mu služe za hranu. Uz izvore hranjivih, u biljkama nalazimo i izvore ljekovitih tvari. Usporedo s iskorištavanjem ljekovitih biljaka, detaljnijim ispitivanjima njihovog kemizma došlo se i do otkrića otrovnih biljaka ili njezinih dijelova. O ljekovitosti, a usputno i otrovnosti pojedinih biljnih vrsta, uključujući i gljive, do sada nam je najopsežnije štivo ostavio naš ugledni botaničar prof. dr.sc. Fran Kušan (1902–1972), redoviti profesor na Farmaceutskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegovu knjigu Ljekovito i drugo korisno bilje izdanu u nakladi Poljoprivrednog nakladnog zavoda u Zagrebu 1956.g. i danas rado uzimaju u ruke ne samo botaničari i farmaceuti, nego i agronomi pa i mi šumari. Dok je prof. Kušan naglasak u svojoj knjizi stavio na ljekovitost biljaka, a samo usputno ukazao na otrovnost nekih od njih, jedna novoizišla knjiga upravo se bavi otrovima u biljaka i gljiva. Riječ je o knjizi prof. dr. sc. Marija Crvenke i mr.sc. Tomislava Lukića Otrovi biljaka i gljiva, kojom, kako je navedeno u uvodniku, žele "upozoriti na takozvane biogene otrove, otrove koje biljke i gljive proizvode kao sekundarne metabolike, bez ljudskog utjecaja", s napomenom "da je njihova koncentracija različita od biljke do biljke, pa tako i njihova učinkovitost". Knjigu obima 259 stranica izdala je nakladnička kuća Posavska Hrvatska, a predstavljena je javnosti u Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu 9. siječnja ove godine. Uz autore o knjizi su, uz ostale, govorili nutricionist i gljivar dr.sc. Ivica Balen te mr.sc. Davorin Marković |