DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2014 str. 72     <-- 72 -->        PDF

Sve su vrste razvrstane u osnovne skupine – Crvotočine (Lycopodiidae, = Lycopodiophyta, Lycophyta), Paprati (Monilophyta) – Preslice (Equisetidae, = Equisetopsida, Equisetales, Sphenopsida, Equisetophyta), Tankostjene papratnjače (Polypodiidae, = Polypodiopsida, Pteridopsida, Filicopsida, Pteridophyta), Kritosjemenjače (Magnoliidae, = Magnoliophyta, Angiospermae, Antophyta s. s.) – Prave dvosupnice (Eudicotyledonae), Jednosupnice (Lilianae, = Monocotyledonae, Liliatae), a unutar svake od skupina vrste su razvrstane abecednim redom latinskoga imena.
Ukupno su detaljno obrađene 274 vrste, a uz mnoge su uz njih navedene i srodne vrste, kao i niži taksoni za koje su navedeni samo najosnovniji podaci po kojima se one razlikuju od njima srodnih.
Osim validnih znanstvenih imena navedene su i brojne istoznačnice (sinonimi), sva stručna i gotovo sva dostupna hrvatska narodna imena te brojna strana narodna imena (engleska, njemačka, francuska i talijanska).
Budući da su slikovni prikazi u boji (njih 786) te osim habitusa prikazuju i neke druge detalje (list, cvijet, cvat, plod i dr.), moći će se na vrlo jednostavan način doći do točne determinacije, a uz to još je naveden i detaljan opis. Za vrste koje su detaljno obrađene navedeni su podaci o rasprostranjenosti, staništu, pripadnosti flornome elementu, morfološkim i biološkim značajkama, varijabilnosti, a uz to navedeni su i osnovni podaci o značaju pojedinih biljaka u životu čovjeka (ukras, hrana, lijek, otrovnost i dr.). Na kraju knjige nalazi se kazalo pojmova, znanstvenih imena, istoznačnica (sinonima) i narodnih imena.
Sasvim sigurno, ova će knjiga naći svoju primjenu i izvan granica Hrvatske, što će donekle opravdati znatna ulaganja svih sponzora koji su bili angažirani oko tiskanja iste.
U poplavi prijevoda strane stručne literature iz ovoga područja, bitna je značajka ove knjige što je ona djelo domaćih autora.
L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (ČASOPIS O EKONOMSKIM I TEHNIČKIM ODNOSIMA – IZDANJE AKADEMIJE ŠUMARSKIH ZNANOSTI – FIRENZE)
Frane Grospić
Iz broja 1 siječanj-veljača 2014 izdvajamo:
Federico Roggero: Regionalni zakon o šumama i pašnjacima Regije Abruzzo
U Službenom glasilu Regije Abruzzo od 10. siječnja 2014. g. objavljen je Regionalni zakon o zaštiti i korištenju šuma, pašnjaka i drvnih zaliha regije Abruzzo. Radi se o prvom regionalnom zakonu kojim se regulira problematika šumarske struke glede načela utvrđenih na nacionalnoj razini, a koji su specifični za ovu regiju.
Radovi na pripremi ovog zakona započeti su u proljeće 2011. g. na inicijativu Regionalnog saveza inženjera šumarstva i poljoprivrede, a prijedlog zakona izradili su profesionalni stručnjaci i predstavnici zaštićenih područja. Uz ovaj prijedlog postojao je i drugi iz 2007. g. izrađen po uzoru na šumsko zakonodavstvo Toskane. Na temelju ova dva prijedloga komisija imenovana od strane Predsjednika savjetodavne poljoprivredne službe donijela je konačni tekst zakona.            
U biti, novi zakon regije Abruzzo zasniva se na tradicionalnim osnovama uz modifikacije koje je malo po malo donijelo novo vrijeme.
Po novom zakonu regije Abruzzo administrativne funkcije pripale su Regionalnoj službi za poslove šumarstva, ali je ostavljena mogućnost dodjele funkcija i nižim ustanovama.
U okviru regionalnih ovlasti predviđena je konferencija između Regije i Uprave državnih šuma, što znači nastavak već tradicionalne suradnje. Ustanovljena je tehničko-savjetnička komisija za proizvodnju i komercijalizaciju šumskih proizvoda i rasadničkog materijala, te posebni odbor za gospodarenje državnim šumama.
Regionalnim zakonom potvrđene su definicije šume i pašnjaka, kao što je to bilo ustanovljeno prethodnim zakonom iz 2001. g.
Šumom se u smislu zakona smatra: „površina pokrivena šumskim drvećem, prirodnog ili umjetnog podrijetla, s većim ili manjim učešćem grmlja, u bilo kojem stadiju razvoja, kao i mediteranska makija. Treba imati sljedeća

ŠUMARSKI LIST 5-6/2014 str. 73     <-- 73 -->        PDF

obilježja: površinu ne manju od 2000 m2, pokrivenost tla krošnjom na najmanje 20 % i širinu veću od 20 m, mjereno do vanjske strane rubnih stabala“.
Ukoliko postoje uvjeti površine i širine, šumom se smatraju i voćni kestenjaci, kao i površine prirodnog i kontroliranog uzgoja tartufa.
Šumom se smatraju i pošumljene površine zadovoljavajuće veličine, koje privremeno ne zadovoljavaju uvjete pokrivenosti terena krošnjama, zbog šumsko uzgojnih radova ili šteta od prirodnih nepogoda i požara. Šumom se smatraju također površine pošumljene zbog vodne zaštite, povećanja biološke raznolikosti, poboljšanja izgleda krajolika i sl.
Šumom se ne smatraju nasadi namijenjeni proizvodnji biomase u kratkom ciklusu, kao i topolici i slični nasadi privremenog karaktera.
Definicija pašnjaka je kraća i koncizna: „Pašnjakom se smatraju trajne biljne formacije prirodnih, spontanih travnatih vrsta, također djelomično pokrivene grmljem i drvećem, namijenjene prehrani životinja pašarenjem“. U ovoj definiciji za razliku od ostalih regija naglašena je namjena pašnjačke aktivnosti. Ipak, uslijed fenomena raseljavanja stanovništva planinskih područja, u pašnjake su uvrštene i velike livadne površine visokih nadmorskih visina kao potencijalno pašnjačke.
Zakonom su regulirane obveze i zabrane vezane za hidrološko uređenje, zaštitu terena od erozije, očuvanje krajolika i dr.
Posebno su izdvojene kategorije „monumentalnih šuma“ i „starih šuma“ kao posebna prirodna vrijednost, gdje je gotovo potpuno zabranjena ljudska aktivnost.
Stoga je zabranjeno transformiranje šume u druge kulture, osim specijalnih slučajeva.
Prevencija i borba protiv požara je zadatak regionalnih i komunalnih struktura.
Zakon predviđa mjere za provođenje šumsko-uzgojnih zahvata koje su podložne kontroli javne administracije, uz obvezu prethodno odobrenog plana gospodarenja.
Gospodarenje javnim šumskim površinama je također regulirano regionalnim zakonom. U vlasništvu regije se ne nalaze značajne površine, ali zato velike šumske površine pripadaju općinama i smatraju se javnim dobrom i namijenjene su korištenju građana. Tim površinama također treba gospodariti na temelju odobrenih planova gospodarenja.
Zakonom je uređeno i gospodarenje šumskim drvećem izvan kompleksa šume, kao i sa drvećem u urbanim sredinama.
U usporedbi s ostalim regijama, u Abruzzu se treba još mnogo toga učiniti, pa se očekuje da će ovaj novi zakon usmjeriti gospodarenje šumom prema razvojnom, modernom modelu, uz uvažavanje prirodnih karakteristika regije.
Enrico Marone, Sandro Sacchelli: Održivo gospodarenje šumom – ekonomsko-financijska procjena šuma Toskane
Koncept održivog gospodarenja prihvaćen je u Europi poslije ministarske konferencije   o zaštiti šuma, koja je održana u Helsinkiju 1993. g. Koncept se zasniva na načelima održivog razvoja, ekološkog pristupa i djelotvornog korištenja prirodnog bogatstva.
Talijanske šume imaju naglašeno obilježje multifunkcionalnosti                 i prikladne su za meliorativne zahvate, posebice na umjetno podignutim nasadima, degradiranim šumama i neplodnim površinama.
Glavni razlog za nedovoljnu primjenu održivog gospodarenja je složenost u određivanju monetarne vrijednosti ekosustavnih usluga, koje autori svrstavaju u izravne i neizravne i slučajne. U novije vrijeme je općenito prihvaćen model „ukupne ekonomske vrijednosti“ (VET) koja ima široku primjenu. Na tim pretpostavkama temelji se ovaj rad, kao integralni dio projekta MOGFUS: Nove operativne smjernice za održivo gospodarenje šumama s pretežitim učešćem crnog bora, te visokim šumama i „ostarjelim“ panjačama cera u Toskani. Cilj je ustanoviti ekonomičnost raznih načina šumsko-uzgojnih zahvata izvršenih po načelima održivog gospodarenja šumom u sastojinama crnog bora i cera u Toskani, a u skladu s važećim Zakonom o šumama regije Toskana. Sastavljena je metodologija za ocjenu financijske i ekonomske povoljnosti raznih načina korištenja šuma, uzevši u obzir nadmorsku visinu, nagib terena, otvorenost, intenzitet sječe i dr. Također je uzeta u obzir vrsta upotrijebljene mehanizacije, produktivnost poduzetnika, troškovi mehanizacije i plaća, te na kraju prodajna cijena sortimenata.
Analizirana je ekonomičnost nekih vrsta zahvata za razne tipologije šuma:
• pretvaranje stare panjače u visoku šumu,
• čišćenje i uzgojni zahvati u sastojinama četinjača,
• prorede u visokim šumama četinjača i listača, s intenzitetima od 25 do 40 % ukupnog broja stabala,
• selektivna proreda sastojina listača i četinjača u stadiju koljika,
• selektivna proreda zrelih šuma listača i četinjača,
• proreda u krugovima (ili drugim geometrijskim oblicima) visokih šuma četinjača i
• gola sječa panjača (s eventualnom pretvorbom u visoku šumu u kratkom il srednje dugom periodu).
Projekt MOGFUS omogućuje lokalnim i regionalnim šumskim operaterima potrebna saznanja za provođenje održivog gospodarenja šumama u skladu s odredbama Regionalnog šumskog zakona.

ŠUMARSKI LIST 5-6/2014 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Alessandro Cerofolini: Pravna definicija šuma u talijanskom uređenju
Pravna definicija šume uvijek je bila upitna i kompleksna, te stari zakoni iz 1877. i 1923. g. nisu formirali nikakvu specifičnu definiciju šume, iako su široko obuhvaćali šumarsku problematiku. Zakonodavci su smatrali da je uputnije to ostaviti šumarskim autoritetima.
U nastojanju pronalaska adekvatne definicije šume, Kasacioni sud 1993. g. daje „ekosustavnu“ definiciju po kojoj: „koncept šume se smatra prirodna baština sa svojim individualnim obilježjem, kompleksni ekosustav koji sadrži sve komponente – tlo, vodu, zrak, klimu, vegetaciju (ne samo stabla), mikro i makro faunu, u međusobnim odnosima, dakle ne samo estetski izgled krajolika kao neposredna percepcija osjećaja“.
U nedostatku adekvatne definicije šume događalo se da sječa nekoliko stabala bez estetske, povijesne ili monumentalne vrijednosti bude kazneno sankcionirana bez objektivnih razloga.
Tijekom vremena autoritativni institucionalni subjekti nastojali su naći prikladnu definiciju šume, od kojih su najpoznatije: FAO, ISTAT, Akademija šumarskih znanosti i Nacionalna šumarska inventarizacija od 1985. g.
– Tako, na primjer, po definiciji FAO-a šumom se smatra površina pokrivena drvećem više od 10 %, najmanje površine od pola hektara i sa stablima koja u zrelosti dosežu najmanje 5 metara. To mogu biti zatvorene ili otvorene formacije, mlade šume ili područja koja su privremeno bez stabala zbog elementarnih nepogoda ili intervencija. U šumske površine uvršteni su i šumski rasadnici, šumske prometnice, protupožarne prosjeke, zaštitne šume, šumski pojasevi široki najmanje 20 m i površine veće od pola hektara, nasadi kaučukovca, plutnjaka i nasadi za uzgoj božićnih drvaca. Iz definicije šuma isključene su poljoprivredne površine s voćarskim kulturama.
– ISTAT (talijanska statistika) u svojoj definiciji također ima kao minimalnu šumsku površinu pola hektara sa šumskim stablima i grmljem koji proizvodi drvo ili druge šumske proizvode, s minimalnom pokrivenošću terena od 50 %, s utjecajem na klimu i vodni režim.
– Šumarska Akademija smatra šumom terene na kojima postoji ili je u stanju nastajanja prirodnim ili umjetnim putem populacija šumskih drvenastih vrsta, drveća ili grmlja u bilo kojem stadiju razvoja, od kojih se mogu dobiti korisni šumski proizvodi, ne isključivo drvenasti, kao i učinci okoliša koji utječu na kvalitetu življenja. Šumom se smatraju i tereni koji su privremeno bez šumskog pokrova, ali su u fazi obnove ili rekonstrukcije.
– Po nacionalnoj šumskoj inventuri iz 1985. g. šuma je „teren od najmanje 2000 m2 pokrivena s najmanje 20 % stabala ili grmova, izduženog oblika i minimalne širine od 20 m. Zbog požara, raznih nepogoda ili periodičnog korištenja može privremeno biti bez šumskog pokrova.
Potreba za pravnom definicijom šume posebno je postala aktualna nakon donošenja zakona o šumskim požarima (2000. g.), koji je uveo kazneno djelo za šumski požar. Taj zakon je odredio i definirao što se smatra šumskim požarom koji je kažnjiv zatvorskom kaznom od 4–10 godina, ali je propustio definirati što se smatra šumskim površinama. Ipak nije riješio pitanje kada se požar smatra kažnjivim šumskim požarom, jer se ne zna pravna definicija šume.
Zakonodavac je izbjegao donijeti jedinstvenu definiciju šume za cijeli nacionalni teritorij, već je to ostavljeno regijama, zbog čega u Italiji postoje različite definicije za isto nacionalno dobro.
Na cijelome talijanskom prostoru šumom se smatra i vodozaštitno područje, kao i sve površine koje služe za očuvanje biološke raznolikosti te poboljšanje kvalitete zraka i izgleda krajolika. Također se smatraju šumom površine privremeno bez vegetacije nastale uslijed biotskih i abiotskih nepogoda i šumskih požara, te manje površine (do 2000 m2) koje prekidaju kontinuitet šume, a ne mogu se svrstati u pašnjake ili livade.
Regionalne definicije šume razlikuju se zbog specifičnih karakteristika koje su od važnosti za pojedina područja. Tako na primjer kestenjaci uzgojeni kao voćne kulture u Toskani i Laziu smatraju se šumom, što po državnoj definiciji nisu.
Kao primjer navest ćemo zakonske odredbe regije Lazio od 28. 10. 2002. g.: „šumom se smatra svaka površina pokrivena vegetacijom šumskog drveća i grmlja na površini većoj od 5000 m2, prosječne širine veće od 20 m, pokrivenost terena od najmanje 20 %, u bilo kojem stadiju razvoja. Šumom se također smatraju:
• zaštitna područja makar djelomično pokrivena vegetacijom,
• površine pokrivene grmolikom vegetacijom,
• kulture kestena i plutnjaka ukoliko imaju dimenzije šume,
• pošumljene površine, koje još nemaju šumski pokrov ili manji od 20 %, kao i površine koje su namijenjene šumsko uzgojnim intervencijama,
• šumski rasadnici smješteni unutar površine šume.
U nekim regijama nije do sada donesena pravna definicija šume, pa se primjenjuje državna definicija po zakonskom dekretu broj 227/2001, članak 2, stavak 6.