DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2014 str. 73     <-- 73 -->        PDF

obilježja: površinu ne manju od 2000 m2, pokrivenost tla krošnjom na najmanje 20 % i širinu veću od 20 m, mjereno do vanjske strane rubnih stabala“.
Ukoliko postoje uvjeti površine i širine, šumom se smatraju i voćni kestenjaci, kao i površine prirodnog i kontroliranog uzgoja tartufa.
Šumom se smatraju i pošumljene površine zadovoljavajuće veličine, koje privremeno ne zadovoljavaju uvjete pokrivenosti terena krošnjama, zbog šumsko uzgojnih radova ili šteta od prirodnih nepogoda i požara. Šumom se smatraju također površine pošumljene zbog vodne zaštite, povećanja biološke raznolikosti, poboljšanja izgleda krajolika i sl.
Šumom se ne smatraju nasadi namijenjeni proizvodnji biomase u kratkom ciklusu, kao i topolici i slični nasadi privremenog karaktera.
Definicija pašnjaka je kraća i koncizna: „Pašnjakom se smatraju trajne biljne formacije prirodnih, spontanih travnatih vrsta, također djelomično pokrivene grmljem i drvećem, namijenjene prehrani životinja pašarenjem“. U ovoj definiciji za razliku od ostalih regija naglašena je namjena pašnjačke aktivnosti. Ipak, uslijed fenomena raseljavanja stanovništva planinskih područja, u pašnjake su uvrštene i velike livadne površine visokih nadmorskih visina kao potencijalno pašnjačke.
Zakonom su regulirane obveze i zabrane vezane za hidrološko uređenje, zaštitu terena od erozije, očuvanje krajolika i dr.
Posebno su izdvojene kategorije „monumentalnih šuma“ i „starih šuma“ kao posebna prirodna vrijednost, gdje je gotovo potpuno zabranjena ljudska aktivnost.
Stoga je zabranjeno transformiranje šume u druge kulture, osim specijalnih slučajeva.
Prevencija i borba protiv požara je zadatak regionalnih i komunalnih struktura.
Zakon predviđa mjere za provođenje šumsko-uzgojnih zahvata koje su podložne kontroli javne administracije, uz obvezu prethodno odobrenog plana gospodarenja.
Gospodarenje javnim šumskim površinama je također regulirano regionalnim zakonom. U vlasništvu regije se ne nalaze značajne površine, ali zato velike šumske površine pripadaju općinama i smatraju se javnim dobrom i namijenjene su korištenju građana. Tim površinama također treba gospodariti na temelju odobrenih planova gospodarenja.
Zakonom je uređeno i gospodarenje šumskim drvećem izvan kompleksa šume, kao i sa drvećem u urbanim sredinama.
U usporedbi s ostalim regijama, u Abruzzu se treba još mnogo toga učiniti, pa se očekuje da će ovaj novi zakon usmjeriti gospodarenje šumom prema razvojnom, modernom modelu, uz uvažavanje prirodnih karakteristika regije.
Enrico Marone, Sandro Sacchelli: Održivo gospodarenje šumom – ekonomsko-financijska procjena šuma Toskane
Koncept održivog gospodarenja prihvaćen je u Europi poslije ministarske konferencije   o zaštiti šuma, koja je održana u Helsinkiju 1993. g. Koncept se zasniva na načelima održivog razvoja, ekološkog pristupa i djelotvornog korištenja prirodnog bogatstva.
Talijanske šume imaju naglašeno obilježje multifunkcionalnosti                 i prikladne su za meliorativne zahvate, posebice na umjetno podignutim nasadima, degradiranim šumama i neplodnim površinama.
Glavni razlog za nedovoljnu primjenu održivog gospodarenja je složenost u određivanju monetarne vrijednosti ekosustavnih usluga, koje autori svrstavaju u izravne i neizravne i slučajne. U novije vrijeme je općenito prihvaćen model „ukupne ekonomske vrijednosti“ (VET) koja ima široku primjenu. Na tim pretpostavkama temelji se ovaj rad, kao integralni dio projekta MOGFUS: Nove operativne smjernice za održivo gospodarenje šumama s pretežitim učešćem crnog bora, te visokim šumama i „ostarjelim“ panjačama cera u Toskani. Cilj je ustanoviti ekonomičnost raznih načina šumsko-uzgojnih zahvata izvršenih po načelima održivog gospodarenja šumom u sastojinama crnog bora i cera u Toskani, a u skladu s važećim Zakonom o šumama regije Toskana. Sastavljena je metodologija za ocjenu financijske i ekonomske povoljnosti raznih načina korištenja šuma, uzevši u obzir nadmorsku visinu, nagib terena, otvorenost, intenzitet sječe i dr. Također je uzeta u obzir vrsta upotrijebljene mehanizacije, produktivnost poduzetnika, troškovi mehanizacije i plaća, te na kraju prodajna cijena sortimenata.
Analizirana je ekonomičnost nekih vrsta zahvata za razne tipologije šuma:
• pretvaranje stare panjače u visoku šumu,
• čišćenje i uzgojni zahvati u sastojinama četinjača,
• prorede u visokim šumama četinjača i listača, s intenzitetima od 25 do 40 % ukupnog broja stabala,
• selektivna proreda sastojina listača i četinjača u stadiju koljika,
• selektivna proreda zrelih šuma listača i četinjača,
• proreda u krugovima (ili drugim geometrijskim oblicima) visokih šuma četinjača i
• gola sječa panjača (s eventualnom pretvorbom u visoku šumu u kratkom il srednje dugom periodu).
Projekt MOGFUS omogućuje lokalnim i regionalnim šumskim operaterima potrebna saznanja za provođenje održivog gospodarenja šumama u skladu s odredbama Regionalnog šumskog zakona.