DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/2014 str. 74     <-- 74 -->        PDF

Alessandro Cerofolini: Pravna definicija šuma u talijanskom uređenju
Pravna definicija šume uvijek je bila upitna i kompleksna, te stari zakoni iz 1877. i 1923. g. nisu formirali nikakvu specifičnu definiciju šume, iako su široko obuhvaćali šumarsku problematiku. Zakonodavci su smatrali da je uputnije to ostaviti šumarskim autoritetima.
U nastojanju pronalaska adekvatne definicije šume, Kasacioni sud 1993. g. daje „ekosustavnu“ definiciju po kojoj: „koncept šume se smatra prirodna baština sa svojim individualnim obilježjem, kompleksni ekosustav koji sadrži sve komponente – tlo, vodu, zrak, klimu, vegetaciju (ne samo stabla), mikro i makro faunu, u međusobnim odnosima, dakle ne samo estetski izgled krajolika kao neposredna percepcija osjećaja“.
U nedostatku adekvatne definicije šume događalo se da sječa nekoliko stabala bez estetske, povijesne ili monumentalne vrijednosti bude kazneno sankcionirana bez objektivnih razloga.
Tijekom vremena autoritativni institucionalni subjekti nastojali su naći prikladnu definiciju šume, od kojih su najpoznatije: FAO, ISTAT, Akademija šumarskih znanosti i Nacionalna šumarska inventarizacija od 1985. g.
– Tako, na primjer, po definiciji FAO-a šumom se smatra površina pokrivena drvećem više od 10 %, najmanje površine od pola hektara i sa stablima koja u zrelosti dosežu najmanje 5 metara. To mogu biti zatvorene ili otvorene formacije, mlade šume ili područja koja su privremeno bez stabala zbog elementarnih nepogoda ili intervencija. U šumske površine uvršteni su i šumski rasadnici, šumske prometnice, protupožarne prosjeke, zaštitne šume, šumski pojasevi široki najmanje 20 m i površine veće od pola hektara, nasadi kaučukovca, plutnjaka i nasadi za uzgoj božićnih drvaca. Iz definicije šuma isključene su poljoprivredne površine s voćarskim kulturama.
– ISTAT (talijanska statistika) u svojoj definiciji također ima kao minimalnu šumsku površinu pola hektara sa šumskim stablima i grmljem koji proizvodi drvo ili druge šumske proizvode, s minimalnom pokrivenošću terena od 50 %, s utjecajem na klimu i vodni režim.
– Šumarska Akademija smatra šumom terene na kojima postoji ili je u stanju nastajanja prirodnim ili umjetnim putem populacija šumskih drvenastih vrsta, drveća ili grmlja u bilo kojem stadiju razvoja, od kojih se mogu dobiti korisni šumski proizvodi, ne isključivo drvenasti, kao i učinci okoliša koji utječu na kvalitetu življenja. Šumom se smatraju i tereni koji su privremeno bez šumskog pokrova, ali su u fazi obnove ili rekonstrukcije.
– Po nacionalnoj šumskoj inventuri iz 1985. g. šuma je „teren od najmanje 2000 m2 pokrivena s najmanje 20 % stabala ili grmova, izduženog oblika i minimalne širine od 20 m. Zbog požara, raznih nepogoda ili periodičnog korištenja može privremeno biti bez šumskog pokrova.
Potreba za pravnom definicijom šume posebno je postala aktualna nakon donošenja zakona o šumskim požarima (2000. g.), koji je uveo kazneno djelo za šumski požar. Taj zakon je odredio i definirao što se smatra šumskim požarom koji je kažnjiv zatvorskom kaznom od 4–10 godina, ali je propustio definirati što se smatra šumskim površinama. Ipak nije riješio pitanje kada se požar smatra kažnjivim šumskim požarom, jer se ne zna pravna definicija šume.
Zakonodavac je izbjegao donijeti jedinstvenu definiciju šume za cijeli nacionalni teritorij, već je to ostavljeno regijama, zbog čega u Italiji postoje različite definicije za isto nacionalno dobro.
Na cijelome talijanskom prostoru šumom se smatra i vodozaštitno područje, kao i sve površine koje služe za očuvanje biološke raznolikosti te poboljšanje kvalitete zraka i izgleda krajolika. Također se smatraju šumom površine privremeno bez vegetacije nastale uslijed biotskih i abiotskih nepogoda i šumskih požara, te manje površine (do 2000 m2) koje prekidaju kontinuitet šume, a ne mogu se svrstati u pašnjake ili livade.
Regionalne definicije šume razlikuju se zbog specifičnih karakteristika koje su od važnosti za pojedina područja. Tako na primjer kestenjaci uzgojeni kao voćne kulture u Toskani i Laziu smatraju se šumom, što po državnoj definiciji nisu.
Kao primjer navest ćemo zakonske odredbe regije Lazio od 28. 10. 2002. g.: „šumom se smatra svaka površina pokrivena vegetacijom šumskog drveća i grmlja na površini većoj od 5000 m2, prosječne širine veće od 20 m, pokrivenost terena od najmanje 20 %, u bilo kojem stadiju razvoja. Šumom se također smatraju:
• zaštitna područja makar djelomično pokrivena vegetacijom,
• površine pokrivene grmolikom vegetacijom,
• kulture kestena i plutnjaka ukoliko imaju dimenzije šume,
• pošumljene površine, koje još nemaju šumski pokrov ili manji od 20 %, kao i površine koje su namijenjene šumsko uzgojnim intervencijama,
• šumski rasadnici smješteni unutar površine šume.
U nekim regijama nije do sada donesena pravna definicija šume, pa se primjenjuje državna definicija po zakonskom dekretu broj 227/2001, članak 2, stavak 6.