DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 61     <-- 61 -->        PDF

DR. MILOVAN ZORIČIĆ (1884-1971) – NESTOR HRVATSKOGA LOVSTVA
Alojzije Frković
 
Iako je riječ o doktoru pravnih znanosti, Uredništvo Hrvatskog šumarskog životopisnog leksikona (TUTIZ LEKSIKA d.o.o. Zagreb) našlo je potrebitim da se ime dr. iur. Milovana Zoričića nađe među životopisima diplomiranih šumarskih inženjera. Prestavivši ga u svojoj petoj knjizi (Š-Ž) kao lovnog stručnjaka, predavača na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, člana Međunarodnog suda u Haagu, poliglota, čovjeka široke kulture i naobrazbe, Zoričić zaslužuje da ga se u prigodi 130. obljetnice njegova rođenja i mi prisjetimo i bolje sagledamo značenje „duboke brazde što je zaora svečar u temelje hrvatskoga lovstva „(D. Angjelinović, 1939).
Od banskog savjetnika do člana arbitražnog suda u Haagu
Dr. Milovan Zoričić ml. rodio se u Zagrebu 31.svibnja 1884. g. u uglednoj građanskoj obitelji. Sin je Milovana Zoričića st. , također pravnika, jednog od osnivača i prvog ravnatelja novoosnovanog Statističkog ureda za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu, pokretača i urednika niza publikacija tog ureda, člana JAZU-a. Imajući u ocu veliki uzor, nakon završene gimnazije Zoričić ml. opredjeljuje se za pravne znanosti koje okončava u rodnom gradu, nastavivši se usavršavati u više sveučilišnih centara Europe. Prvo zaposlenje dobiva kod Sudbenog stola u Zagrebu, potom kod Državnog odvjetništva i predsjednika Banske vlade, gdje ubrzo biva promaknut na radno mjesto banskog savjetnika odnosno velikog župana Zagrebačke županije. Posljednje četiri godine službovanja u Zagrebu (1929-1932) predsjednik je Upravnog suda, da bi po povratku iz inozemstva, na toj dužnosti proveo još sedam godina , od 1935. do 1941.g. Uspostavom Nezavsne Države Hrvatske otpušten je iz službe, a malo kasnije i zatvaran, te je pukim slučajem spasio živu glavu (B. Stopar, 1954).
Kao pravni ekspert Zoričić je i na međunarodnom planu postigao zavidnu karijeru. Liga naroda imenuje ga 1932. članom Vlade Saarskog područja, u kojoj mu je povjeren resor pravosuđa, prosvjete i vjere, a godine 1936. pa sve do početka Drugog svjetskog rata postaje članom stalnog arbitražnog suda u Haagu. Okončanjem ratnog razaranja i uspostavom nove vlasti 1945. biran je za člana Vrhovnog suda NR Hrvatske, a godine 1946. imenovan je članom naše delegacije pri Ujedinjenim narodima, koje ga ponovno imenuje članom Međunarodnog suda u Haagu. Godine 1958., odbivši daljnju kandidaturu, odlazi u zasluženu mirovinu.
Glavno težište rada – uzgoj i zaštita divljači
Uz poslove i zasluge iz pravne domene, ime dr. Milovana Zoričića usko je povezano s hrvatskim i europskim lovstvom. Gajeći posebnu ljubav prema prirodi i divljači još iz dječačkih dana, želja da postane lovcem ispunila mu se 1913.g. kada je primljen za člana Prvog hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva (osnovano 1891), da bi deset godina kasnije (1923) bio izabran za njegova predsjednika, a 1935. postao njegovim začasnim predsjednikom. Kao pasionirani lovac, koji je imao svoja zakupna lovišta na Zvečevu i Papuku te bio počasnim članom uglednog bečkog „Deutsche Jagerschaft“ odnosno londonskog „Scihar Cluba“, rado je viđen gost u gotovo svim prestižnim lovištima zemalja starog kontinenta. Zoričić nije težio samo stjecanju što ljepših i kapitalnijih trofeja. Glavno težište svoga rada u lovstvu „posvetio je uzgoju i zaštiti divljači, odgoju mladih lovaca i lovočuvara, a naročito organizaciji lovstva“. Ne mireći se s činjenicom da u tadašnjoj državnoj tvorevini novoustanovljena lovačka društva djeluju posve razdvojeno kao rakova djeca, Zoričić sa svojim istomišljenicima iz redova Prvog hrvatskog društva usporedo s organizacijom lovačke izložbe u Zagrebu 6. rujna 1925. saziva konferenciju izaslanika lovačkih društava, na kojoj je zaključeno da se osnuje Savez lovačkih društava Hrvatske i

ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Slavonije, preteća današnjeg Hrvatskog lovačkog saveza. To je i ostvareno 10.prosinca 1925. kada su na glavnoj skupštini delegata svih lovačkih društava prihvaćena pravila i izabrana uprava Saveza. Za prvog predsjednika Saveza imenovan je nitko drugi nego dr. Milovan Zoričić, a za tajnika ing. Ivo Čeović, obojica članovi Društva. Na skupštini delegatima je prezentiran elaborat „o pravnom i narodno-gospodarskom značenju lovstva“, koji su sačinili Zoričić i tadašnji urednik Lovačko-ribarskog vjesnika (LRV) dr. Ervin Rössler.
Revni suradnik Lovačko-ribarskog vjesnika
Od kada je 1919.g. napisao i objavio svoj prvi članak u LRV-u, pa sve tamo do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, Zoričić je jedan od najplodnijih suradnika tog našeg najstarijeg lovačkog glasila. Ovladavši do u tančine zasadama lovne znanosti i prakse, uz lovno zakonodavstvo, etiku i običaje, teme njegovih napisa obasižu široko područje interesa, od biologije, zaštite, uzgoja i lovljenja divljači do lovne trofejistike, balistike i lovne terminologije. Kao vrsni stilist i ljubitelj pisane riječi marljivo je surađivao u glasilu. U svojim nam je člancima (prema Bibliografiji Lovačko-ribarskog vjesnika 1892-1991, Zagreb 1993. objavio ih je ukupno 164!) „zanosno i književnom žicom opisao svoje lovačke doživljaje, uvijek ističući lovstvo kao granu narodnog gospodarstva i najdraži sport, uvijek podučavajući i odgajajući mlade lovce i okupljajujući ih oko sebe i svog društva“ (B.Stopar 1954). Aktivno sudjelujući u izradi i donošenju naputaka i formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja, Zoričić je prije nego su A. Gostiša (1951.g.) i L. Raić (1959.g.) objavili svoje priručnike o ocjenjivanje lovačkih trofeja, odmah po donošenju tih formula u Pragu 1937. iscrpno izvijestio lovačku javnost na stranicama LRV-a. Kako zbog brojnih drugih obveza nije mogao preuzeti ponuđeno mu mjesto urednika, na naše glasilo bio je uvijek ponosan. Tako je u prigodi proslave pedesete godišnjice kontinuiranog izlaženja lista napisao: „Činjenica da je naše glasilo i kroz najteža vremena punih 50 godina služilo hrvatskoj lovnoj prosvjeti, svakako daje dokaza opstojnosti jedne visoko razvijene svijesti i osjećaja dužnosti naših lovaca... Tu našu tradiciju dužnost nam je stoga sačuvati uz svaku žrtvu, jer možemo na nju biti ponosni i jer se ako igdje, a ono u kulturnim stvarima na prošlosti gradi budućnost“.
Zoričić se istakao i kao pisac iz područja prava. Tako mu je JAZU 1955. objavio studiju, sa i danas aktualnom temom pod naslovom „Teritorijalno more s osvrtom na otvoreno i unutrašnje more, vanjski pojas i pitanja kontinentalne ravnine“, prvo te vrsti u našoj pravnoj literaturi. Kao pravniku i lovcu jedna od njegovih glavnih preokupacija između dva svjetska rata bila je odlučna pravna bitka da se dokine zastarjeli regalni način lova i donese novi jedinstveni zakon o lovu na načelima prilagođenima dominalnom sustavu.

ŠUMARSKI LIST 7-8/2014 str. 63     <-- 63 -->        PDF

Svojim opsežnim programskim djelom „Narodno-gospodarska vrijednost lova i reforma lovnog zakona“ iz 1919. Zoričić kao jedan od autora Zakona o lovu iz 1931.g., uspijeva u njegove odredbe ugraditi gospodarsko značenje lovstva, što će reči da i lovstvo kao gospodarska djelatnost može donositi određene materijalne vrijednosti.
Počasni član Međunarodnog lovačkog savjeta (CIC-a)
Osnivanjem Međunarodnog savjeta za lovstvo (CIC-a) u Parizu 1930.g. već sljedeće godine, kada bivša državna zajednica postaje njegovom punopravnom članicom, uz M. Marinovića, V. Koprivnika i G. Dunđerskog, Zoričić sudjeluje na više CIC-ovih povjerenstava i generalnih skupština (Varšava, Prag, Berlin, Beč)). Član je organizacijskog odbora i prosudbenog povjerenstva CIC-a velebne Međunarodne lovačke izložbe u Berlinu 1937. na kojoj su u odjeljku Hrvatske i Slavonije bili izloženi i vrjednovani ponajbolji trofeji jelena iz Slavonije, srnjaka iz Gorskog kotara, kuke divojarca iz sjevernog Valebita. Iako je posljednji put nazočio generalnoj skupštini u Beču 1959.g., Međumnarodni lovački savjet izabrao ga je 1967. za počasnog člana zbog zasluga za lovstvo na međunarodnom planu i dugotrajan rad..
Ono što je manje poznato šumarskoj i lovačkoj javnosti je da je dr. Zoričića profesorski zbor Poljoprivredno-šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrao za honorarnog nastavnika za predmet lovstvo akademske 1930./31. godine. Na žalost, zbog angažiranosti u okviru Lige naroda, u nastavi sudjeluje još samo jednu godinu (1931./32.) da bi se nakon Drugog svjetskog rata ponovno vratio na fakultet predavajući šumarske i lovne zakone kontinuirano kroz četiri godine (1945/46. -1948./49.). Prema u uvodu citiranom Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu, uz pravo i lovstvo, Zoričić se bavio i športom i to kao športski djelatnik i dobrotvor. Jedan je od osnivača proslavljenog HAŠK-a (Hrvatskog akademskog šporskog kluba) (1904) i Hrvatskog šporskog saveza (1909). Da bi se udaranje loptom moglo na neki način vrjednovati i uspoređivati, s engleskog je prvi u nas preveo upravo donesena međunarodna nogometna pravila.
„Naročito priznanje“ za procvat hrvatskog lovstva
Zaključak izvanredne skupštine Saveza lovačkih društava Banovine Hrvatske od 5. svibnja 1940. kojim je dr. Milovanu Zoričiću kao predsjedniku i šumarniku inž. Ivi Čeoviću kao tajniku za njihov nesebičan i plodonosan rad u Savezu dodijeljeno „naročito priznanje“, urednik LRV-a dr. Alfons Šemper prokomentirao je ovim riječima: „Dok u našoj Banovini bude lova i lovstva, dok bude savjesnih i ispravnih lovaca i dok se bude govorilo o lovačkoj književnosti, koli pravnoj, toli i stručnoj, kao i lovačkim organizacijama, njihova će imena biti spominjana sa dostojnim poštovanjem i punim priznanjem za njihov rad. Ove diplome neka im budu dokaz da lovci znadu cijeniti čestit i pošten rad“.