DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Ante Tomljenović (1932–2014)
Ivan Hodić
30. kolovoza 2014. godine, na mjesnom groblju u Novigradu Podravskom, obitelj, prijatelji i kolege šumari, oprostili su se od Ante Tomljenovića – Anče, kako su ga zvali u obitelji i bliski prijatelji. Preminuo je 27. 8. 2014. nakon duge i teške bolesti.
Rođen 22. 3. 1932. u Kraljevici, u obitelji Tomljanović (prezime Tomljenović dobio omaškom župnika kod upisa na krštenju), koja je porijeklom iz Krivog Puta, mjesta poznatog po tome što je dalo hrvatskom šumarstvu više značajnih šumara.
Otac Grga (službenik) i majka Agneza (domaćica) rodom iz Čabra, zbog posla dolaze u Podravinu, a trajno se nastanjuju u Đurđevcu, gdje je Anča završio osnovnu školu, te u Koprivnici gimnaziju. Potom upisuje studij šumarstva na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje diplomira u rujnu 1957. godine te se zapošljava u Šumariji Đurđevac, gdje provodi najveći dio radnog vijeka, najviše kao upravitelj šumarije. Uz promijene organizacijskog oblika šumarstva, za vrijeme funkcionalne organizacije, bio je upravitelj Šumarije Đurđevac za iskorištavanje (današnje 4 šumarije: Đurđevac, Kloštar Podravski, Pitomača i Repaš) u OOUR-u za iskorištavanje šuma Đurđevac (usporedivo sa današnjim d.o.o.). Nakon toga postaje rukovoditelj komercijale u OOUR-u, koji pokriva i šumarije Koprivnica i Sokolovac, te direktor OOUR-a do njegovog ukidanja i osnivanja J.P. Hrvatske šume, kada ponovo biva upravitelj integralne šumarije Đurđevac, a kratko vrijeme imenovan je savjetnikom u Upravi šuma Koprivnica do umirovljenja 3. siječnja 1993.
Ja sam imao sreću i zadovoljstvo učiti i razvijati se kao šumar uz njega i dodijeljenog osobnog mentora u pripravničkom stažu Mihaila Tompaka.
Već kao đak šumarske škole u Karlovcu od 1966. god. provodio sam sve školske praznike radeći i učeći u Šumariji Đurđevac, gdje me Anča prihvatio odmah kao budućeg kolegu, povjeravajući mi poslove od jednostavnih do na kraju najzahtjevnijih. Bilo je to vrijeme kada je napredovanje u karijeri moralo biti potvrđeno uspješnim radom na nižem mjestu ljestvice.
Moram mu zahvaliti u ime svih kolega koji su završili svoj pripravnički staž pod njegovom brigom. Danas su to najugledniji šumari na odgovornim mjestima.
Ante Tomljenović je bio ne samo vrstan šumar, već ponajprije intelektualac i erudita, koji je sve do zadnjih svojih dana pratio sve aktualne događaje, analizirajući ih, te zauzimao argumentirano kritički intelektualni odmak i stav. Posebna je vrijednost njegova karaktera bila ta, što je sva svoja razmišljanja bio spreman bez straha podijeliti s kolegama, a to je bio bogat izvor učenja.
Bio je rukovoditelj u razdoblju koje pamtimo po brizi za svakog čovjeka i radnika. Znao je probleme svakog radnika i zaposlenika, te uvijek nastojao pomoći u njihovu rješavanju. Bilo je to razdoblje kada je svaki mladi radnik koji je zasnivao obitelj, mogao dobiti stan ili kredit za vlastitu gradnju ili adaptaciju stambenog prostora.
U to vrijeme je svaki gospodarski subjekt, čija se djelatnost odvijala u posebnim uvjetima, uz opasnost povreda i stjecanja invalidnosti, bio dužan posebno se brinuti za potencijalno ugrožene radnike, a ne dati im otkaz i poslati na trošak poreznih obveznika. Tu je Anča bio posebno poznat, kao rukovoditelj koji brine za svakog radnika. U tu svrhu su potpisani ugovori zajedno s drugim subjektima o gradnji zaštitnog pogona za invalide rada i radnike s opasnosti od stjecanja invalidnosti. Također je potpisan i ugovor u Varaždinskim Toplicama o sufinanciranju izgradnje Hotela Minerva, gdje su radnici Šumarije Đurđevac uvijek imali mogućnost korištenja 4 sobe za radnike na terapiji ili tretmanu medicine aktivnog odmora (MAO). Kao posebna briga za radnike bila je i kupnja te dogradnja objekata za odmor u Selcu.
Kao šumar bio je poznat po tome što je velik dio vremena provodio krećući se šumom i proučavajući je. Nije bila rijetkost da se on u vrijeme dok se dolazilo na posao već vraćao iz obilaska radilišta. Posebno je poznato njegovo načelo kretanja na terenu: "Nikad istim putem, uvijek vidiš nešto novo".