DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 75     <-- 75 -->        PDF

lokalne udruge šumovlasnika Grenchen u kantonu Solothurn. Neke od njih (Muhen, Hirschthal, Holziken) odlikuje 400-godišnja tradicija gospodarenja. Prezentirani su izvrsni primjeri prebornog gospodarenja jelovo-bukovim sastojinama, gospodarenja švicarskim femelschlagom jelovo-smrekovo-bukovim sastojinama te prevođenja smrekovih monokultura u jelovo-bukovo-smrekove sastojine preborne strukture.
Iz primjera je bilo razvidno kako gospodarenje šumama sukladno načelima PRO SILVA održava i unaprijeđuje potrajnost gospodarskih i općekorisnih funkcija šuma. Istaknuto je kako samo šuma gospodarena prema PRO SILVA načelima može potrajno pružati drvo, zaposlenje, čistu vodu, zaštitu od lavina i bujice te biti mjesto odmora i rekreacije. Istodobno, redovito gospodarenje je uvjet prilagodbe šume na sve izraženije i dinamičnije promjene u okolišu.
Sljedeći godišnji sastanak će se održati u Brnu, u Češkoj, u rujnu 2015. godine.
PEDESETA OBLJETNICA NASELJAVANJA DIVOKOZA NA MASIV PLANINE BIOKOVA - KRATKI OSVRT O PROVEDENIM PLANOVIMA I RADNJAMA TE POSTIGNUTIM REZULTATIMA U PROTEKLIH 50 GODINA
Filip Vilim Šabić
Uvod
Prije 50 godina, tj. šezdesetih godina prošloga stoljeća, izvršeno je prvo u povjesti, ispuštanje ( introdukcija-unošenje) početnog (rasplodnog) matičnog fonda divokoza na Biokovo.
1. studenog 1964. godine povijesni je datum unošenja prvih 7 grla divokoza na masiv planine BIOKOVA, da bi postupno do 23. listopada 1969. bilo završeno ispuštanje posljednjeg grla matičnog fonda od ukupno 48 jedinki.
Cijeli provedeni projekt i plan naseljavanja divokoza, u početku je vođen volonterski i amaterski, a provelo ga je SLDO-Makarska, SLDO-Imotski, članovi-lovci LD Makarska, LD Zagvozd i djelatnici Šumskog gospodarstva Makarska, koje je financijski podpomoglo Turističko društvo Makarska i HLS-a, a uz svesrdnu podršku organa lokalne uprave i ogromne većine domicilnog stanovništva Biokovlja.
Takav uspjeh i odlični postignuti rezultati introdukcije-naseljavanja krupne divljači (divokoza) prema ocjenama lovne struke, nisu zabilježeni nigdje drugdje u lovnoj praksi, kako kod nas, tako i u našem okruženji pa i šire u Europi, a neki lovni stučnjaci tvrde i u cijelome svijetu.
Priznanja i verifikacija takvih ocjena usmeno i pismeno iskazane su i upućene su nam putem delegata članica svjetske organizacije CIC-a, na zasjedanju Generalne skupštine CIC-a u Dubrovniku 1983. godine.
O naseljavanju – reinterdukciji krupne divljači DIVOKOZA na Biokovo u posljednjih pedeset godina napisano je, publicirano, snimljeno i objavljeno mnoštvo radova u javnim medijima, tiskovinama, stručnim časopisima i knjigama u zemlji i inozemstvu.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Naseljavanje je imalo velik promidžbeni učinak za lovstvo Hrvatske, posebice za lovni turizam, a i za turizam u cjelini.
Divokoze na Biokovu bile su uz prirodnu raznolikost krajolika i jedan od odlučujućih čimbenika kod proglašenja Biokova prvim parkom prirode u RH (1981. god.).
Zbog proteka vremenskog roka od 50 godina od početka ovog uspješno provedenog projekta do danas, veći dio aktivnih sudionika i sudionika iz prvih dana provedbe ovoga projekta naseljavanja nije više među živima.
Zahvaljujući rezutatima rada, njih i malog broja još živućih aktivnih sudionika iz toga razdoblja, kao i proteklom i sadašnjem radu brojnih članova lovačkih udruga Biokova, šumarskim i lovnim stručnjacima i djelatnicima Hrvatskih šuma, te sačuvanoj dokumentaciji o njihovu radu, novo unešena krupna divljač divokoze predstavljaju danas stabilnu i najbrojniju populaciju ove vrste krupne divljači u Hrvatskoj, a i u našem širem okruženju.
Problematikom naseljavanja Biokova divokozama (a kasnije i muflonima) kao aktivni sudionik, stručni voditelj, planer, izvršitelj i kroničar, aktivno i izravno bavim se svih proteklih desetljeća (od 1. siječnja 1966. godine).
U kratkom potsjetniku, želim potsjetiti i oteti zaboravu napore, uloženi trud i ostvarene dosadašnje koristi od ove i ovakovih akcija u prirodi. Najkraćim opisom onoga što se događalo, u nastavku ovog materijala pokušati ću osvježiti sjećanjima i spomenuti imena jednog manjeg dijela inicijatora i izvršitelja iz prvih dana ovoga poduhvata.
Ističem da su za uspjeh svih akcija oko naseljavanja zaslužni mnogi, čija imena ne navodim iz razloga da bih nekoga nenamjerno mogao izostaviti. Želim istaći da je to rezultat velikog broja lovaca, šumara i mnogih drugih sudionika u ovom jedinstvenom poduhvatu i projektu, koji su u njemu sudjelovali ili još uvijek na njemu rade te su dali ili daju svoj doprinos ovom povijesnom događanju.
Zbog toga i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, želim naglasiti da je to djelo cjeline u kojemu su neki bili više ili manje angažirani, neki manje ili više zaslužni, ali treba generalno odati priznanje svim sudionicima koji su u jesen davne 1964. do 1969. godine izveli i ostvarili jedno od najuspješnijih naseljavanja krupne divljači divokoza, u planinski prostor masiva Biokova, ondje gdje ranije te divljči nije bilo stoljećima u prošlosti.
Kratki osvrt na kronologiju naseljavanja krupne divljači na Biokovu
a) Divokoze (Rupicapra rupicapra L.)
Do šezdesetih godina prošloga stoljeća nije bilo nikakovih pismenih tragova ni podataka o postojanju divokozje divljači na Biokovu u daljnoj ili bliskoj prošlosti.
Ideja o naseljavanju krupne divljači divokoza, srneće divljači i muflona, rađa se u Savezu lovačkih društava kotara Makarska (inicijatori Vice Srzić, Marko Turić i drugi)
Na temelju te ideje i ugovora s Institutom za šumarska i lovna istraživanja iz Zagreba (autor Dr. ing. Zvonko Car), 1962. godine, izrađuje se studija pod nazivom "Prikladnost masiva Biokova za opstanak i uzgoj srna, divokoza i muflona". Studija pokazuje povoljne uvijete za uzgoj ovih vrsta divljači. U studiji također stoji da postojanje divokoza na Biokovu nije bilo zabilježeno do tada.
Prvi put tek 1977. godine Akademik Mirko Malez u paleontološkim istraživanjima vršenim u pećini Baba na Biokovu, koje sam osobno inicirao, otkrio je prisutnost divokoze i kozoroga u nalazima skeletnih ostataka. Pronađena otkrića starosti oko 12.000 godina i više, ukazuju da je ova životinjska i lovna divljač ipak ovdje obitavala u dalekoj prošlosti, te da su sve akcije ponovnog unošenja divokoza na Biokovo ipak utemeljne i pun su pogodak.
Godine1963. izborom pok. Ive Srzića za predsjednika SLDO-e Makarska te na temelju rezultata dobivenih Studijom istraživanja prikladnosti Biokova za uzgoj krupne divljači divokoza, muflona i srneće divljači, prilazi se realizaciji ideje da se na Biokovo naseli krupna divljač, jer postoje svi preduvjeti, dovoljno hrane i prostora, (uz napomenu da je na tim prostorima desetljećima prije tog roka sezonski boravilo i paslo preko 10.000 grla stoke).
Tajnik SLDO-e pok. Dinko Brkulj dobiva zadaću da na temelju gotove Studije pribavi informacije o mogućnosti nabavke krupne divljači radi provedbe Studije, od svih potencijlnih isporučitelja žive divljači u bivšoj državi.

ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Postupak prikupljanja ponuda traje dosta dugo, a za isporučitelja se odabire ponuda Lovnog gazdinstva Sarajevo (koje tada gospodari s državnim lovištima BiH i lovištem "Prenj", koje tada jedino ima žive divokoze za isporuke) te s njima sklapa pismeni ugovor o kupnji i isporuci prvih 12 grla divokozje divljači.
Godine1964. kreće realizacija projekta, a prvi povijesni kontigent uhvaćenih živih divokoza od 7 grla omj. 3:4 m:ž biva dovežen u Makarsku 31. listopada navečer 1964. godine i 1. studenoga u 7,30 sati grupa lovaca LD Makarska ispušta u Biokovo iznad sela Veliko Brdo – predjel Kljući (prijevoz obavio tajnik D. Brkulj i vozač A. Puharić. (Otpremnica L. Prenj br: 548-1/64 od 31.x.1964.), prve divokoze u lovište Biokovo.
Sljedeća pošiljka stiže 20. studenoga 1964. godine također od 7 grla omjera 2:5 m:ž (otpremnica br. 6o6-1/64 L. Prenj) i divljač se pušta na istoj lokaciji V.Brdo – Kljući). Dakle, u prve dvije isporuke žive divljači isporučeno je 12 grla umjesto 14 ugovorenih (u tansportu-prijevozu ostvaren je gubitak od 2 grla).
Samo šest dana kasnije, poslije pošiljke Makarskoj, kao treća isporuka po redoslijedu za Biokovo, SLDO-Imotski pod vodstvom Marka Turića – Markana i tajnika Glibote Milana otpremnicom od 26. studenoga 1964. godine je 6 grla za SLDO-e Imotski, (otprem.L.Prenj od 26.11.1964 preuzeo M. Glibota i vozač Ivan Bago – Bikac) i puštaju je na području prevoja Turija sa sjeverne strane Biokova (omjer 2 :4 m:ž).
Ova treća pošiljka –isporuka živih divokoza, jedina je koju je odradilo SLDO-e Imotski. Podatak je vjerodostojan i to potvrđuje postojeća dokumentacija u lovištu Prenj -Lovnog gazdinstva Sarajevo (materijali: Autorizirani izvještaj iz lovišta Prenj autor Ing. Slavko Lovrić – Mostar, autorizirani izvještaj i disperzicijska karta s podacima o broju i mjestima isporuke žive divljači iz lovišta Prenj od Ing. Živka Rapaića djelatnika i rukovoditelja iz LG Sarajevo, te osobnog pisma Nedjeljka Manigodića Upravitelja lovišta Prenj Jablanica od 20. 9. 1976. godine, odgovorne osobe koji je obavio sva hvatanja i otpreme divokoza za Biokovo i u sva druga lovišta u bivšoj Jugoslaviji.
Podaci iz sva tri navedena izvora su istovjetni, pismeno dokumentirani i bez svake sumnje točni, a tome u prilog ide i izvješće LD Zec Zagvozd koje je potpiso tajnik društva pok. Jure Brzica od 24. 4.1982., broj: 27/82 , objavljeno u LV br. 12/85, u kojemu nepobitno stoji da su divokoze u njihov dio lovišta Biokova puštene 26. 11. 1964. godine.
Dokumentacija o svim ovim navodima bila je predmet međurepuličkog – prvog Jugoslavenskog savjetovanja o divokozama u Makarskoj održanog 27. i 28. svibnja 1982. godine, a pohranjena je i čuva se u arhivama Rep-zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu – sada Ministarstvo za zaštitu okoliša).
1965. godine SLDO-Makarska, nastavlja započeta naseljavanja divokoza, dopremom novih 6 grla divokoza (Otpremnica br.401-1/65 0d 24.9.1965 ).
Od 1966. godine Filip-Vilim Šabić (u to vrijeme predsjednik LD i SLDO-e Makarska i direktor Šumskog gospodarstva Makarska) preuzima stručni nadzor nad akcijama oko uzgoja, zaštite i nabavki nove žive divljači za nastavak naseljavanja divokoza na Biokovo.
1967. godine slijedi nova otprema opet za SLDO-Makarska i to 5 grla u dva roka i to: (otpremnica 357-1767 od 3.10.1967. i otp. 358/67 od 10.10.1967 sve iz L. Prenj).
1969. godine Šumsko gospodarstao Makarska, kao svoju donaciju pomoći i partnerstvo za LD Kamenjarku iz Makarske

ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 78     <-- 78 -->        PDF

za nova unošenja divokoza u lovište Biokovo, sklapa novi ugovor s upravom lovišta Prenj u Jablanici o nabavci i isporuci novih 12 grla divokoza.
Izvršena je nova doprema i ispuštanje divokoza u Biokovsko lovište sa Primorske strane. (Otpremnice br. 375/69 od 10.10.1969. i otp. br 412/69 od 23.10.1969. god i to: 6 grla + 6 grla ukupno 12 novih grla.)
Time biva zaokružen plan ispuštanja, u kojemu SLDO-Makarska skupa sa ŠG Makarska ispušta s južnih strana Biokova ukupno 42 grla divokoza, a SLDO-Imotski sa sjeverne strane Biokova ispušta ukupno 6 grla divokoza.
Ukupan broj zdravih divokoza ispuštenih u Biokovsko lovište iznosi 48 grla divokoza, od čega 12 muških i 36 ženskih grla ili Makarska sudjeluje u naseljavanju Biokovova sa 89,6 % a Imotski sa 10,4 % početnog matičnog fonda.
Od 1969. do 1976. vrše se u masivu Biokova samo uzgojne i zaštitne radnje u cilju bržeg stvaranja potrebnog broja jedinki u populaciji.
U tom periodu nije vršeno nikakovo izlučivanje (odstrjel) u Biokovskom lovištu.
Od 1977. do 1991. godine vrši se plansko gospodarenje divokozom u lovištima masiva Biokovo i prati razvoj novonastale populacije. Od tada počinje oprezno i plansko izlučivanje-odstrel, s tim da LD iz Makarske gospodari većim južnim dijelom, a sjevernim manjim dijelom masiva gospodari LD iz Zagvozda.
U razdoblju od 1977. do 2013. godine iz masiva Biokovo izlučeno je kroz sve vrsta izlučuivanja-odstrela 1334 grla divokozje divljači ili 847 muških i 487 ženskih grla, od čega LU (LD) Makarska 808 grla 553/255 m:ž; LU (LD) Zagvozd 203 grla 119/84 m:ž; LG Biokovo 134 grla 81/53 m:ž; HŠ Šumarija Makarska 189 grla 94/95 m:ž.
Izvršenim izlučivanjima-odstrelom treba dodati prirodne gubitke, gubitke od predatora (vuk i dr.), brojne nedozvoljene lovove (krivolove koji se mjere s najmanje 30 do 50 % od ukupno registriranog legalnog i propisno izvršenog izlučivanja po osobnoj procjeni).Te vrijednosti su ukupno blizu 2000 grla divokoza, a ostvarena vrijednost iznesena iz novo stvorene populacije divokoza na Biokovu je viša od 1 milijun eura.
Istovremeno u proteklom razdoblju, posebno u prvih 25 godina, novostvorena populacija divokoza imala je svoju eksploziju brojnog stanja populacije i doživljava svoje najviše brojno stanje koje se 1990. godine procjenjuje na oko 1100 grla, zatim stagnira i smanjuje se iz više razloga, da bi danas prema procjeni stručnih radnika u lovištima Biokova imalo blagi i planski porast u skladu s LGO i iznosi oko 500 grla divokoza.
Približne procjene u pojedinim razdobljima bile su i to:
1. 1970 – 114 grla
2. 1975 – 358 grla
3. 1980 – 812 grla
4. 1985 – 979 grla
5. 1990 – 1100 grla
6. 1990 do 1995 brojnost se smanjuje za oko 50–60 % ( ratni uvijeti-Domovinski rat)
7. 2000 – 578 grla
8. 2003. – 590 grla
9. 2007. – 2014. oko 450 do 500 grla (procjena i stanje po LGO Biokovo za državno lovište Hrvatskih šuma–Šumarije Makarska).
Glavni razlog opadanja brojnog stanja u zadnjim godinama na približno 500 grla matičnog fonda je uz ratne i poratne uvjete u lovištima Biokova i pojava velikog broja predatora -vuka.
Prema posljednjim procjenama, pojava dva vučja čopora u masivu Biokovo, sada prostoru Parka prirode Biokovo, ozbiljno remete ravnotežu i sprječavaju veći prirast u populaciji, a time i porast brojnog stanja populacije.
Također razvojem izletničkog turizma u Parku prirode Biokovo, sve veći broj posjetitelja i automobila, kao popratnu pojavu, uzrokuje ozbiljne dislokacije divokoza s planinskog platoa uz cestu Staza-Sv.Jure u manje pristupačne i mirnije središnje dijelove Biokova.
Ovo upućuje na to da postignuti rezultati i pedeset godina od početka ove vrijedne akcije na obogaćivanju prirodne raznolikosti faune Biokova, zavređuju mnogo truda rada i zalaganja danas, te posebnu pozornost od svih koji neposredno ili posredno vode brigu o prostoru Parka prirode Biokova i lovišta koja su na njemu ustanovljena, kako bi se sačuvala ova jedinstvena i danas ugrožena lovna i životinjska vrsta u Hrvatskoj.
Mislim da i obilježavanje ove rijetke pedesetogodišnjice bez obzira kako i na koji način, zavređuje pozornost lovačke, pa i šire javnosti.