DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 79 <-- 79 --> PDF |
Alozije Frković: U CRNOM LUGU VIŠE NEMA PRAĆKI - PTICE NAJUOČLJIVIJI ČLANOVI PRIRODE Hranislav Jakovac Nadahnuće je uvijek bilo i ostaje zaštitni znak stvaralaštva. Tog znaka, tog nadahnuća očito ne nedostaje kolegi Alojziju Frkoviću, dipl. ing. šum., koji u svojoj osamdesetoj godini života i povećem broju izdanih knjiga dodaje još jednu, ovoga puta posvećenu ptičjem svijetu i onima koji taj svijet vole i štite. "Od svih životinjskih vrsta", napisat će u uvodniku, "ptice su najzanimljivije za ljudsku populaciju. Razlog tomu treba tražiti u njihovoj ljupkosti, ljepoti i šarolikosti boja pernatog im ukrasa, ljepoti glasa, spretnosti leta, načinu života, seobi i premještanjima, načinu kako grade gnijezda i vode brigu o svojim ptićima". Kao šumar i zaštitar tome će dodati "njihovu korisnost poglavito poljoprivredniku i šumaru, kao zatornicima štetnih kukaca i njihovih razvojnih oblika". Knjiga simboličkog naslova "U Crnom Lugu više nema praćki" u izdanju Javne ustanove "Priroda" Rijeka i uz potporu Primorsko-goranske županije, Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije i Mjesnog odbora Crni Lug, ustvari je spomen-knjiga izdana u povodu obilježavanja 45. obljetnice osnivanja i rada Aktiva za zaštitu ptica "Sjenica" Crni Lug *.Osnovao ga je i kroz četiri godine uspješno vodio kolega Frković, koji je nakon okončanja studija 1960.g. svoje prvo radno mjesto zasnovao u Šumariji Crni Lug, tadašnjeg Šumskog gospodarstva Delnice. Surađujući s obitelji uglednih ornitologa Dragutina i dr.sc. Renate Rucner na analizi avifaune u najznačajnijim šumskim zajednicama Gorskog kotara, kao mladi šumarnik pronikao je u svijet ptica postavši njihovim gorljivim zaštitnikom. Neposredni poticaj da priđe osnivanju Aktiva s crnoluškom školskom mladeži dala mu je rezolucija glavne skupštine Lovačkog saveza Hrvatske, danas Hrvatskog lovačkog saveza iz 1965., kojom je preporučeno lovačkim organizacijama "da priđu osnivanju društva prijatelja prirode i faune, a posebno ornitoloških sekcija, u koju svrhu treba naročito buditi interes mladog naraštaja". Frković je bio jedan od rijetkih šumara i lovaca koji se odazvao pozivu, probudivši interes mladih, a već 11. prosinca 1966., uz podršku ravnateljice škole Đurđe Abramović, a posebno upravitelja Šumarije Aleksandra Vernaka, dipl. ing. šum., odnosno direktora NP-a "Risnjak" Cvetka Štanfelja, dipl. ing. šum. u ulozi donatora i dabome, "mjesnih vlasti", osnovao Aktiv. Nezamjenljiv priručnik na satovima prirodopisa Knjigu "U Crnom Lugu više nama praćki" autor je podijelio u petnaestak poglavlja od kojih prva govore kako je uopće došlo do osnivanja Aktiva, odakle mu ime, registraciji, članstvu te zakonskim i drugim propisima iz domene zaštite ptica. Kako Crni Lug nije imao svoje lovačko društvo, a da Aktiv dobije kakav takav pravni status, "prislonio" ga je izravno uz Savez lovačkih društava općine Delnice kao njegov ogranak. Članstvo Aktiva nije mu činila samo školska mladež, nego i lugari i čuvari mjesne Šumarije odnosno NP-a "Risnjak" Crni Lug. Program rada Aktiva bio je podijeljen u tri osnovne cjeline: Upoznavanje s pticama zavičaja, praktična zaštita ptica i opća zaštita ptica, kako su naslovljena tri sljedeća potpoglavlja najopsežnijeg poglavlja knjige – Program rada i njegova provedba. Ako tome dodamo sljedeće poglavlje – Zaštita ptica u proljeće, u kojemu se opširno govori o potrebi izrade i vješanja umjetnih duplji, popularnih kućica za ptice, onda taj dio knjige, bogato |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2014 str. 80 <-- 80 --> PDF |
ilustriran crtežima i slikama raznih tipova hranilica i kućica za ptice, može poslužiti kao nezamjenljiv priručnik na satovima prirodopisa. Kako je voditelj Aktiva već i prije njegova osnivanja bio dobrovoljni suradnik na prstenovanju ptica zagrebačke Hrvatske ornitološke centrale, danas Zavoda za ornitologiju HAZU, u poglavlju Prsten na nozi, iznijet je pregršt interesantnih nalaza prstenovanih ptica, od kojih je posebno značajan onaj o prstenovanju i nalazu prstena škanjca osaša (Pernis apivorus), do tada nepoznate gnjezdarice Gorskog kotara. Dirljiva su saznanja o ubijanju i uništavanju ptica koja autor prezentira putem "pisama koja optužuju", kako je naslovljeno sljedeće poglavlje knjige. Naime, Aktivu su se pismima obraćali brojni pojedinci, škole, izletnici…navodeći drastične primjere ubijanja ptica po parkovima, šumarcima, otocima "Na otoku Lastovu dnevno se ubije više stotina ptica..", javlja im tako Andrija Pavelin iz Rovinja, koji iako je navršio 60 godina, moli da ga prime u Aktiv!: "Vaš rad je plemenit i koristan ne samo sitnim pticama, stanovnicima šume, već služi i kao primjer u koji bi trebal da se ugleda i ostala omladina" piše Pavelin. Učenje mladih o prirodi i o pticama O Aktivu za zaštitu ptica "Sjenica" Crni Lug pisali su tada gotovo svi dnevni listovi, a i časopisi poput "Prirode", "Plavog vjesnika", "Lovačkog vjesnika", riječkog "Galeba" i drugi. U jednom od završnih poglavlja knjige - Pisali su o "Sjenici", objavljeno je više citata iz tih napisa, a i slikovnih priloga – poput naslovnice časopisa "Priroda" Hrvatskog prirodoslovnog društva iz 1970. u kojemu je objavljen opširan članak o Aktivu "Sjenica" pod naslovom Briga za pernate prijatelje. Stranice završnog poglavlja knjige Sjeničari o "Sjenici" – danas ispisali su sami "sjeničari", danas šezdesetogodišnjaci, prisjećajući se što je za njih značilo biti članom Aktiva. "Imala sam točno 14 godina", piše Ljiljana Čajni r. Ožanić iz Čavli kod Rijeke, "i bila sam učenica sedmog razreda osnovne škole kada sam postala članicom Aktiva. Gosp. Frković, zaposlen u Šumariji Crni Lug bio nam je uzoran učitelj koji je znao na vrlo sugestivan način prenijeti svoja znanja, ne samo iz domene zaštite ptica, nego i prirode uopće…Naučio nas je voljeti ne samo naše "majžice"**, nego i naše bližnje, gradeći humani odnos čovjeka prema prirodi". "Zaštita prirode razmjerno je novija grana primijenjenih bioloških znanosti", ističe u Predgovoru nakladnika mr. sc. Sonja Šišić, ravnateljica JU "Priroda" i dodaje: "O povijesti zaštite prirode u Hrvatskoj napisan je i postoji vrlo mali broj knjiga i drugih publikacija. Knjiga "U Crnom Lugu više nema praćki" vjerojatno je prva takve vrste u Primorsko-goranskoj županiji i stoga neobično dragocjena. Njena tema, kao što to često biva s prvijencem o zaštiti prirode, upravo je zaštita ptica. Također nije slučajno što je izišla iz pera jednog od najplodnijih pisaca o životinjama i prirodi (bar kada se radi o temama o prirodi na području današnje Županije), gosp. Alojzija Frkovića". "U ovoj knjizi", stoji u recenziji Željka Štahana, dipl. ing. šum., "autor nam otkriva još jednu svoju ljubav, učenje mladih o prirodi, ovaj put brigom za jedan od njenih najljepših dijelova, brigom za ptice. Dobro je izabrao put do srdaca djece i mladih ljudi te se i danas mnogi Crnolužani s radošću i poštovanjem sjećaju njegove brige i njegovih savjeta oko Aktiva "Sjenica". Knjigu "U Crnom Lugu više nema praćki" likovno i grafički je uredio naš proslavljeni dizajner Danijel Popović, a tiskala Printera grupa d.o.o Zagreb u nakladi od 300 primjeraka. Iz Bilješke o autoru, kako je naslovljeno posljednje poglavlje, saznajemo da je kolega Frković rođen u Vratima, Gorski kotar, 20.svibnja 1934. U Zagrebu je završio gimnaziju, diplomiravši na upravo osamostaljenom Šumarskom fakultetu 1960.g. Od tada radi u šumarskoj operativi, pretežito u Šumskom gospodarstvu Delnice, najprije u Crnom Lugu, a zatim u Delnicama i Zagrebu na radnom mjestu referenta za lovstvo. Umirovljen je 2000.g. u svojstvu stručnog savjetnika za lovstvo Direkcije "Hrvatskih šuma". Kao lovni stručnjak, povjesničar lovstva i publicist, objavio je više stotina popularnih, stručnih i znanstvenih radova u "Lovačkom vjesniku", "Šumarskom listu", "Prirodi", slovenskom "Lovecu" i drugim časopisima i publikacijama. Posebno se baveći praćenjem i izučavanjem krupnih predatora i lovne divljači te ocjenjivanjem lovačkih trofeja, napisao i objavio pet monografija o divljači i zaštićenim životinjskim vrstama: Smeđi medvjed (2001), Ris (2003), Vuk (2004), Divokoza (2009) i Tetrijeb gluhan (2012), tri priručnika za ocjenjivanje lovačkih trofeja, više spomen-knjiga i brošura. U povodu sto godina kontinuiranog izlaženja svoga glasila, Lovački savez Hrvatske tiska mu Bibliografije Lovačko-ribarskog vjesnika 1892-1991 (1993). Bio je član Uredništva i jedan od najplodnijih suradnika monografije Lovstvo HLS-a. Od 1970. do 1973. obnašao je dužnost predsjednika Jugoslavenske sekcije za zaštitu ptica Savezne podružnice za zaštitu prirode. Umirovljeničke dane provodi u Rijeci. Dobitnik je brojnih priznanja i odlikovanja. |