DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 100     <-- 100 -->        PDF

i na otoku Šćedru, otoku s južne strane Hvara, na istovjetnim radovima, ali i na eksperimentalnoj metodi pošumljavanja paljenjem površina degradiranih makija i gariga nakon kojih se provodilo pošumljavanje sjetvom sjemena alepskog bora na pepelu tretiranih površina. Kolega Nikša na tim prvim stručnim radovima nakon Fakulteta stječe temeljna i praktična znanja iz uređivanja šuma ali i ina, koja će mu biti usudom daljnjeg životnog puta u šumarstvu i neočekivano potpuno izvan toga.
Radi nestabilnosti u financiranju i organizaciji šumarstva posebice na kršu, čestih promjena zakona u šumarskoj djelatnosti, dokida se Sekcija za uređivanje šuma na kršu, pa kolega Nikša pristupa Zavodu za zapošljavanje. U traženju nove službe nalazi ga u slobodnom mjestu nastavnika za uređivanje šuma u Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu 1. listopada 1954. godine, tada smještenoj u podnožju sjeverne strane Marjanske šume u predjelu Špinut. Bila je to posebna škola razlikujući se u nazivlju od ostalih strukovnih, obrazovnih i odgojnih ustanova s učeničkim domom. Osnovao ju je tadašnji Savez Ministarstva za poljoprivredu i šumarstva u Federativnoj Narodnoj Republici Hrvatskoj, s poznatim stručnim nastavnim kadrom, koji je poglavito prenosio fakultetsko znanje primjereno dobi učenika. Svojom osobnošću i širokom osobnom kulturom te stručnim znanjem obogaćuje nastavničku sredinu škole. Prihvaća predavati polaznicima te škole kao i susjednoj lugarskoj školi najteži stručni predmet edukacije u šumarstvu - Uređivanje šuma. Njegovu posebnu osobnost, pristupačnost i primjereno educiranje učenika, odmah su prepoznali te mu nadjenuli ime Nikica pod kojim su ga svi naraštaji te škole poznavali za razliku obiteljskog – Nikša. Položeni vijenac zahvalnosti pri pokopu na Klisu naraštaja škole 1961 – 1965., kazuje da im je Nikica bio više od profesora. Ubrzo zbog svojeg stečenog fakultetskog obrazovanja i široke osobne kulture, tijekom nastavničkog rada kao predavača, vjerojatno osjećajući da ništa nije trajno, jer : "Stalna na tom svijetu samo mijena jest !"; polaže diferencijalne pedagoške ispite stječući dioplomu profesora, pa predaje i ponuđene druge stručne i opće predmete: zaštitu šuma, meteorologiju s klimatologijom, fiziku i kemiju.       
U  Srednjoj šumarskoj školi za krš radi sljedećih deset godina. Tada, životnom zbiljom upoznaje svoju životnu suputnicu Nadu iz poznate hrvatske kliške obitelji Glavina, koja ga je vjerno pratila od 1966. godine do tog tužnog petka 29. kolovoza 2014. godine.
Poštovani i dragi profesor, dokidanjem Srednje šumarske škole za krš u ljeto 1965. godine, odškolovao je iz svojih predmeta gotovo 600 polaznika iz svih krajeva bivše države od Slovenije do Makedonije, od Banata i Bačke do Istre i Dalmacije. Ponovo ostaje bez posla. Zahvaljujući zvanju profesora nalazi službu profesora biologije u Srednjoj medicinskoj školi u Splitu. Svojim entuzijazmom okuplja jednom mjesečno profesore biologije splitskih škola, objašnjava problematiku tog predmeta pripravljenom tematikom, zorno i slikopisom. Njegova poveća radna soba obložena je stalažama vrijednih stručnih knjiga, ali i beletristike različite izvornosti te s mnoštvom časopisa.   
Profesor Nikica kako sam ga i osobno oslovljavao, do kraja svoga života bio je entuzijast, odličan poznavatelj povijesti umjetnosti, hrvatske književnosti, arheologije, a posebice se volio baviti problematikom hrvatske nacionalne povijesnice. U svojoj svestranosti, u mlađim godinama života bio je strastveni planinar, čeznući dohvatiti ljepotu vrhunaca. Postaje članom Hrvatskog planinarskog društva "Mosor" u Splitu. Tada osvajajući vrhove mnogih domaćih planina, ali i mnoge vrhove u inozemstvu, pod njegovim nogama "pao" je 1960. godine i najveći europski vrh Mont Blanc u društvu splitskih penjača.
Godine 1981. ukazala mu se prilika za novo zaposlenje ponovno u šumarstvu. S ushićenjem prihvaća radno mjesto svoje posebno drage mu stručne specijalnosti – Referenta za uređivanje šuma tada u Šumskom gospodarstvu "Dalmacija" Split, u Šumariji Split. S oduševljenjem i zanosom izrađuje prvi Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima za razdoblje od 1981 – 1990.  za krško područje Omiša – Splita  i Trogira, na površinama šuma i šumskih zemljišta od preko 80.000 ha, s opisima, prikazima  uzgojnih radova, drvnih zaliha, mogućeg etata, mjera zaštite šuma s odgovarajućim tablicama te ciljem gospodarenja na oko 300 stranica, koji je novim naraštajima šumara u priznatoj samostalnoj Hrvatskoj državi od 1991. godine bio vrijedna podloga i okosnica za obnovu i izradu novih programa u novoosnovanom Javnom poduzeću Hrvatske šume u Upravi šuma Podružnici Split. Tada istoznačne šumarije Dalmacije tražile su da im pomogne u izradi obvezujućeg dokumenta. Uz predani rad na Programu, radi i na brojnim poslovima stručne problematike i terenskih radova kada1988. godine odlazi u mirovinu. U mirovini ne miruje, već se kao zanesenjak vraća svojoj biblioteci, arheološkom štivu, književnosti, kulturnim zbivanjima u gradu, šetnjama uz more sa svojm suprugom, za sve ono što je barem dijelom propustio tijekom svog uzburkanog života, životnih postaja i trajanja.                                                                                                                                                          
Naš Nikica skromni i samozatajni profesor, kako smo ga danas već vremešni njegovi učenici zvali, napustio nas je u kratkom vremenu usudom nesretne bolesti. Istrgnuta nam je jedna plemenita duša uistinu vrijednog čovjeka šumarstva Dalmacije. Zastalo nam je jedno blago i dobro srce poštenja, domoljublja, rodoljublja i čovjekoljublja, a posebice je to prevelik gubitak supruzi Nadi, koja ga  je  pohranila na počivalište Sv. Kate pod visinama krških stijena kliške tvrđave kneza Petra Kružića, njemu na stražu, a nama na uzor i pozornost. Na tom počivalištu, u visinama Klisa na kojemu je za života dijelom boravio, a u poznim godinama čeznuo, odabrao je baš Klis kao prolazni dio svojeg trajanja i vječnosti. Nakon posljednih riječi molitve i blagoslova