DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 61     <-- 61 -->        PDF

minerala prehmit, predstavljenog na drugoj poštanskoj marki iste nominale (5,00 kn), riječ je o tipičnom silikatu, čija je struktura netipična za fotosilikate, bijele do svijetlozelene boje. Nalazimo ga na otoku Visu (Komiža) u predjelima građenim od vulkanskih stijena.
Što se samih maraka tiče, autorice Jane Žiljak Vujić, diplomirane dizajnerice iz Zagreba, njihovu posebnost čine dvije okrugle marke smještene u prigodni poštanski blok te višebojni ofsetni tisak uz primjenu infracrvene tehnike koja omogućuje pojavu „slike u slici“. Naime, kako je to objašnjeno, u podlozi bloka ispod motiva zelenog škriljevca, vidljiva je pod infracrvenim svjetlom slika župne crkve Majke Božje Sljemenske Kraljice Hrvata na Medvednici, a ispod motiva prehnita morska obala na otoku Visu. Prigodne poštanske marke na temu Minerali i stijene tiskao je „AKD“ d.o.o. Zagreb u nakladi od 30.000 blokova. Hrvatske su pošte izdale i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).
NEDOVOLJNO POZNAVANJE BILJAKA MOŽE BITI KOBNO – JESENSKI MRAZOVAC (Colchicum autumnale L., Colchicaceae)
Jozo Franjić
(= C. pannonicum Griseb. et Schenk)
(= brezvrimenka, brnduša, golotura, kačja jabučica, lukovik, oćun, palučka divja, pevčiga, podlesek, voča lika, vočak, baluška, kaćunak, čafran divlji, vočak, mrazovac, leskovik, mrazova sestrica)
eng. Meadow Saffron, Naked Ladies; njem. Herbst-Zeitlose; fran. Colchique d’automne
Jesenski je mrazovac prirodno rasprostranjen na području zapadnje, srednje i južne Europe i sjeverne Afrike. Nastanjuje vlažne livade i pašnjake u gorsko-planinskome području. Pripada subatlantskom i euroazijskom flornom elementu. U Hrvatskoj je rasprostranjen gotovo u svim dijelovima (sl. 1).
Biljka je visine 10–20 (–40) cm. Lukovica je gomoljastoga oblika, prekrivena je tamnim ovojnim listovima (tunika). Listovi su prizemni, uspravni i produljeno-lancetasti. U rano proljeće između listova razvija se plod koji je pod zemljom. Cvjetovi su ružičasti do bljedoljubičasti, a pojavljuju se pojedinačno (rjeđe 2 ili 3 zajedno). Ocvjeće se sastoji od 6 jednakih, eliptičnih do lancetastih listova, dužine 3–6 cm, u donjim dijelovima su srasli u dugu cijev (dužu od slobodnih latica). Vrat tučka znatno je duži od prašnika (više od 10 cm), a plodnica je podzemna. Plod je jajasti tobolac s mnoštvom crnih sjemenki.
Jesenski je mrazovac trajnica-geofit. Mezomorfna, entomofilna i balanemohorno-stomatozoohorno-kolepizoohorna vrsta. Cvjeta u 8. i 9. mjesecu. U Hrvatskoj je zaštićena. Čitava je biljka izrazito otrovna, jer sadrži dva vrlo jaka alkaloida (kolhicin i kolhecein). Posebno su otrovne sjemenke i lukovice. Ima i ljekovita svojstva. Često se u cvjetnoj fazi zamjenjuje sa šafranima (Crocus spp.), ali se šafrani javljaju u rano proljeće (rijetki su jesenski). Osnovna je razlika što mrazovci nikada nemaju listove za vrijeme cvjetanja, a tobolci im se javljaju tek sljedećega proljeća. U lisnoj se fazi može zamijeniti s jestivim medveđim lukom (Allium ursinum L.), otrovnom jurjevkom ili đurđicom (Convallaria majalis L.) i s otrovnom čemerikom (Veratrum album L.). Od svih nabrojanih sličnih biljaka samo je medvjeđi luk jestiv i ljekovit, a siguran način njegova prepoznavanja je intenzivan miris po luku (češnjaku).

ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 62     <-- 62 -->        PDF

U hrvatskoj se flori navodi ukupno sedam vrsta roda Colchicum – C. arenarium Waldst. et Kit. (samo jedno nalazište u Hrvatskome Zagorju), C. cupanii Guss. (dvojbena), mađarski mrazovac (C. hungaricum Janka) rasprostranjen u primorju, Kohov mrazovac (C. kochii Parl.) rasprostranjen u primorju, C. neapolitanum (Ten.) Ten. rasprostranjen u primorju i Visianijev mrazovac (C. visianii Parl.) endem rasprostranjen u primorju (dvojben).
ENDEM HRVATSKE FLORE – VELEBITSKA DEGENIJA
Degenia velebitica (Degen) Hayek, Brassicaceae (popularizacija hrvatske flore)
Jozo Franjić
(= Lesquerella velebitica Degen)
(= degenovka, degenija)
eng. Velebit Degenia; njem. Velebit-Degenie
Velebitska degenija pojavljuje se na kamenitim staništima i gibljivim vapnenačkim točilima, izloženim jakom vjetru. Na području sjevernoga Velebita ne raste kao samonikla biljka, a u novije vrijeme otkrivena je i izvan Velebita, na nižoj nadmorskoj visini u masivu Velike Kapele (slika 1). Često se uzgaja kao ukrasna vrsta izvan područja prirodne rasprostranjenosti. Stenoendemična je vrsta.
Raste u obliku malene 3–10 cm visoke, gusto zbijene biljke, srebrnastobijele boje. Razgranjen podanak nosi brojne sterilne i fertilne izdanke. Svojim se dugim korijenom zavlači u pukotine i pod kamenje točila. Sterilni su izdanci skraćeni i nose pršljene listova. Fertilne su stabljike do 10 cm visoke, uspravne i nerazgranjene, s više gusto raspoređenih listova