DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 73 <-- 73 --> PDF |
NAČELA MEĐUNARODNOG SAVEZA ZA LOVSTVO I ZAŠTITU PRIRODE 1954 – 2014 Alojzije Frković Sljedeće godine (2015.) hrvatski lovci zajedno sa svojim lovačkim savezima županija i Hrvatskim lovačkim savezom proslavit će značajnu obljetnicu – 90 godina od osnivanja Saveza lovačkih društava Banovine Hrvatske (Hrvatske i Slavonije). Inicijativa za osnivanje središnje lovačke organizacije potekla je od samog Hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva (osnovano 1891.) koje svjesno svoje nemoći da uspješno pokriva cijeli teritorij tadašnje državne tvorevine i koordinira rad novo osnovanih lovačkih društava i udruženja, predlaže osnivanje središnje uprave. Osnivanje Saveza lovačkih društava Banovine Hrvatske uslijedilo je 10. prosinca 1925. na skupštini svih tadašnjih lovačkih društava/udruženja (njih 21) u Zagrebu. Za prvog predsjednika Saveza izabran je dr. Milovan Zoričić, ugledni pravnik tada na dužnosti kr. banskog savjetnika, a za tajnike dr. Miroslav Hirc i šumarnik Ivo Čeović. Svrha novo osnovanog Saveza, kako je stajalo u pisanim pravilima Saveza koje je potvrdio Veliki župan Zagrebačke oblasti 4. siječnja 1926., bila je „da skupi lovačka društva sa cijelog teritorija na kojemu vrijedi Zakon o lovu iz 1893.g. te da preko tih društava podiže racionalno lovstvo i da brani interese lova i lovaca“. Osnivanjem Saveza nastojalo se, dakle, sve legitimne lovce „udružiti u lovačka društva, a preko njih u Savez“, te da na njihov zahtjev daje stručna i pravna mišljenja koja se odnose na lovstvo, da izdaje časopis, knjige o lovu i dr. U pravilima je posebno istaknuta skrb u nastojanju „oko obrane lova i lovaca od zvjerokradica te od ubijanja divljači u zabranjeno doba“. I dok tako središnja lovačka organizacija, danas Hrvatski lovački savez, putem lovačkih saveza županija i grada Zagreba objedinjava rad područnih lovačkih društava, tako i Međunarodni savjet za lovstvo i zaštitu prirode, popularni CIC (osnovan 1930. g. u Parizu) , kao međunarodno neprofitabilno i nevladino udruženje „uspostavlja stalne odnose među lovcima sviju zemalja“, zahtijevajući od svojih članica besprijekorno poštivanje načela vezanih za zaštitnički odnos prema prirodi i divljači. Među 180 država CIC-a od svibnja 1992. našla se i Hrvatska. Kako to stoji u Pravilima CIC-a, to udruženje (savjet) „centralizira sve dokumente koji se odnose na lovstvo, pomaže napretku lovne znanosti i brani opće interese lovstva“. Savjet, ako ustreba, upozorava vlade pojedinih zemalja da, koliko je to moguće, usklade propise koji zanimaju više zemalja. Opća načela Međunarodnog lovačkog savjeta Prije ravno 60 godina Međunarodni savjet za lovstvo i zaštitu divljači raspravljajući na jednoj od svojih skupština o daljnjoj demokratizaciji lova, došao je do zaključka da ona može biti korisna samo uz uvjet „da zakoni o lovu budu osnovani na pravilima morala, kojima se ti zakoni proširuju i razjašnjavaju“. Iz tih razloga Međunarodni savjet za lovstvo (danas Međunarodni savjet za lovstvo i zaštitu prirode) utvrđuje određena osnovna načela, koja je prema donekle različitim tekstovima na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku hrvatskoj javnosti predočio na stranicama „Lovačkog vjesnika“ poliglot dr. Milovan Zoričić, tada redoviti član CIC-a. Evo tog teksta: |