DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 85     <-- 85 -->        PDF

graba niskoga uzgojnog oblika. Većina poslova u šumariji odnosi se na uzgojne zahvate u medunčevo-grabovim šumama i kulturama crnogorice, popunjavanje i pošumljavanje crnim i alepskim borom, radove u klonskoj sjemenskoj plantaži crnoga bora te protupožarnu zaštitu. Najveći problem je ispaša stoke na šumarijskim pašnjacima.
Uz priču prošli smo šetnicom grada Krka pokraj mora te stigli do starih gradskih zidina, vidjeli staru gradsku vijećnicu-kulu na kojoj se nalazi sat s 24 polja iz 16. stoljeća, Trg Vela placa – jedini trg koji je uvijek zadržao značajke trga u gradu te posjetili jedinstveni cocktail bar i restoran Volsonis (nazvan prema nadgrobnom spomeniku dekurionu – rimskom senatoru u gradskom senatu iz 1. stoljeća), u čijem podrumu su tijekom preuređenja objekta otkrivene prve gradske zidine i mnogo arheoloških iskopina od rimskih vremena naovamo, što je iskorišteno za pretvaranje u galeriju u sklopu ugostiteljskoga objekta. Tako smo između ostaloga vidjeli nadgrobne rimske spomenike, dijelove gradskih zidina iz raznih razdoblja, cipus – liburnijski kameni nadgrobni spomenik iz 1. stoljeća te rimski žrtvenik iz 1. stoljeća pr. Kr. U dvorištu objekta među kamenim stolovima i klupama za posjetitelje postavljena je u fontani i miješalica za beton kojom su izvođeni radovi na preuređenju od 1999. do 2003. godine. Naravno da posjet nije mogao završiti bez kušanja ukusnih delicija i vina.
Nastavak putovanja odveo nas je u Punat i vožnju brodicom do otočića Košljun u Puntarskoj dragi, s najvišom nadmorskom visinom od 6 m. Otočić površine 7,24 ha gusto je obrastao mediteranskom vegetacijom (65 % otočića pod šumom), a na njemu je evidentirano impresivnih 389 biljnih vrsta i 151 vrsta gljiva. Na površini od 6,90 ha 1969. godine proglašena je park šuma koju čini šuma hrasta crnike i crnoga jasena (Orno-Quercetum ilicis). (slika 3.) Naziv otočića potječe od latinske riječi castellum, što znači dvorac ili utvrda. Na njemu se nalazi samostan Male braće Svetoga Franje Asiškoga, dvije crkve, tri kapelice i tri muzeja. Naseljen je još od rimskih vremena. Samostan postoji od 12. stoljeća kada su ga osnovali benediktinci, a sredinom 15. stoljeća posredstvom obitelji Frankopana preuzeli franjevci koji su u njemu i danas. Nakon iskrcaja u lučici prošli smo pokraj spomenika Sv. Franji s pripitomljenim vukom. U pratnji mjesne vodičice, ušli smo u klaustar samostana iz 17. stoljeća gdje smo vidjeli najznamenitiji spomenik hrvatske rane pismenosti, repliku baščanske ploče na glagoljici s prijevodom teksta na latinici i maketu crkve Sv. Lucije u Jurandvoru, gdje je ploča pronađena. Zatim smo redom obišli crkvu Navještenja Marijina dovršenu 1523. godine; arheološki muzej s eksponatima isključivo s otoka Krka koji datiraju od pretpovijesti preko ranoantičkih do antičkih spomenika i dijelom muzeja s kratkom pričom metafizičkoga fratra o povijesti i sadašnjosti Košljuna; sakralni muzej smješten u crkvi sv. Bernardina sagrađenoj u drugoj polovini 15. stoljeća s liturgijskim izlošcima iz vremena gotike, renesanse i baroka koji su se nalazili u svim sakralnim objektima otočića (crkvama i kapelama) te etnografski muzej s narodnim nošnjama otoka Krka, predmetima iz svakodnevne uporabe, arheološkim nalazima, umjetničkim radovima, starim zemljovidima, numizmatičkom zbirkom i drugim eksponatima. Obilazak otočića završili smo križnim putem kroz šumu, gdje su postaje križnoga puta raspoređene u obliku tlocrta Jeruzalema. Slijedio je povratak u Punat i vožnja prema Vrbniku na ručak.
Vrbnik, mjesto poznato po svom pitoresknom izgledu gradića na litici 50-tak m iznad mora, uskim uličicama s najužom ulicom na svijetu zvanom Klančić, s najužim dijelom širine 43 cm, opjevano u pjesmi Vladimira Nazora „Vrbniče nad morem“, stoljećima poznato glagoljaško središte, a danas poznato po vinu vrbničkoj žlahtini. U ukusno uređenoj konobi blizu mora, s pogledom na nasuprotni Novi Vinodolski na kopnu, čekao nas je slastan ručak s domaćim specijalitetima. Tu smo se oprostili od kolege Petra Vrgoča i zahvalili mu na ljubaznom domaćinstvu.
Put je vodio na kopno, a domaćini su nam ponudili jedan dodatak izvan protokola, posjet Vinodolskoj dolini s obilaskom „Kuće Klović“, u travnju ove godine novootvorenog muzeja posvećenog poznatom hrvatskom i svjetskom