DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 86     <-- 86 -->        PDF

minijaturistu Jurju Juliju Kloviću (1498–1578). Takvu ekskluzivu nismo mogli odbiti. Daljnju organizaciju preuzeo je kolega Boris Miklić, dipl. ing. šum., upravitelj Šumarije Crikvenica. Brzo je organizirao turističku vodičicu koja nam se pridružila u autobusu na ulazu u Vinodolsku dolinu. U vožnji nas je upoznavala s poviješću doline vina, čiji naziv „Vallis vinearia“ potječe od Rimljana još od 2. stoljeća pr. Kr., a današnji turistički slogan glasi „Korak od mora, dva od sniga“. Ime Vinodol dali su kasnije Hrvati zbog autohtone sorte vina žlahtine. Na području doline neizbrisiv trag ostavili su knezovi Frankopani i Zrinski koji su uz ostalo sagradili i devet kaštela, od kojih su tri sačuvana – Bribir, Grižane i Drivenik. Ta tri grada potpisnici su Vinodolskog zakonika iz 1288. godine napisanog glagoljicom, a uz rusku Pravdu to je najstariji pravni dokument Europe. Iz autobusa smo mogli vidjeti kaštel Drivenik iz 13. stoljeća, nedavno obnovljen da bi se koristio za razne manifestacije. Provezli smo se pokraj Tribaljskog jezera te se zaustavili u mjestu Grižane, gdje smo prvo pogledali vrela i perila, mjesta gdje su nekad žene dolazile po vodu za kuhanje i piće te prale robu. U Grižanima se rodio Juraj Julije Klović, a u obnovljenoj nekadašnjoj školi, sagrađenoj 1887. godine, uređena je „Kuća Klović“ kao stalni izložbeni prostor za prezentaciju replika, pisama i najpoznatijih djela ovoga svjetskoga renesansnog umjetnika. (slika 4.) Osim njega, značajnik Vinodola je i Josip Pančić, slavni botaničar rođen u Bribiru, a najpoznatiji po otkriću Pančićeve omorike. Zadivljeni bogatim postavom Klovićeva muzeja morali smo krenuti dalje. Prošli smo kroz Novi Vinodolski i skrenuli put šume prema šumarskoj kući Vodice. Dolazak tamo bio je popraćen sjajnom glazbom, uz koju smo se družili s domaćinima i nakon večere.
Sljedeći dan, 8. lipnja, nakon doručka slijedilo je upoznavanje s osobnom iskaznicom Šumarije Novi Vinodolski, na čijem smo se području nalazili. Upravitelj šumarije Domagoj Devčić nanizao je osnovne podatke o šumariji kojom upravlja: 15,5 tisuća ha ukupne površine, 5,5 milijuna m3 drvne zalihe, 60 % udjel bukve, 35 % udjel jele i 5 % udjel ostalih vrsta (OTB, smrekove i borove kulture) u drvnoj zalihi, 115 tisuća m3 bilancirani etat, 75 ukupno zaposlenih, 25 sjekača, 7 vlastitih traktora, 50 % sječe i vuče vlastitim kapacitetom, dvije radničke nastambe u Vodicama i Brezama. U Vodicama je nekad bila i pilana, najvrjednije sastojine nalaze se u g.j. Duliba. S tim saznanjima krenuli smo autobusom prema predjelu Vrataruša, gdje je 2009. godine sagrađena vjetroelektrana s 14 vjetroagregata, snage po 3 MW te je donedavno s 42 MW bila najveća hrvatska vjetroelektrana. Njemački investitor ugradio je dansku tehnologiju s tornjevima visine 80 m i duljinom lopatica od 45 m. S područja elektrane pruža se predivan pogled prema moru i Kvarnerskim otocima. (slika 5.)
Ostavivši impresivne i zvučne vjetrenjače uputili smo se prema Senjskoj dragi, razdjelnici planinskih masiva Velike Kapele i Velebita. Uz cestu s pogledom na Senjsku dragu i tvrđavu Nehaj dočekao nas je doajen senjskoga šumarstva dr. sc. Vice Ivančević. Vrijeme do kraja ekskurzije ispunit će nam njegovo stručno i znalačko vodstvo s puno podataka i zanimljivih priča o šumarstvu te povijesti šumarstva i senjskoga kraja. (slika 6.)
Senjska draga je uska, stiješnjena i zatvorena dolina koja se proteže od grada Senja do prijevoja Vratnik (698 m n.v.). Obuhvaća područje oko 1.500 ha dok pod oborinsko područje spada 3.100 ha. U nižem području od mora do 700 m n.v. zastupljene su šume i šikare hrasta medunca s crnim i bijelim grabom, a iznad toga nalazi se zona bukovih šuma. Na manjim površinama dolazi veći broj ekstrazonalnih zajednica mozaičnog rasporeda na manjim površinama, među kojima se izdvaja šuma crnoga bora s dunjaricom. Polaznicima Šumarskoga fakulteta u Zagrebu poznata je s terenske nastave i pripada jednom od najuspješnijih projekata sanacije krša i bujičnih tokova čak i na širem području Mediterana. Vegetacija je davno počela nestajati i vremenom