DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 87     <-- 87 -->        PDF

su nastali jaki bujični tokovi, jer samo 10 % područja Senjske drage nije podložno eroziji. Ukupni bujični tokovi iznose 25 km i godišnje nanose oko 32 tisuće m3 različitoga materijala. Od 17. stoljeća grad Senj je bio jako ugrožen velikim bujicama. Iako su se provodili radovi na sprječavanju većih šteta od bujica (1785. godine izmješteno bujično korito izvan senjskih zidina), krupniji radovi napravljeni su tek sredinom 19. stoljeća. Prvo su rađeni tehnički radovi izgradnjom pregrada, procjednica, pletera, suhozidova, staza i putova. Kako se shvatilo da se bujice neće moći ukrotiti bez povratka vegetacije, počelo se i s uzgojnim radovima pod upravom Šumskoga ureda u Otočcu od 1867. godine. Kasnije je osnovano i posebno Kraljevsko nadzorništvo za pošumljavanje krasa krajiškog područja – Inspektorat za pošumljavanje krševa, goleti i uređenje bujica koje je djelovalo od 1878. do 1942. godine. U sklopu nadzorništva osnovana su dva rasadnika, Sv. Mihovil 1878. i Kesten 1886. godine. Najveći radovi na podizanju kultura crnoga bora obavljeni su od 1880. do 1900. godine. Primjenom svih tehničkih mjera i uspješnim radovima na pošumljavanju smireni su bujični tokovi u čitavoj dužini. Danas to područje pripada g.j Senjska draga koja ima površinu 2.580 ha, od čega je obraslo 2.170 ha, ukupna drvna zaliha iznosi 205.596 m3 (95 m3/ha), godišnji tečajni prirast je 6.000 m3, a godišnji etat 1.300 m3. Jedinica većim dijelom pripada području parka prirode Velebit (78%), a manjim dijelom području Velike Kapele (28%). (slika 7.)
Nakon prvoga stajališta, na kojemu smo dobili osnovne informacije o Senjskoj dragi, spustili smo se niže cestom i posjetili u selu Majorija kapelu Sv. Mihovila i Cesarsko vrilo. Ispod ceste je bio rasadnik Sv. Mihovil koji je tu izgrađen zbog vode koja se koristila iz vrila. Iza kapele je grobnica graditelja druge trase Jozefinske ceste od Karlovca do Senja između 1833. i 1845. godine kapetana Josipa Kajetana Knežića. Naravno da su domaćini brinuli da i ovaj dan ne budemo žedni po toplom vremenu, pa je na stajalištu slijedila okrjepa.
Sljedeće stajalište bilo je u selu Sv. Križ gdje smo se upoznali s retencijom u predjelu Sijaset. Trebalo je malo propješačiti kroz šumu i pogledati više sagrađenih objekata u cilju smirivanja erozije. (slika 8.) Na povratku svratili smo u odsjek u kojem raste Pinus nigra var. austriaca, varijetet drukčijih karakteristika od autohtonoga crnog bora na senjskom području. Prostor zasađenih kultura crnoga bora sve više preuzima autohtona bjelogorična vegetacija.