DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 99     <-- 99 -->        PDF

NIKŠA VUČETIĆ (1926–2014)
Porin Schreiber
Čempres je božanstvo i boginja među šumama, i vrba
i pinus mu se klanjaju, a aloja mu zavidi i ne dostiže                                          
ga tajnim cvjetanjem i smrću.
Čempres, čempres stoljetni više vidi od koromača i                                            
mahovine, više od jablana i hrasta, jer je čempres                                   
plemstvo među makijom, krunište vremena.                                                                                
("Čempres", Veljko Vučetić, 1977.)
 
U trenutku našeg životnog trajanja iz naše sredine i svojih najmilijih, tako kako je samozatajno živio, ali snažne osobnosti, bogatog unutarnjeg života, pozivom Svevišnjega, napustio nas je doajen šumara Dalmacije Nikša Vučetić dipl. ing. šum. prof. Napustio nas je s tugom u nama u rano svitanje ljetnje zore u petak 29. kolovoza 2014. godine, na blagdan svetog Ivana Krstitelja mučenika, uoči Dana Hrvatskih mučenika – tamo gdje se za vazda gre. Glede te simbolike i njegov život prolazio je svoj Križni put kojega je strpljivo i samozatajno otrpio na svojim postajama, ne tražeći suosjećanja tijekom svojega trajanja. Napustio nas je još jedan istinski erudita, neponovljivi ugledan šumarnik, posebice na ovom našem škrtom, ali nama dragom kršu, u kojega je nesebično utkao svoje znanje od završetka školovanja, studija na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do umirovljenja 1988. godine u Šumskom gospodarstvu Dalmacija u Šumariji Split.      
Naš štovani profesor, dipl. ing. Nikola Vučetić rodio se na jednom od najljepših otoka svijeta, otoku Hvaru, u gradu Hvaru 11. prosinca 1926. godine u obitelji Luke i Marije rođene Krizman, uz još dvije sestre i  brata priznatog hrvatskog te dalmatinskog i splitskog književnika, sjetnog pjesnika Veljka Vučetića, autora "Kliških elegija". U Hvaru 1933. godine započinje osnovnovno školovanje, a nakon prvog razreda sljedeće godine roditelji su po službenom dekretu preseljeni  u Split, gdje mu otac prihvaća službu na državnom sudu. Nastavlja osnovno školovanje u Splitu sve do velike mature 1943. godine u klasičnoj gimnaziji. Te godine, padom okupacije Italije – u Splitu – uspostavom  na kratko vrijeme zvane Narodne vlasti, sa sedamnaest godina mobiliziran je u partizansku vojsku i odlazi na različita ratišta, učeći se ratovanju u nesmiljnim nesretnim zbivanjima na ratištima Dalmacije i Hercegovine. Uspijeva Božjom providnošću do završetka rata očuvati život u ratnim događanjima u trajanju od dvije i pol godine. Strahote rata ostavile su traga u tom mladenačkom životu, koje mijenja zaboravom u obogaćivanju osobne široke kulture i nastavku školovanja. Upisuje u jesen 1946. godine na Zagrebačkom Sveučilištu Šumarski fakultet i diplomira u ljeto 1951. godine na Biološkom odsjeku, stekavši zvanje diplomiranog inženjera šumarstva.
Završetkom studija, vraća se roditeljskom domu u Split, traži namještenje u struci kako bi se svojim radom odužio roditeljima.  I tada je bilo teško naći zaposlenje zbog problematike u financiranju i organizaciji šumarske djelatnosti na kršu. Osnivanjem 1951. godine Šumskog gospodarstva  "Dalmacija" u Splitu, povjereno je istome upravljanje i gospodarenje površinama šuma i šumskih zemljišta na širem području Dalmacije. Formiranjem pri Gospodarstvu Sekcije za uređivanje šuma na kršu kao jedne od temeljnih znanosti u šumarstvu, kolega Nikša prihvaća ponuđene poslove u Sekciji. Sekciju je tada vodio šumarski inženjer Stjepan Marković, po podrijetlu Slavonac, iskusni i poznati šumarski stručnjak na uređivanju. Radovi  se odvijaju po terenu na ustanovljavanju granica šuma i šumskih zemljišta, poglavito sadržanim u geodetskim radovima – snimanju međa po faktičnom stanju te zapisu stručnih uređajnih terenskih podataka na tada zvanoj "općenarodnoj imovini". Rijetke cestovne komunikacije, mogućnosti prijevoza do udaljenih terenskih radova u zaleđu Dalmatiske Zagore područja Šibenika, Zadra, Benkovca, Drniša, Knina, Hvara i Splita i u Lici, uz poteškoće u prehrani, življenja u vremenskim neprilikama u šatorima ili skromnih neprikladnih seoskih smještaja, jednako tomu dostupnost preko mora – otocima, zahtijevalo je od šumarskih stručnjaka osobna životna odricanja. Tim neprilikama treba dodati i rizične terenske poteškoće u postavljanju granica sa susjednim površinama privatnih vlasnika – međaša, koji su mijenjali i pomicali oznake uzurpirajući općenarodnu imovinu. Usred svih tih zbivanja našao se naš kolega Nikša u promicanju svojeg osobnog izbora šumarskog stručnjaka. Usudom svojih hvarskih korijena radio je među inim spomenutim područjima