DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 99     <-- 99 -->        PDF

NIKŠA VUČETIĆ (1926–2014)
Porin Schreiber
Čempres je božanstvo i boginja među šumama, i vrba
i pinus mu se klanjaju, a aloja mu zavidi i ne dostiže                                          
ga tajnim cvjetanjem i smrću.
Čempres, čempres stoljetni više vidi od koromača i                                            
mahovine, više od jablana i hrasta, jer je čempres                                   
plemstvo među makijom, krunište vremena.                                                                                
("Čempres", Veljko Vučetić, 1977.)
 
U trenutku našeg životnog trajanja iz naše sredine i svojih najmilijih, tako kako je samozatajno živio, ali snažne osobnosti, bogatog unutarnjeg života, pozivom Svevišnjega, napustio nas je doajen šumara Dalmacije Nikša Vučetić dipl. ing. šum. prof. Napustio nas je s tugom u nama u rano svitanje ljetnje zore u petak 29. kolovoza 2014. godine, na blagdan svetog Ivana Krstitelja mučenika, uoči Dana Hrvatskih mučenika – tamo gdje se za vazda gre. Glede te simbolike i njegov život prolazio je svoj Križni put kojega je strpljivo i samozatajno otrpio na svojim postajama, ne tražeći suosjećanja tijekom svojega trajanja. Napustio nas je još jedan istinski erudita, neponovljivi ugledan šumarnik, posebice na ovom našem škrtom, ali nama dragom kršu, u kojega je nesebično utkao svoje znanje od završetka školovanja, studija na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do umirovljenja 1988. godine u Šumskom gospodarstvu Dalmacija u Šumariji Split.      
Naš štovani profesor, dipl. ing. Nikola Vučetić rodio se na jednom od najljepših otoka svijeta, otoku Hvaru, u gradu Hvaru 11. prosinca 1926. godine u obitelji Luke i Marije rođene Krizman, uz još dvije sestre i  brata priznatog hrvatskog te dalmatinskog i splitskog književnika, sjetnog pjesnika Veljka Vučetića, autora "Kliških elegija". U Hvaru 1933. godine započinje osnovnovno školovanje, a nakon prvog razreda sljedeće godine roditelji su po službenom dekretu preseljeni  u Split, gdje mu otac prihvaća službu na državnom sudu. Nastavlja osnovno školovanje u Splitu sve do velike mature 1943. godine u klasičnoj gimnaziji. Te godine, padom okupacije Italije – u Splitu – uspostavom  na kratko vrijeme zvane Narodne vlasti, sa sedamnaest godina mobiliziran je u partizansku vojsku i odlazi na različita ratišta, učeći se ratovanju u nesmiljnim nesretnim zbivanjima na ratištima Dalmacije i Hercegovine. Uspijeva Božjom providnošću do završetka rata očuvati život u ratnim događanjima u trajanju od dvije i pol godine. Strahote rata ostavile su traga u tom mladenačkom životu, koje mijenja zaboravom u obogaćivanju osobne široke kulture i nastavku školovanja. Upisuje u jesen 1946. godine na Zagrebačkom Sveučilištu Šumarski fakultet i diplomira u ljeto 1951. godine na Biološkom odsjeku, stekavši zvanje diplomiranog inženjera šumarstva.
Završetkom studija, vraća se roditeljskom domu u Split, traži namještenje u struci kako bi se svojim radom odužio roditeljima.  I tada je bilo teško naći zaposlenje zbog problematike u financiranju i organizaciji šumarske djelatnosti na kršu. Osnivanjem 1951. godine Šumskog gospodarstva  "Dalmacija" u Splitu, povjereno je istome upravljanje i gospodarenje površinama šuma i šumskih zemljišta na širem području Dalmacije. Formiranjem pri Gospodarstvu Sekcije za uređivanje šuma na kršu kao jedne od temeljnih znanosti u šumarstvu, kolega Nikša prihvaća ponuđene poslove u Sekciji. Sekciju je tada vodio šumarski inženjer Stjepan Marković, po podrijetlu Slavonac, iskusni i poznati šumarski stručnjak na uređivanju. Radovi  se odvijaju po terenu na ustanovljavanju granica šuma i šumskih zemljišta, poglavito sadržanim u geodetskim radovima – snimanju međa po faktičnom stanju te zapisu stručnih uređajnih terenskih podataka na tada zvanoj "općenarodnoj imovini". Rijetke cestovne komunikacije, mogućnosti prijevoza do udaljenih terenskih radova u zaleđu Dalmatiske Zagore područja Šibenika, Zadra, Benkovca, Drniša, Knina, Hvara i Splita i u Lici, uz poteškoće u prehrani, življenja u vremenskim neprilikama u šatorima ili skromnih neprikladnih seoskih smještaja, jednako tomu dostupnost preko mora – otocima, zahtijevalo je od šumarskih stručnjaka osobna životna odricanja. Tim neprilikama treba dodati i rizične terenske poteškoće u postavljanju granica sa susjednim površinama privatnih vlasnika – međaša, koji su mijenjali i pomicali oznake uzurpirajući općenarodnu imovinu. Usred svih tih zbivanja našao se naš kolega Nikša u promicanju svojeg osobnog izbora šumarskog stručnjaka. Usudom svojih hvarskih korijena radio je među inim spomenutim područjima

ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 100     <-- 100 -->        PDF

i na otoku Šćedru, otoku s južne strane Hvara, na istovjetnim radovima, ali i na eksperimentalnoj metodi pošumljavanja paljenjem površina degradiranih makija i gariga nakon kojih se provodilo pošumljavanje sjetvom sjemena alepskog bora na pepelu tretiranih površina. Kolega Nikša na tim prvim stručnim radovima nakon Fakulteta stječe temeljna i praktična znanja iz uređivanja šuma ali i ina, koja će mu biti usudom daljnjeg životnog puta u šumarstvu i neočekivano potpuno izvan toga.
Radi nestabilnosti u financiranju i organizaciji šumarstva posebice na kršu, čestih promjena zakona u šumarskoj djelatnosti, dokida se Sekcija za uređivanje šuma na kršu, pa kolega Nikša pristupa Zavodu za zapošljavanje. U traženju nove službe nalazi ga u slobodnom mjestu nastavnika za uređivanje šuma u Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu 1. listopada 1954. godine, tada smještenoj u podnožju sjeverne strane Marjanske šume u predjelu Špinut. Bila je to posebna škola razlikujući se u nazivlju od ostalih strukovnih, obrazovnih i odgojnih ustanova s učeničkim domom. Osnovao ju je tadašnji Savez Ministarstva za poljoprivredu i šumarstva u Federativnoj Narodnoj Republici Hrvatskoj, s poznatim stručnim nastavnim kadrom, koji je poglavito prenosio fakultetsko znanje primjereno dobi učenika. Svojom osobnošću i širokom osobnom kulturom te stručnim znanjem obogaćuje nastavničku sredinu škole. Prihvaća predavati polaznicima te škole kao i susjednoj lugarskoj školi najteži stručni predmet edukacije u šumarstvu - Uređivanje šuma. Njegovu posebnu osobnost, pristupačnost i primjereno educiranje učenika, odmah su prepoznali te mu nadjenuli ime Nikica pod kojim su ga svi naraštaji te škole poznavali za razliku obiteljskog – Nikša. Položeni vijenac zahvalnosti pri pokopu na Klisu naraštaja škole 1961 – 1965., kazuje da im je Nikica bio više od profesora. Ubrzo zbog svojeg stečenog fakultetskog obrazovanja i široke osobne kulture, tijekom nastavničkog rada kao predavača, vjerojatno osjećajući da ništa nije trajno, jer : "Stalna na tom svijetu samo mijena jest !"; polaže diferencijalne pedagoške ispite stječući dioplomu profesora, pa predaje i ponuđene druge stručne i opće predmete: zaštitu šuma, meteorologiju s klimatologijom, fiziku i kemiju.       
U  Srednjoj šumarskoj školi za krš radi sljedećih deset godina. Tada, životnom zbiljom upoznaje svoju životnu suputnicu Nadu iz poznate hrvatske kliške obitelji Glavina, koja ga je vjerno pratila od 1966. godine do tog tužnog petka 29. kolovoza 2014. godine.
Poštovani i dragi profesor, dokidanjem Srednje šumarske škole za krš u ljeto 1965. godine, odškolovao je iz svojih predmeta gotovo 600 polaznika iz svih krajeva bivše države od Slovenije do Makedonije, od Banata i Bačke do Istre i Dalmacije. Ponovo ostaje bez posla. Zahvaljujući zvanju profesora nalazi službu profesora biologije u Srednjoj medicinskoj školi u Splitu. Svojim entuzijazmom okuplja jednom mjesečno profesore biologije splitskih škola, objašnjava problematiku tog predmeta pripravljenom tematikom, zorno i slikopisom. Njegova poveća radna soba obložena je stalažama vrijednih stručnih knjiga, ali i beletristike različite izvornosti te s mnoštvom časopisa.   
Profesor Nikica kako sam ga i osobno oslovljavao, do kraja svoga života bio je entuzijast, odličan poznavatelj povijesti umjetnosti, hrvatske književnosti, arheologije, a posebice se volio baviti problematikom hrvatske nacionalne povijesnice. U svojoj svestranosti, u mlađim godinama života bio je strastveni planinar, čeznući dohvatiti ljepotu vrhunaca. Postaje članom Hrvatskog planinarskog društva "Mosor" u Splitu. Tada osvajajući vrhove mnogih domaćih planina, ali i mnoge vrhove u inozemstvu, pod njegovim nogama "pao" je 1960. godine i najveći europski vrh Mont Blanc u društvu splitskih penjača.
Godine 1981. ukazala mu se prilika za novo zaposlenje ponovno u šumarstvu. S ushićenjem prihvaća radno mjesto svoje posebno drage mu stručne specijalnosti – Referenta za uređivanje šuma tada u Šumskom gospodarstvu "Dalmacija" Split, u Šumariji Split. S oduševljenjem i zanosom izrađuje prvi Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima za razdoblje od 1981 – 1990.  za krško područje Omiša – Splita  i Trogira, na površinama šuma i šumskih zemljišta od preko 80.000 ha, s opisima, prikazima  uzgojnih radova, drvnih zaliha, mogućeg etata, mjera zaštite šuma s odgovarajućim tablicama te ciljem gospodarenja na oko 300 stranica, koji je novim naraštajima šumara u priznatoj samostalnoj Hrvatskoj državi od 1991. godine bio vrijedna podloga i okosnica za obnovu i izradu novih programa u novoosnovanom Javnom poduzeću Hrvatske šume u Upravi šuma Podružnici Split. Tada istoznačne šumarije Dalmacije tražile su da im pomogne u izradi obvezujućeg dokumenta. Uz predani rad na Programu, radi i na brojnim poslovima stručne problematike i terenskih radova kada1988. godine odlazi u mirovinu. U mirovini ne miruje, već se kao zanesenjak vraća svojoj biblioteci, arheološkom štivu, književnosti, kulturnim zbivanjima u gradu, šetnjama uz more sa svojm suprugom, za sve ono što je barem dijelom propustio tijekom svog uzburkanog života, životnih postaja i trajanja.                                                                                                                                                          
Naš Nikica skromni i samozatajni profesor, kako smo ga danas već vremešni njegovi učenici zvali, napustio nas je u kratkom vremenu usudom nesretne bolesti. Istrgnuta nam je jedna plemenita duša uistinu vrijednog čovjeka šumarstva Dalmacije. Zastalo nam je jedno blago i dobro srce poštenja, domoljublja, rodoljublja i čovjekoljublja, a posebice je to prevelik gubitak supruzi Nadi, koja ga  je  pohranila na počivalište Sv. Kate pod visinama krških stijena kliške tvrđave kneza Petra Kružića, njemu na stražu, a nama na uzor i pozornost. Na tom počivalištu, u visinama Klisa na kojemu je za života dijelom boravio, a u poznim godinama čeznuo, odabrao je baš Klis kao prolazni dio svojeg trajanja i vječnosti. Nakon posljednih riječi molitve i blagoslova

ŠUMARSKI LIST 11-12/2014 str. 101     <-- 101 -->        PDF

župnika kliške crkve don Mira Šestana, zamolio sam štovanu suprugu gospođu Nadu, sestre g-đe Tanju i Mirjanu s obiteljima i rodbinom da prihvate s našom tugom izraze iskrene sućuti članstva Hrvatskog šumarskog društva Ogranak Split i predsjednice dr. sc. Lukrecije Butorac, dipl. ing. šum., te mr. sc. Zorana Đurđevića dipl. ing. šum., voditelja Uprave šuma Podružnice Split, Hrvatskih šuma, te osobno zahvaljujući, što mi je tijekom školovanja unio i ugradio trajnu ljubav za životno određenje šumarnika. U molitvi želim da mu Svevišnji udijeli miran i zasluženi počinak.





[1]               Osnova područja 2005.-2015
 



[2]                      U ovu kategoriju su uključene samo veće kontinuirane površine pod maslinicima, vinogradima i oranicama kod kojih su jasno vidljiva obilježja održavanosti i gdje ne postoji mogućnost spontanog širenja alepskog bora, kao što se to događa na manjim, djelomično zapuštenim parcelama.
 


[3]                     Nisu uključeni naseljeni i ostali izgrađeni prostori te poljoprivredne površine.
 


[4]                   Objedinjene kategorije potpune dominacije alepskog bora i većih skupina stabala alepskog bora“
 


[5]               Osim uz pomoć požara, alepski bor sjeme raspršuje na okolni prostor i putem vjetra (Tolić, 1996).
 


[6]               Dokumentacija Hrvatskih šuma (2004, 2006, 2012, 2013) navodi opseg radova njege šuma za četiri G.j.: Jelinjak od 1994. do 2003.: 100 ha; Jamina i Hartić od 2003. do 2012: 30 ha, odnosno 20 ha ; Biograd od 1993. do 2006: 320 ha.
 


[7]       Frković A. (2012). Petrografska i geološka raznolikost Lijepe naše na poštanskim markama. Šum. list CXXXVI (11/12): 628–629