DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/2015 str. 86     <-- 86 -->        PDF

zakupa. Sličan se oblik gospodarenja državnim šumama zastupa i preporuča od strane pojedinih naših dužnosnika, pojedinih nesavjesnih ekonomista, gramzivih vlasnika kapitala, povodljivih šumara i drugih struktura na našim prostorima ponovo nakon punih devet desetljeća borbe za napredno integralno šumarstvo vođeno obrazovanim šumarskim stručnjacima. Vlastita režija počiva na stručnom upravljanju šumama i brizi o svekorisnim funkcijama šume, čime se šuma unapređuje i štiti pred predatorskim naletom beskrupuloznih nositelja želje za bogaćenjem na račun šume kao općeg i javnog dobra, na što nijedan pojedinac ni privatna tvrtka nemaju pravo. Marinović ukazuje na loše stanje šuma u državi što je velikim dijelom posljedica kolonijalnog izrabljivanja te na potrebu uvođenja gospodarenja pri čemu će princip produkcione potrajnosti zamijeniti dotadašnji princip prolaznog financijskog probitka.
Proces započet navedenim objavama Marinović s istomišljenicima nastavlja djelovanjem kroz tadašnje Jugoslavensko šumarsko udruženje (JŠU) u kojem je od osnivanja na funkciji poslovnog tajnika, a u kasnijem beogradskom razdoblju kao inspektor u Ministarstvu šuma i rudnika i profesor na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, zatim kao službenik u Ministarstvu šuma i ruda NDH i nakon rata profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Rezultati su vidljivi jer režim Kraljevine SHS, sučeljavajući se i sam s problemima dugotrajnih ugovora i teškom degradacijom šuma uslijed nestručne grabežne eksploatacije, posebno u Bosni, podržava vlastitu režiju osnivajući obrtni fond namijenjen njenom uvođenju u državnim šumama. Šumarski list br. 12 iz 1923. godine prenosi rezoluciju o načinu eksploatacije šuma, prihvaćenu na prvoj glavnoj skupštini JŠU-a. U rezoluciji se navodi da postojeći način eksploatacije državnih šuma nije opravdan te se predlažu načela za promjene i povećanje produkcije. Eksploatacija šuma pomoću dugotrajnih ugovora i koncesija kao vid kolonijalnog izrabljivanja drži se štetnom sa stanovišta državnog fiskusa, uzgoja šuma i modernog intenzivnog gospodarenja šumama. Taj način gospodarenja šumama poništava princip nacionalne ekonomije prema kojem kontrahent ne smije crpiti glavnu dobit iz tuđeg vlasništva, što uključuje i gospodarenje državnim šumama. U prelaznom razdoblju postupno će se ukidati dugoročni ugovori i uvoditi eksploatacija šuma vlastitom režijom što je uobičajeno u svim tada naprednim državama. Mrežu prometila što je osnovni uvjet za uvođenje vlastite režije, potrebno je izgraditi vlastitim sredstvima vlasnika (države). U tom smislu rezolucijom se predlaže izrada desetgodišnjih investicijskih i amortizacijskih planova izgradnje prometila na razini direkcija šuma uz osnivanje investicijskih fondova. Istovremeno je nužno otklanjati zapreke za uvođenje vlastite režije (birokratizirana uprava, uzak djelokrug direkcija i šumarija, prevelike površine šumskih uprava, nedostatak tehnički obrazovanih kadrova za projektiranje i izvođenje prometila i sl.).
Kako je već navedeno, ovi početni napori usmjereni prema intenzivnom gospodarenju šumama na našim prostorima nastavljeni su tijekom slijedećih desetljeća. Primjena vlastite režije pri pridobivanju drva doživjela je vrhunac u vremenima nakon Drugoga svjetskoga rata, poglavito od 1960. do 1990. godine. Tome je pogodovalo podruštvljenje šuma u Hrvatskoj nakon rata, dovoljan broj stručnjaka obrazovanih za izvođenje tehničko-tehnoloških zadaća mehaniziranja pridobivanja drva (otvaranje šuma, izbor i optimiziranje tehničko-tehnoloških postupaka, proučavanje šumskoga rada, primjena studija rada i vremena, tehničke norme, proučavanje predmeta rada i drugo) i nagli razvoj svjetske i domaće šumarske strojne gradnje (zglobni traktori, forvarderi, harvesteri, kamioni, prikolice, dizalice i drugo). S uspostavom Republike Hrvatske i promjenom društveno-političkog ustroja opada uporaba vlastite režije u području tehničke proizvodnje drva, a središta operativne izvrsnosti u hrvatskim šumama prenošenjem značajnog dijela poslova u poduzetničke ruke nestaju. Time se uvelike smanjio opseg operativnog djelovanja šumarskih stručnjaka na svim razinama, a ponajviše u operativnoj zoni uprava šuma podružnica i šumarija što rađa nepovoljnim posljedicama za šumu i struku na što upozorava Marinović još 1923. godine.
Priskrbljivanje šumske drvne sirovine za drvnu preradbu i obradbu pridobivanjem drva važan je privredni i nadasve šumarski posao što se, želimo li očuvati šumske površine i trajnu produkcijsku sposobnost šume, a da ne govorimo o očuvanju svih daleko važnijih čimbenika što ih šume pružaju opstanku zemaljske životne zajednice, danas i u budućnosti mora izvoditi na stručnoj i znanstvenoj osnovi. Pridobivanje drva je samo jedan segment gospodarenja šumama integriran u cijelovitost struke i neraskidivo povezan s njezinim čisto biološkim i ostalim biotehničkim sastavnicama. Zbog toga je održanje cijelovitosti struke u žiži ideje o suvremenom potrajnom gospodarenju šumama, jer je sa znanstvenog i strukovnog stajališta jasno utemeljeno kako se današnji vrlo zahtjevni ciljevi gospodarenja mogu ostvariti, šume obnavljati i očuvati jedino i samo cjelovitim pristupom gospodarenju podržanom polivalentnim znanjima.
Zbog svega navedenoga smatrao sam svrsishodnim pružiti čitateljima informaciju vezano za vlastitu režiju, predočivši javnosti ponovo nakon devedeset godina spomenutu Marinovićevu brošuru u osuvremenjenoj formi i s određenim dodacima uvrštenim radi boljega razumijevanja ideje samoga uratka i povijesnog trenutka u kojem je nastajao. Možda nas spoznaje o uspješnim naporima naših prethodnika za uspostavom šumarstva na temeljima struke i znanosti potaknu da u ovim turbulentnim vremenima rastakanja šumarstva i šumarske struke vremenima obremenjenim upitnim idejama zagovornika liberalnog kapitalizma nanovo izaberemo pravi put.