DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 37 <-- 37 --> PDF |
širina bila je 42,81 mm, a najmanja 27,78 mm. U našem istraživanju prosječna duljina velikih (> 20 g) plodova iznosila je 33,17 mm, a malih (< 10 g) 20,85 mm. Prosječna širina velikih plodova iznosila je 40,60 mm, a malih 24,00 mm. Prema Keulemans i dr. (2006), prosječni promjer istraživanih plodova u Belgiji iznosio je 27,7 mm (7,7-35,3 mm), dok je u našim istraživanjima utvrđena prosječna širina ploda 24,1 mm. Prema Czarna i dr. (2013) prosječni promjer ploda iznosio je 23,60 mm (17-33 mm), prosječna visina ploda iznosila je 18,77 mm (14-26 mm). Omjer promjera i visine ploda iznosio je 1,26 (1-1,83). Broj sjemenki u plodu iznosio je 4,73 kom (1-9 kom), duljina sjemenke 4,63 mm (4,06-5,31 mm), širina sjemenke 3,06 mm (2,37-4,00 mm) i debljina sjemenke 1,39 mm (0,94-1,87 mm). Omjer duljine i širine sjemenke iznosio je 1,53 (1,28-1,98) te omjer debljine i širine sjemenke 0,46 (0,29-0,53). Adamič (1963) piše kako sjeme jabuke može biti sitno, srednje i krupno. Prema Pelcu (1984), prosječna duljina sjemenke (ovisno o lokalitetu) iznosi u rasponu od 6,34 mm do 8,20 mm, prosječna širina od 3,74 mm do 4,28 mm i prosječna debljina od 2,18 mm do 2,65 mm. Prema istom autoru prosječni omjer između duljine i širine sjemenke iznosi od 1,59 do 1,92 mm, omjer između duljine i debljine od 2,39 mm do 3,49 mm, omjer između širine i debljine od 1,41 mm do 1,96 mm. U ovom istraživanju utvrđena je pozitivna i značajna korelacija između težine ploda i težine sjemena u plodu u svježem i zračno suhom stanju (R=0,59), što je slično istraživanjima Drvodelića i dr. (2009) na oskoruši gdje su dobivene korelacije od r=0,69 i 0,77. Kod divlje jabuke korelacija između težine ploda i broja punih sjemenki u plodu bila je pozitivna i značajna (R=0,49) slično istraživanjima Drvodelića i dr. (2009) na oskoruši (r=0,44 i r=0,64). Šebek (2013) piše kako je težina sjemena genetska značajka varijeteta i nije pod utjecajem značajki pojedinih godina. Isti autor piše o masi 100 zračno suhih sjemenki u rasponu od 2,076 g do 3,832 g, dok je u našim istraživanjima težina 100 zračno suhih sjemenki iz malih plodova iznosila u prosjeku 2,2 g, a iz velikih 2,9 g. Prema Stankoviću (1955), kvaliteta sjemena ima svoje morfološke i biološke značajke, gdje je veličina sjemena najvažnije morfološko svojstvo, ali jednako tome razvoj sadnica i njihova otpornost ovise o biološkim svojstvima sjemena. Krupnoća sjemena utječe na njegovu klijavost, rast klijanaca i njihov normalan razvoj iz razloga što supke krupnijeg sjemena sadrže više rezervnih organskih tvari (Stanković i Jovanović 1977). 5. Zaključci Conclusions Utvrđena je statistički značajna razlika (p<0,0001) između malih, srednje krupnih i velikih plodova u sljedećim varijablama: duljina ploda (mm), širina ploda (mm), broj punih sjemenki u plodu (kom), težina svježeg sjemena (g), težina zračno suhog sjemena (g) i gubitak vlage u sjemenu (%). Navedene varijable povećavaju se s masom ploda. Posebno je zanimljiv gubitak vlage u sjemenu kao fiziološki čimbenik, koji je u prosjeku za 8,667 % veći kod velikih plodova u odnosu na male. U slučaju malih plodova (< 10 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između širine ploda i duljine ploda (R=0,83), težine ploda i duljine (R=0,91) odnosno širine (R=0,92) ploda i težine sjemena u zračno suhom i svježem stanju (R=0,97). Kod srednje krupnih plodova (10-20 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između težine ploda i duljine (R=0,74) odnosno širine (R=0,91) ploda, širine ploda i težine svježeg (R=0,75) odnosno zračno suhog sjemena (R=0,76), broja punih sjemenki u plodu i težine sjemena u svježem (R=0,94) odnosno zračno suhom (R=0,93) stanju te težine sjemena u zračno suhom i svježem stanju (R=0,99). U slučaju velikih plodova (> 20 g), utvrđena je pozitivna i vrlo visoka korelacija između težine ploda i širine ploda (R=0,84), broja punih sjemenki u plodu i težine sjemena u svježem (R=0,96) odnosno zračno suhom (R=0,96) stanju te između težine sjemena u svježem i zračno suhom stanju (R=0,99). Provedena PCA analiza rezultirala je s dvije funkcije koje su imale veće eigen vrijednosti od 1,00 i koje su objasnile 97,82% ukupne varijabilnosti u morfološkim značajkama sjemena iz istraživanih plodova različite težine. Pojedine morfološke značajke sjemena kao što su projicirana površina, zakrivljena širina, volumen elipse, elipsoidna površina i indeks oblika pokazale su izuzetno visoke negativne vrijednosti s prvom osi, dok drugoj osi najviše pridonose varijable zakrivljena duljina (negativno) i indeks oblika (pozitivno). 6. Literatura References Adamič, F., 1963: Jugoslovenska pomologija- Jabuka, Zadružna knjiga, Beograd. Bonner, F. T., R. P. Karrfalt, 2008: The Woody Plant Seed Manual. United States Department of Agriculture Forest Service, 1239 str. Broothaerts, W., 2003: New findings in apple S-genotype analysis resolve previous confusion and request the renumbering of some S-alleles. Theor. Appl. Genet., 106: 703–714. Brown, A. G., 1966: New Fruit from Old, Fruit Present and Future, 10-24. Bugała, W.,1991: Drzewa i krzewy dla terenów zieleni. Warsaw: PWRiL. Crossley, J. A., 1974: Malus Mill., apple. In: Schopmeyer CS, tech. coord. Seeds of woody plants in the United States. Agric. Handbk. 450.Washington, DC: USDA Forest Service: 531–533. Czarna, A., R. Nowińska, B. Gawrońska, 2013: Malus ×oxysepala (M. domestica Borkh. × M. sylvestris Mill.) – a new spontaneous apple hybrid. Acta Soc. Bot. Pol., 82 (2):147–156. Fellenberg, U., 2001: Beurteilung von Wildobst-Voraussetzung für geeignetes Vermehrungsgut zur Erhaltung von Waldgenressourcen. Forst und Holz, 56: 50–54. |