DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 74     <-- 74 -->        PDF

OZIMNICA (Eranthis hiemalis /L./ Salisb., Ranunculaceae) NAJRANIJA PROLJETNICA
Jozo Franjić
(= Helleborus hyemalis L., H. monanthos Moench.)
(= ozimica, titra, talovnik zvjezdoliki)
eng. Winter Aconite; njem. Winterling
Rod Eranthis Salisb. pripada porodici Ranunculaceae, a obuhvaća osam vrsta od kojih još samo vrsta E. cilicica Schott et Kotschy dolazi u jugoistočnoj Europi (Grčka) i Maloj Aziji, a ostalih šest vrsta dolaze u srednjoj i istočnoj Aziji. Najbliži srodnik rodu Eranthis (ozimnicama) je rod Helleborus L. (kukurjeci), pa joj je i prvotno ime ozimnice – Helleborus hyemalis L.
Ozimnica (Eranthis hyemalis) je vrlo rijetka biljka hrvatske flore, a općenito je rasprostranjena na području južne i jugoistočne Europe. Relativno je česta i u srednjoj i zapadnoj Europi, te u Sjevernoj Americi i to kao kultivirana i podivljala. Zbog lijepih cvijetova, koji često čine velike zlatnožute tepihe i zbog vrlo ranoga cvjetanja, poznata je u hortikulturi već od 1580. godine.
Do nedavno je bila poznata samo iz razmjerno malenoga broja lokaliteta, ali je u posljednjih 20-ak godina otkriveno više njenih novih nalazišta. Raste u mezofilnim i neutrofilnim hrastovo-grabovim šumama nizinskih i brežuljkastih predjela, najčešće u rubnome dijelu. Često se javlja i na poljoprivrednim površinama, u živicama, šikarama, bagremicima i sl. Pripada južnoeuropskome flornom elementu.
Nakon što sjemenke dozoriju, nadzemni dio biljke postupno odumire, da bi sredinom ili krajem svibnja sasvim usahnuo. Preostali dio godine ozimnica proživi u obliku podzemne stabljike – podanka sličnoga gomolju, iz kojega u siječnju ili veljači opet potjeraju novi cvjetovi i listovi.
Ova je biljka tercijarni relikt, tj. ona kao i mnoge druge naše rane proljetnice predstavlja ostatak bogate, termofilne flore iz doba tercijara. Uspjela je preživjeti zahvaljujući brojnim prilagodbama – izuzetno kratkom vegetacijskom razdoblju, preživljavanju zime u obliku podanka (geofit), ali vrijeme cvjetanja zadržalo se nepromijenjeno tijekom mnogih tisućljeća.
Za hrvatsku floru, ozimnicu prvi bilježi Visiani (1826) za Boraju u Dalmaciji i Pavić (1851) za okolicu Požege i Papuk, zatim Müggenburg i dr. (1866) za Jagodnjak kod Požege i za Papuk, te Schlosser i Vukotinović (1869) za područje Ivanščice u Hrvatskome Zagorju. Cindrić (1974) ju bilježi za područje Dilja, sjeveroistočno od Slavonskoga Broda, Šegulja (1977) za područje Vukomeričkih gorica, Regula-Bevilacqua (1978) za područje Strahinjščice (Donji Kamenečki), Topić i Šegulja (1983) za istočnu Slavoniju kod Vukovara i Tovarnika, u šumi Jelaš te na obroncima uz Dunav između Erduta i Aljmaša. U pregledu flore Požeške kotline vrstu E. hiemalis navodi i Ilijanić (1977).
U novije vrijeme Šegulja (1994) iznosi popis svih poznatih nalazišta vrste E. hyemalis u Hrvatskoj, među kojima se kao nova ističu Opeka kod Varaždina, Donji Miholjac, Medvednica te Mošćenice i Kastav na obroncima Učke. Isto tako ozimnicu Franjić (1992) bilježi na četiri lokaliteta za područje Đakovštine (Musić, Levanjska Varoš, Ovčara i Slobodna Vlast) i na dva lokaliteta za područje Požeštine (Paka i Ruševo). Tamo se ozimnica javlja u velikoj množini na degradiranim staništima zajednice hrasta lužnjaka s običnim grabom (Carpino betuli-Quercetum roboris) i zajednice hrasta kitnjaka s običnim grabom (Epimedio-Carpinetum betuli), a najveća zastupljenost zamijećena je u mladim bagremicima. Isto tako je uočeno da ozimnica ne prodire dublje u šumu s potpunim sklopom, dok se na poljoprivrednim površinama javlja, također u velikoj množini, na djetelištima i malim parcelama pod različitim poljoprivrednim kulturama, gdje je primjena pesticida i umjetnih gnojiva neznatna. Na površinama pod intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom navedena vrsta se javlja u malome broju, i to samo na rubovima njiva. Upravo zbog toga se pretpostavlja da se ozimnica u tako velikoj množini sačuvala na navedenim lokalitetima u vrlo vitalnom stanju, jer navedeno područje pripada industrijski najnerazvijenijim dijelovima Đakovštine i Požeštine. Najnovije podatke o rasprostranjenosti ozimnice navodi Franjić (1997) za područje Brodsko-posavske županije (Lužani, Ciglenik, Čelinkovići, Sibinj, Završje, Vrhovina, Trnjani, Garčin i Donji Andrijevci), a uz to daje i pregled svih do sada poznatih nalazišta u Hrvatskoj (Slika 1).
Uzroci izmjene brojnosti i mjere zaštite
Zbog razmjerno maloga broja prirodnih nalazišta, ozimnica je još 1958. godine zaštićena Zakonom o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima. Brojnost i raširenost te vrste smanjena je nestajenjem prirodnih staništa. Krčenje šuma i privođenje tih površina intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji imalo je najveći utjecaj.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Kako je navedeno, ozimnica je zabilježena u velikoj množini na području Dilja i u blizini Tovarnika, dok je na ostalim lokalitetima zastupljena s malim brojem primjeraka. Na području Dilja u posljednjih 20-ak godina primijećeno je povećanje brojnosti ozimnice na starim lokalitetima, kao i sve veći broj novih lokaliteta. Objašnjenje ove pojave treba tražiti u činjenici da su na ovom području u posljednjih 20-tak godina velike površine koje su bile pod poljoprivrednom proizvodnjom napuštene, a i današnja poljoprivredna proizvodnja je zbog općih gospodarskih prilika u zemlji puno ekstenzivnija nego prije rata. Stoga na tom području postoji velik broj staništa koji pogoduju ozimnici – male poljoprivredne površine pod ekstenzivnom proizvodnjom okružene šikarama u različitim sukcesijskim stadijima.
Ovaj primjer dokazuje kako nije dovoljno zaštititi neku rijetku ili ugroženu vrstu, nego je za njen opstanak neophodno zaštititi i očuvati stanište na kojemu ona pridolazi. Tako su Topić i Šegulja (1983) predložile zaštitu pojedinih lokaliteta na kojima dolazi vrsta E. hiemalis u istočnoj Slavoniji, ali do sada još ništa nije učinjeno.

ŠUMARSKI LIST 3-4/2015 str. 76     <-- 76 -->        PDF

S obzirom da je ozimnica vrlo dekorativna biljka, kao mjera zaštite može se preporučiti uzgoj u vrtovima. Uzgoj i njega ozimnice vrlo su jednostavni. Lako se razmnožava sjemenom, kao i vegetativno fragmentacijom podzemne stabljike.
Budući da ozimnica spada među vrlo rijetke biljke hrvatske flore, pa je i zakonom zaštićena, a pretstavlja i vrlo dekorativnu ranu proljetnicu, svako novo saznanje o toj zanimljivoj biljci zaslužuje osobitu pozornost.
Kako se ozimnica javlja vrlo rano, u vrijeme kada još nema nekih ozbiljnijih florističkih istraživanja, te se pojavom nove vegetacijske sezone gubi ili slabo uočava u drugom raslinju koje ju prekriva, za očekivati je da ima još niz novih nalazišta u Hrvatskoj koja bi trebalo evidentirati. Upravo radi toga odlučio sam napisati ovaj članak, ne bi li šumari, lovci i planinari koji se u to vrijeme kreću po prirodi mogli evidentirati nova nalazišta te tako doprinijeti poznavanju rasprostranjenosti ove rijetke i zaštićene biljne vrste.
Dabi pronalazači bili sigurni da se radi o ozimnici, navodim detaljan opis i niz fotografija koje će olakšati prepoznavanje. Budući da nema sličnih biljnih vrsta koje se javljaju u to vrijeme, ne bi trebalo biti velikih problema oko prepoznavanja. Podaci o pronalasku trebali bi sadržavati što preciznije podatke o lokalitetu:
Ime pronalazača
Datum
Naziv lokaliteta
GPS koordinate (po mogućnosti ili podatke o udaljenosti od najbližega mjesta ili nekoga objekta).
Morfološke značajke ozimnice
Ozimnica ima stabljiku visine oko 15 cm, golu, zelenu ili crvenkastosmeđu, prividno bez listova. Podanak je gomoljast. Prizemni je list samo jedan, nalazi se na dugoj peteljci, okruglasto je srcast, duboko dlanasto razdjeljen na 5-7 linearnih isperaka, a razvija se poslije cvjetanja. Cvijet je jedan, terminalan, sjedeći i obavijen pršljenom od tri dlanasto izrezana ovojna listića koji su nalik na čašku. Ocvijeće se većinom sastoji od 6 (4-8) žutih duguljasto jajastih lapova. List većinom ima šest ljevkastih nektarija. Prašnici su mnogobrojni. Plodnica ima 4-8 sjemenih zametaka. Plod je mjehur smeđe boje i poprečno izbrazdan, s mnoštvom sjemenki. Sjemenke su smeđe boje i više-manje uglaste. Ozimnica je jedna od najranijih proljetnica, trajnica-geofit. Oprašuje se kukcima. Cvjeta od (I.) II-IV. mjeseca. Medonosna je i ukrasna biljka.