DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 82     <-- 82 -->        PDF

NOVA KNJIGA I NOVA PRIZNANJA ALOJZIJU FRKOVIĆU
Hranislav Jakovac
Dok smo prošle godine na stranicama našega glasila predstavili spomen-knjigu posvećenu Aktivu za zaštitu ptica „Sjenica“ Crni Lug kolege Alojzija Frkovića, dipl. ing. šum., isti nas je ponovno obradovao novom knjigom, ovoga puta posvećenoj 20-godišnjici rada i djelovanja Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije (u daljnjem tekstu Savez). Knjiga Dva desetljeća u službi lovstva i zaštite prirode svojim je obimom (125 stranica), formatom (19,5´19,5 cm) i likovno-grafičkim rješenjem u mnogome nalik onoj prethodnoj, a predstavljena je u Opatiji na godišnjoj skupštini Saveza 14. lipnja 2015. Knjigu su predstavili predsjednik Saveza, ujedno i urednik izdanja, dr. sc. Josip Malnar, dipl.ing. šum. i predsjednik Izdavačkog savjeta Saveza Boris Miklić ml., dipl. ing. šum. Želeći pojasniti razloge koji su ga ponukali da kao čelni čovjek Saveza inicira izradu ove publikacije, a ujedno da zahvali svima onima koji su ga u tome podržali, predsjednik Malnar je između ostaloga rekao: „U godini kad naša stožerna lovačka organizacija – Hrvatski lovački savez proslavlja 90-godišnjicu osnivanja Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, a Lovački savez Primorsko-goranske županije 20. obljetnicu osnivanja, i mi lovci, članovi tog Saveza, kao jedna od dvadeset i jedne članice Hrvatskog lovačkog saveza, željeli smo se ovom prigodnom spomen-knjigom pridružiti ovom značajnom jubileju hrvatskih lovaca. Odabrali smo ovaj vid doprinosa – pisanu riječ prema onoj latinskoj Verba volant, scripta manent. U knjizi smo nastojali riječju i slikom ne samo zapisati sve ono bitno što su lovci ovoga zapadnog dijela Lijepe Naše proveli u djelo tijekom minula dva desetljeća, nego i ukratko predstaviti bližu i dalju prošlost na koju smo ponosni. ...“ . Iako na skupštini i predstavljanju knjige nije, zbog zdravstvenih razloga, bio nazočan autor, predsjednik Malnar izrekao mu je hvalu ovim riječima: „ Da je ova naša

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 83     <-- 83 -->        PDF

spomenica u tako kratkom vremenu ugledala svjetlo dana, ponajprije moram zahvaliti našem najplodnijem lovcu i šumaru, kada je u pitanju pisana riječ, kolegi Alojziju Frkoviću, koji je u svojoj osamdesetoj godini života smogao snage da podužem popisu svojih knjiga pridoda još jednu, ovoga puta ovu našu spomen-knjigu“.
Sažet vremeplov dalje i bliže prošlosti
Iako nosi naslov Dvadeset godina u službi lovstva i zaštite prirode, Frković se nije zadovoljio da svoju knjigu posveti samo tom razdoblju, već se kao vrsni znalac vratio u daleku prošlost, te poput sažetog vremeplova u najkraćim crtama predstavio vrijeme „kada je naš lovac slobodno lovio, kao što je slobodno drvario ili ribario, te preko zabrana i služenja što su mu nametnuli tuđinci sve do okončanja dvaju svjetskih razaranja, Prvog i Drugog svjetskog rata i obnove u tim sukobima opustošenih lovišta“. Predstavivši u najkraćim crtama Primorsko-goransku županiju („najljepšu i najbogatiju“!), u trećem poglavlju predstavio je turbulentno razdoblje dugo gotovo punih pola stoljeća kada se neposredno s gospodarskim, društvenim i političkim mijenama mijenjalo i organizacijsko ustrojstvo lovstva ( a i šumarstva). Okončanjem Drugog svjetskog rata na području Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Kvarnerskih otoka novo ustanovljena lovačka društva najprije je objedinjavala Lovna sekcija Vrbovsko, a zatim Povjerenstvo za šumarstvo Oblasnog Narodnog odbora Rijeka. Donošenjem prvog poslijeratnog Zakona o lovu (1949.) pri Kotarskom odboru Rijeka ustanovljen je Kotarski lovački savjet, čiju funkciju ubrzo preuzima Kotarski lovački savez kao članica Saveza lovačkih organizacija NR Hrvatske. Prije osnivanja današnjeg Saveza djelovali su Savezi lovačkih organizacija općina, a ustanovljenjem regija – Koordinacijski odbor za lovstvo Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre. Konačno, na temelju važećeg Zakona o lovstvu i Zakona o lovačkim udrugama 1994. prišlo se osnivanju današnjeg Saveza.
Lovački savez Primorsko-goranske županije 1994.–2014.
Radi lakšeg poimanja i preglednosti, ali i opasnosti od nepotrebnog ponavljanja, četvrto, ujedno i glavno poglavlje knjige pod naslovom Lovački savez Primorsko-goranske županije 1994.–2014., koje čini njenu okosnicu (82 stranice, 66 % obima knjige) autor je podijelio u devet poglavlja, od osnivanja i prvog desetljeća rada Saveza, stručnog obrazovanja i nakladničke djelatnosti, kinologije, lovnog strjeljaštva, smotri i izložbi lovačkih trofeja do lovnog turizma i ulaganja u lovstvo. Knjiga je bogato ilustrirana, a ne mali broj slika je na „duplericama“. Na kraju knjige date su pregledne karte pojedinih područja Županije, te tablični prikazi pojedinih lovačkih društava s brojem lovaca te nazivi i površine gospodarenih lovišta. Krajem 2014 g. riječki je Savez brojio ukupno 3.373 člana. U odnosu na broj lovačkih društava – članica Saveza, odnosno broja lovaca prema područjima, predvodi priobalje sa sedamnaest lovačkih društava i 1.648 lovaca, slijede otoci s dvanaest društava i 572 lovca te gorsko zaleđe s jedanaest društava i 1.053 lovca. Među stotinjak bibliografskih jedinica sadržanih u Literaturi na kraju knjige autor je uvrstio sve članke o lovu i divljači s prostora današnje Primorsko-goranske županije objavljene u Lovačko-ribarskom vjesniku u prvih 100 godina izlaženja (1892–1991.).
Uklanjanje divljih svinja s otoka – najveći problem
Od brojnih interesantnosti i podataka iznijetih u ovoj knjizi, spomenut ćemo one vezane uz pitanje uklanjanja nezavičajne divljači, poglavito divljih svinja, koje su u relativno kratkom vremenu bilo spontanom migracijom (otok Krk), bilo (i)legalnim naseljavanjem (otoci Cres i Lošinj) dospjele na Kvarnerske otoke. Naišavši na idealne uvjete za opstanak i razmnažanje, ta je divljač u relativno kratkom vremenu do te mjere stala pričinjati enormne štete ovčarstvu, vinogradarstvu i povrtlarskim kulturama da su morale reagirati ne samo odgovorne službe Županije nego i Hrvatski lovački savez, pa i resorno ministarstvo. Izmjenama i dopunama Zakona o otocima iz 2006., a posebno Naredbom o smanjenju brojnog stanja pojedinih vrsta divljači iz 2007., kojom je dopušten lov divljih svinja i jelena lopatara tijekom cijele kalendarske godine, bez obzira na dobnu i starosnu strukturu, Savezu nije ništa drugo preostalo nego da se preko svog članstva uključi u akciju izlovljavanja. Rezultati nisu izostali. Dok su 2005. s otoka Krka uklonjene 33 divlje svinje, četiri godine kasnije (2008.) taj se broj povećao na 662, kulminiravši 2012. s 1.107 divljih svinja! Slično je bilo i na otoku Cresu, gdje se uz divlje svinje izlovljavao i jelen lopatar. Na ovom je otoku 2006. izlučen 141 lopatar i 189 divljih svinja, da bi se te brojke ubrzo udvostručile s rekordnim ulovom 2012. godine, kada je izlučeno 539 jelena lopatara i 638 divljih svinja. Među odstrijeljenim divljim svinjama, točnije veprovima, napad kapitalnih kljova bio je impresivan. Na drugoj izložbi lovačkih trofeja otoka Krka „Blago zlatnog otoka“, koja je u jesen prošle godine održana u Omišlju, bilo je izloženo 80 kapitalnih kljova, od kojih 23 u kategoriji zlatne medalje, 28 srebrne i 29 brončane medalje (po mjerilima CIC-a) stečenih u razdoblju od samo deset godina (2004–2013). U usporedbi s Gorskim kotarom, gdje je na gotovo četiri puta većoj površini u minulih 70 godina stečeno ukupno 155 kapitalnih kljova ili nepunih 50 % više, to je više nego iznenađujuće.
Preplivavanjem uskog morskog kanala na otok Krk dospjeli su srna, smeđi medvjed i druga divljač. Naišavši na izvrsne stanišne uvjete, pojasnit će autor, brojnost srneće divljači naglo je porasla, tako da je osamdesetih godina prošloga

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 84     <-- 84 -->        PDF

stoljeća uvrštena u lovnogospodarske osnove kao lovna divljač. Proljetno brojno stanje u sva tri gospodarena lovišta („Krk“, „Baška“ i „Punat“) 2010. procijenjeno je na 810 grla s planiranim odstrjelom od 185 jedinki obaju spolova i svih razreda starosti. Što se medvjeda tiče, krčki lovci nisu mu poželjeli dobrodošlicu. Dok su prvog koji je dospio na otok još svibnja 1969. otrovali i spalili (!), idućih devet doživjelo je istu sudbinu. Da nisu samo manji primjerci preplivavanjem dospjeli na otok, svjedoči krupna medvjedica mase 170 kg, čije je krzno osvojilo zlatno odličje.
Laureatu odličje sv. Huberta
Uz novu knjigu, kako smo to najavili u naslovu, kolega Frković primio je i dva nova značajna priznanja. Prigodom proslave Dana Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), kada je prije gotovo devet desetljeća osnovan Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju (1925.), preteće današnjeg HLS-a, u Zagrebu je u prostorijama Saveza 12. prosinca 2014. dvadesetpetorici lovaca i lovačkih dužnosnika iz svih naših županija predsjednik Đuro Dečak uručio najviše, zlatno odličje sv. Hubert. Među laureatima, uz kolege Božidara Terzića, dipl. ing. šum. iz Požeško-slavonske županije i Roberta Laginje, dipl. ing. šum., našao se i naš kolega Frković, koji su, kako je to u pozdravnom govoru obrazložio čelni čovjek naše stožerne lovačke organizacije „svojim radom i zaslugama ostvarili značajan napredak i dali golem doprinos razvoju i unapređenju hrvatskog lovstva u zemlji i inozemstvu“. Da je to naš slavljenik kolega Frković zaista i zaslužuje, spomenut ćemo ne samo na stotine publiciranih popularnih, stručnih i znanstvenih članaka objavljenih u Lovačkom vjesniku, Prirodi , mjesečniku Hrvatskog prirodoslovnog društva, Šumarskom listu (u posljednjih dvadeset i pet godina u našem staleškom glasilu objavio je 170 članaka!), slovenskom Lovecu,, Veterinarskoj stanici i drugim časopisima i zbornicima, nego i preko dvadeset knjiga i brošura uglednih nakladnika. Posebno se baveći praćenjem i izučavanjem krupnih predatora (pod mentorstvom prof. dr. sc. Đure Hubera) te ocjenjivanjem lovačkih trofeja, napisao je i objavio četiri male monografije o divljači i zaštićenim životinjskim vrstama Gorskog kotara: Smeđi medvjed (2002.), Ris (2003.), Vuk (2004.) i Divokoza (2009.), tri priručnika za ocjenjivanje lovačkih trofeja i Naše trofejno blago(2005.) te dvije spomen knjige – Osamdeset godina pod Hubertusom, 2005. (u suautorstvu sa dr. sc. Stjepanom Sršanom) i Naših 75 godina posvećenoj njegovoj matičnoj lovačkoj

ŠUMARSKI LIST 7-8/2015 str. 85     <-- 85 -->        PDF

organizaciji u povodu 75.obljetnice Lovačko-ribarskog udruženja Fužine i 40- godišnjice rada i djelovanja LD-a „Srnjak“ Fužine –Lokve. Svojim opširnim monografskim djelom Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru (2012.) koje, „kao prva monografija o tetrijebu gluhanu u Hrvatskoj predstavlja vrlo vrijedan izvor podataka, osobito povijesnih, za buduće radove o ovoj vrsti“ (dr. sc. Vesna Tutiš). Već kao umirovljenik član je Uredništva i najplodniji suradnik monografije „Lovstvo“ (urednik prof. Mustapić) Hrvatskog lovačkog saveza, koji mu povodom stotinu godina kontinuiranog izlaženja svog mjesečnika 1993. tiska opširnu Bibliografiju Lovačko-ribarskog vjesnika 1892–1991., obima 472 stranice. Kako je ime kolege Alojzija Frkovića kao stručnjaka za lovstvo, povjesničara lovstva i publicista uvršteno u Hrvatski biografski leksikon (1998.) i Hrvatsku enciklopediju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Zagreb to ga se s pravom, kada je u pitanju pisana riječ, stavlja uz bok naših šumara velikana poput Josipa Ettingera (1822–1908), Frana Ž. Kesterčaneka (1856–1915), Zlatka Turkalja (1885–1971), Ive Čeovića (1886–1971) i drugih.
Prva nagrada „Gorančice“
Od više dosadašnjih osvojenih priznanja i nagrada koje svake godine dodjeljuje „Goranski Novi list“ u sklopu književne nagrade Gorančica namijenjene književnim djelima nastalim na području Gorskog kotara ili vezanim uz Gorski kotar, na svečanosti u Ravnoj Gori 9. travnja 2015. naš je slavljenik dobio još jedno priznanje – prvu nagradu za već spomenutu knjigu „U Crnom Lugu više nema praćki“
Kolega Frković rođen je u Vratima 20. svibnja 1934. Završivši u Zagrebu gimnaziju i diplomiravši na netom osamostaljenom Šumarskom fakultetu 1960.g. gotovo cijeli radni vijek proveo je u svom rodnom Gorskom kotaru, pretežito radeći na poslovima lovstva. Umirovljen je 2000.g. u svojstvu savjetnika za lovstvo Direkcije Hrvatskih šuma. Živi u Rijeci.
Ovaj prikaz završit ću riječima književnika, i neko kraće vrijeme glavnog urednika Lovačko-ribarskog vjesnika, Danka Angjelinovića (1891–1963) upućenim jednom drugom lovnom djelatniku i slavljeniku, a koja u cijelosti vrijedi i za našeg kolegu Frkovića: „Zaista plodna je i vidna, korisna i duboka brazda što je zaora svečar u našem stručnom i publicističkom polju, i on može s puno ponosa da se pod sijede kose osvrne na nju i da nas i sebe obraduje obilnom žetvom“.