DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2015 str. 86     <-- 86 -->        PDF

IVAN BOŽIČEVIĆ – SLUNJSKI, DIPL. ING. ŠUM. (1937-2015)
Mile Radočaj
Dragi naš kolega i prijatelj Ivan (Slunj, 28. kolovoza 1937. – 16. svibnja 2015.), iznenada nas je okupio ovom tužnom prigodom, kojom mu želimo reći hvala za sve što je učinio.
Ivan, sin Franje i Marije rođ. Turkalj živio je sa suprugom Ankicom rođ. Štefanac i s njom prošle godine proslavio 50 godina braka. U braku su odgojili dva sina, Dragu, doktora medicine i Krunoslava, dipl. ing. šumarstva. Oba sina su se oženila i žive sretno u braku s Ninom, odnosno Marijanom. Ivana je sreća pomazila da je postao djed Jani, Diegu, Petru i Mladenu, na što je posebno bio ponosan. U svome životu obitelj mu je uvijek bila na prvome mjestu.
Osnovnu školu završio je 1952. godine u rodnom Slunju, a Srednju šumarsku školu 1956. godine u Karlovcu. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je krajem 1960. godine.
Svoj radni vijek započeo je 1961. godine kada se zaposlio kao pripravnik u Šumariji Slunj. Mentor mu je bio dipl. ing. šum. Ivo Franjković, osnivač i prvi upravitelj Šumarije Slunj od 1951. do 1963. godine, kojemu se odužio svojom inicijativom za podizanjem spomen ploče na zgradi šumarije 2006. godine.
Kroz 41 godinu radnog staža uspješno je izvršavao mnoge odgovorne zadaće u struci:
– profesor Šumarske škole Delnice 7 godina,
– šef šumarstva u NP Plitvička jezera 2 godine,
– upravitelj šumarija (Slunj, Cetingrad i Klana) 11 godina,
– direktor OOUR-a Šumarstvo Slunj 4 godine,
– šef Sekcije za uređivanje šuma ŠG Gospić 7 godina,
– suradnik Odjela za uređivanje šuma UŠ Senj 2 godine,
– državni šumarski i lovni inspektor 4 godine,
– savjetnik u UŠ Delnice 3 godine.
Nesebično je prenosio svoje znanje i iskustvo na mlađe te je zaposlio i stručno obučio mnoge šumarske tehničare i inženjere sa slunjskog područja.
Radeći u šumarstvu u mnogočemu je bio prvi, a ovdje bih istaknuo da je bio prvi dipl. ing. šumarstva iz slunjskoga kraja.
Bio sam mu pripravnik od ožujka do studenoga 1991. godine, kada smo protjerani iz naših domova. Okupacija Slunja jako ga je pogodila. Njegovi radnici, kao i većina stanovništva, prognani su s vrećicama u rukama.
Odlaskom u mirovinu aktivno je radio na objavljivanju radova na temu šumarstva, s ciljem upoznavanja mladih šumara s poviješću slunjskoga kraja, s posebnim osvrtom na šumarstvo („Šumarstvo Slunjskog kraja“ 2003. godine i „Karlovac, središte šumarstva Hrvatske vojne granice“ 2005. godine).
Pomogao je u organizaciji obilježavanja 50 godina rada Šumarije Slunj kada je ostavio svoj svakodnevni posao i rekao mi: „Mi to možemo i moramo dostojno obilježiti, jer Šumarija Slunj ima tradiciju i uvijek je bila značajan poslovni subjekt ovoga područja.“
Volio je šumu i ponosio se time što je pripadao šumarskoj struci. Njegov poseban doprinos kroz čitav radni vijek, dar nama šumarima, ali i domovini, su 2 000 hektara novih šuma podignutih na neobraslim površinama te izgradnja 97 kilometara šumskih cesta i protupožarnih vlaka.
Hvala ti, dragi Ivo!