DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 123     <-- 123 -->        PDF

Ova spomen ploča nalazi se kraj postojeće spomen ploče, koja je podignuta 2000. godine u povodu 235 godina Šumarije Krasno. Postojeća spomen ploča najprije je bila postavljena na zgradi sadašnje šumarije, ali je otvorenjem Šumarskog muzeja 2005. godine premještena na njegovu zgradu. Izborom najstarijeg šumskog radnika Nikole Devčića, željeli smo iskazati posebnu zahvalnost šumskim radnicima na njihovom napornom i teškom radu, čije se zdravstvene posljedice posebice osjećaju u poznim godinama. Tako je Nikola Devčić radio kao šumski radnik punih 40 godina, najprije kao maloljetna osoba zajedno sa svojim ocem, a potom kao samostalni šumski radnik. Prisjeća se naš Nikola ručnih pila, prvih masivnih motornih pila i sadašnjih osjetno lakših s većim tehničkim mogućnostima. Ima vrlo skromnu mirovinu, ali i puno zdravstvenih teškoća od vibracijske bolesti, bolova u kralježnici i koljenima. Nakon otkrivanja spomen ploče, zainteresirani su posjetili Šumarski muzej uz stručnu pratnju domaćina.
U drugom dijelu skupa na programu je bila uvrštena stručna tema o zaštićenim i gospodarskim šumama sjevernog Velebita. Tom prilikom sudionici su na terenu obišli granična područja gospodarskih šuma smreke Šumarije Krasno i susjednih, a danas zaštićenih šuma Nacionalnog parka „Sjeverni Velebit“, koje su do 1999. godine bile u sastavu Šumarije Krasno. Na tom dugom potezu od Ledene drage preko Malog i Velikog Loma do Zavižana, vidljivo je znatno sušenje smreke, posebno unutar NP „Sjeverni Velebit“. O razmjerima šteta u Šumariji Krasno na stajalištu u Velikom Lomu iscrpno je izvijestio Domagoj Devčić, dipl. ing. šum., donedavno dugogodišnji zamjenik upravitelja Šumarije Krasno, a danas upravitelj Šumarije Novi Vinodolski i predsjednik senjskog Ogranka Hrvatskoga šumarskog društva. O veličini nastalih šteta na četinjačama najbolje govori podatak o znatnom udjelu sanitara u ukupnoj redovitoj sječi. Tako je u 23 godine (1992.-2014.) ukupno posječeno 779.806 m³ (33.905 m³ godišnje), a od toga u redovnoj  sječi 477.879 m³ (godišnje 20.777 m³) te u sanitarnoj sječi 301.927 m³ (godišnje 13.127 m³). To znači da udio sanitara u ukupno posječenoj drvnoj masi četinjača iznosi čak 38,72 %, dok udio sanitarne sječe varira u širokom rasponu od najviše 75,39 % (2006. g.) do najmanje 11,00 % (1998. g.). Spomenuta analiza bila bi svakako potpunija da je prikazana po glavnim vrstama četinjača, ponajprije smreke, gdje bi se eventualno mogla ustanoviti korelacija sanitara i populacije velikog smrekovog potkornjaka. Uz navedenu analizu prezentirao je skupne podatke napada velikog smrekovog potkornjaka na tri lokaliteta šuma smreke, i to: g.j. Zavižan, odsjek 14a, Bukovo Bijace (Bevandinica); g.j. Lom, odjel 54, Škrbine drage (Lomska duliba) i g.j. Štirovača, odjel 24, Borovački padeži u razdoblju od 17 godina (1998.-2014.). Tada je sveukupno zabilježeno 337.320 kom ili godišnje 19.842 kom velikoga smrekovog potkornjaka, a od toga na Bevandinici 30 %, Škrbinim dragama 41 % i Borovačkim padežima 29 %.  Broj velikoga smrekovog potkornjaka znatno je oscilirao u odnosu na ukupno stanje od 0,1 % (2001. g.) do 23.6 % (2007. g.). Prema prosječnom godišnjem broju štetnika njegova pojava po mjesecima imala je sljedeći trend: svibanj 19 %, lipanj 18 %, srpanj 36 % i kolovoz 27 %. Osim ovih lokaliteta postavljeno je na području Šumarije Krasno nekoliko desetaka Bakeovih klopki u šumama smreke, a u posljednje vrijeme i u mješovitim šumama bukve i jele s prevladavajućim udjelom jele. U daljnjem izlaganju Domagoj Devčić govorio je o praktičnim  mjerama koje su se provodile kod