DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 86     <-- 86 -->        PDF

8. Šumom treba gospodariti multidisciplinarno na održiv način, koristeći sve potencijale prostora. Omogućiti stručnjacima kreativan rad s ovlastima i odgovornošću bitnim za unaprjeđenje sektora. Na svim razinama kadrove birati prema znanju i sposobnostima.
9. Izračunati visinu potrebne naknade za općekorisne funkcije šuma kojom bi se zadovoljili svi segmenti do sada uključeni u sufinanciranje iz ovih sredstava te isto ugraditi u novi Zakon o šumama. Šumarstvo treba aplicirati u fondovima EU za ruralni razvoj.
10. Usklađivanjem cijene drveta sa stanjem na tržištu napravili bi sustav transparentnim i potaknuli finalizaciju. Drvnoj industriji treba pomoći drugim gospodarskim mjerama, jer se do sada pokazalo da samo jeftina sirovina nije rezultirala njezinim napretkom.
11. Podržati Novu strategiju EU za šume i sektor koja se temelji na šumama, posebice vezano za ruralni razvoj, jer su u takvim područjima i kod nas šume najzastupljenije i prilika su za ravnomjerniji razvoj Republike Hrvatske, odnosno opstanak ruralnih područja.
Stavovi Hrvatskoga šumarskog društva iskazivani su i ranije, ali rijetko su bili uvažavani. Za podsjetnik na ranije iznesene stavove dovoljno je posjetiti web stranicu www.sumari.hr i pročitati što piše pod „Aktualni stavovi HŠD“. Stavovi su iskazani i u zapisnicima sa sjednica Upravnog odbora te Skupštine Društva. Također, Hrvatsko šumarsko društvo svoje stavove iznosilo je svaki drugi mjesec kroz Uvodnike Šumarskog lista, što je dostupno u digitaliziranoj biblioteci časopisa pod naslovom Uvodnici, ali i u tiskanim izdanjima koji se dostavljaju svim šumarskim institucijama diljem Lijepe naše domovine.
PROTEKLIH 25 GODINA ŠUMARSTVA REPUBLIKE HRVATSKE
Oliver Vlainić
predsjednik Hrvatskoga šumarskog društva
Prošao je veći dio godine u kojoj šumarska struka obilježava svojih 250 godina djelovanja, ali i 25 godina od stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) od 16. listopada 1990. s primjenom od 1. siječnja 1991. Taj zakon ima povijesnu vrijednost jer je prvi puta u povijesti hrvatskoga šumarstva uspostavljeno jedno šumsko područje za sve šume Hrvatske. Zakon je dotadašnje šume u društvenom vlasništvu proglasio državnim šumama i za njihovo gospodarenje propisao osnivanje jedinstvenoga javnog poduzeća za gospodarenje državnim šumama i šumskim zemljištima na čitavom području Republike Hrvatske pod nazivom „Hrvatske šume“. Umjesto dotadašnjeg funkcionalnog gospodarenja zakon je propisao i integralno gospodarenje šumama što je temelj revirnog sustava kakav danas poznajemo. Povijesno je i uvođenje naknade za općekorisne funkcije šuma (0,07 % od ukupnog godišnjeg prihoda svih poduzeća i pravnih osoba). Zakon je stupio na snagu šest dana prije proglašenja novoga hrvatskog Ustava (poznatijeg kao Božićni Ustav), prvog Ustava nakon slobodnih izbora i uspostave višestranačja 1990. godine te prvoga demokratskog Ustava u povijesti Hrvatske. U praskozorje ratnih sukoba, koji će trajati sljedećih skoro punih pet godina i borbe za hrvatsku cjelovitost i neovisnost, strateški značajno i dalekovidno bilo je donošenje takvih izmjena i dopuna zakona o šumama.
Iako je posljednjih 25 godina tek desetina od dva i pol stoljeća organiziranoga hrvatskog šumarstva to razdoblje nosi svoj poseban pečat i za njegovu analizu trebalo bi puno više prostora od par stranica Šumarskog lista. Pošto je ovo obljetnička godina, u kojoj je već bilo osvrta na značajno iz ranije povijesti šumarstva, ovdje ću se osvrnuti na najbitnija događanja za šumarski sektor u najmlađem razdoblju. Što nam je proteklih 25 godina donijelo novoga u sektoru i što danas s malim odmakom možemo smatrati pozitivnim, a što negativnim za šume i šumarstvo?
Šume i šumska zemljišta pokrivaju 48 % kopnene površine Hrvatske, a same šume 42 %. Hrvatska spada u šumovitije zemlje Europe s 0,56 ha šume po stanovniku. Već spominjani Ustav člankom 52. šume ubraja u dobra od interesa za Republiku Hrvatsku koja imaju njezinu osobitu zaštitu. Na prvi pogled čini se da takav resurs ima veliko značenje u životu i gospodarstvu države. No, da li je baš tako? Zakon o šumama je u podređenom položaju u odnosu na zakone o zaštiti prirode i voda, a ponekad i u odnosu na zakone o poljoprivredi i građenju te u novije vrijeme i na zakon o

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 87     <-- 87 -->        PDF

strateškim investicijama. Šuma je prostor koji u razvoju države pametnom strategijom treba minimalno oštetiti, ali i pronaći prostor za nadoknaditi izgubljenu šumsku površinu. Jesmo li se dosada tako ponašali, koliko smo kao struka htjeli, a koliko mogli utjecati na pritisak koji se vrši prema šumi kao sirovini i šumskom zemljištu kao prostoru?
Značaj šumarstva u državi i društvu
O značaju šumarstva u našoj domovini protokom vremena znakovito govore neki događaji, a i statističke brojke. Proslavljajući pedeset godina svoga postojanja Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo (iz kojega je izraslo i Hrvatsko šumarsko društvo) organiziralo je u Zagrebu 1891. godine Gospodarsko-šumarsku jubilarnu izložbu što se smatra pretečom Zagrebačkog velesajma. Prikaz tadašnjega hrvatskog šumarstva bio je jedan od glavnih dijelova izložbe. Hrvatsko šumarsko društvo imalo je vlastiti paviljon (najveći izložbeni objekt) s prikazom šumarstva toga vremena, a svoj paviljon imalo je i Gospodarsko-šumarsko učilište iz Križevaca te je bilo još niz paviljona industrijalaca u kojima su izloženi šumarski i drvarski eksponati. Kako je Hrvatska do poslije 2. svjetskog rata uglavnom bila poljoprivredna zemlja sa slabom industrijom, šumarstvo zajedno s drvnom industrijom imalo je veliki udio u bruto domaćem proizvodu. U godinama nakon 2. svjetskog rata proizvodi iz šume služili su kao sirovina za obnovu zemlje, ali i za izvoz radi stjecanja prihoda. Tada je šuma dala veliki obol državi i društvu, ali sječe iznad etatnih (sječnih) mogućnosti ostavile su svoj negativni trag za budućnost. Reorganizacijom šumarstva početkom šezdesetih godina započelo je vrijeme razvoja šumarstva te su šumari bili cijenjeni u društvu i struka je bila priznata i poželjna za zapošljavanje.
U sadašnjim promijenjenim društvenim uvjetima, kad je šira javnost više nazočna u šumi i kad su informacije svima dostupnije, o šumarima i šumarstvu i dalje vladaju stereotipi poput onoga da „šuma raste dok šumar spava“. Dok pojam „šuma“ kod ljudi izaziva uglavnom pozitivnu reakciju, pojmovi „šumar“ i „šumarstvo“ vežu se uz negativnu reakciju. Zbog toga je pred šumarima veliki posao otvoriti se još više javnosti i pokazati joj koliki je njihov rad značajan za zajednicu, a kojega planiraju i brinu o njegovom izvođenju šumarski stručnjaci. Kad bi samo planinari i ostali posjetitelji prirode razmislili o planinarskim objektima u kojima borave, a koji su većinom nastali iz šumarskih kuća i lugarnica, koliko je izgrađeno šumskih cesta od kojih su neke postale i višeg značaja, a koriste svim korisnicima prostora, te da većinu tih cesta i danas održavaju šumari. Na krškom području, ali i van njega, pošumljeni su mnogi bujični predjeli i stvoreni kvalitetniji prostori za življenje. Novčanim sredstvima preostalim nakon ulaganja u šumu diljem domovine izgrađeno je i popravljano mnogo infrastrukture, a to su željezničke pruge, škole, crkve, domovi i drugo.
U današnje vrijeme udjel šumarstva u bruto domaćem proizvodu iznosi oko 1 %, a zajedno s drvnom industrijom oko 2,5 %. Pad važnosti i utjecaja šumarstva vidljiv je i u nazivu resornog ministarstva gdje od 2012. godine više nema naziva šumarstva. Možda i nije najbitniji sam naziv koliko uvažavanje struke koja gospodari na skoro pola kopnene površine države i koja zajedno s poljoprivredom, drvnom industrijom i turizmom uz sebe veže opstanak i razvoj ruralnih krajeva. A na tome se i temelji „Nova strategija EU za šume: šume i sektor koja se temelji na šumama“ kojoj je bitan policentrični razvoj država u svim regijama.
Državne šume
Državne šume početkom devedesetih godina prošloga stoljeća obuhvaćale su 80 % svih šuma u Hrvatskoj, a u njih su tada integrirane i neke podunavske i podravske šume (bivše Lovnošumsko i poljoprivredno gazdinstvo „Jelen“) kojima se prije upravljalo van granica Hrvatske iz Beograda.
Dok su prve godine prošle u čuvanju i brizi nad dostupnim šumama, sredstvima i ljudima, koji su preostali iz udruženih bivših šumskih gospodarstava, nakon završetka Domovinskog rata 1995. godine i povrata u posjed godinama nedostupnog dijela šuma, trebalo se krenuti u razvoj temeljem strateškog promišljanja. Nažalost, prva i jedina Nacionalna šumarska politika i strategija donesena je 2003. godine i vrjednija njena ostvarenja su osnivanje šumarske komore i savjetodavne službe za privatne šume, ali i ta služba je ubrzo nakon osnivanja ukinuta da bi se tek 2014. godine u promijenjenom obliku obnovila u sastavu uglavnom agronomske savjetodavne službe. Nasuprot malom privatnom šumoposjedu koji je prevladavajući među privatnim šumama prednost državnih šuma je njihova veličina i kompaktnost što omogućuje racionalnije i potrajnije gospodarenje.
Najsnažniji segment šumarskog sektora ipak su Hrvatske šume d.o.o., prvobitno osnovane kao javno poduzeće te nakon 11 godina poslovanja preoblikovane u trgovačko društvo. Nakon preoblikovanja mislilo se kako će se tvrtka razvijati u smjeru naprednijih europskih državnih šumarskih društava poput Austrijskih saveznih šuma i iskoristiti potencijal gospodarenja prostorom, a ne samo sirovinom. Pokušalo se krenuti u promjene izradom više studija koje su samo koštale da bi na kraju završile u ladicama. Trenutno se zapravo provode promjene bez ikakve studije i bez upoznavanja što se zapravo želi postići. Dosad učinjeno ukazuje da je najvažnije smanjiti troškove bez obaziranja na obveze prema šumi koja bi dugoročno mogla platiti veliku cijenu. Prvobitno zamišljena ideja o maloj i kadrovski kvalitetnoj Direkciji nije zaživjela i kroz vrijeme sa svakom upravljačkom promjenom Direkcija se povećavala, a poduzeće/trgovačko društvo sve više centraliziralo. Prigodom promišljanja o restrukturiranju više puta se kao bitan postulat napominjala decentralizacija s jačanjem šumarija kao osnovnim organizacijskim jedinicama u kojima će raditi stručni i motivirani šumarski stručnjaci. Gdje smo danas? Utjecaj politike koji se svakim izbornim ciklusom sve više uvlačio u poduzeće doveo je do nemotiviranosti i straha zaposlenika te shvaćanja kako se karijera gradi kroz podobnost i poslušnost. Ima li perspektive tamo gdje mladi, ali  i stari radnici mijenjaju stranačke košulje ovisno o položaju političkog klatna, ima li budućnosti kad se na poslu očekuju

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 88     <-- 88 -->        PDF

izbori i kad je bitno tko će sljedeći preuzeti vlast? Gdje je nestalo kritičko stručno i moralno suprotstavljanje nestručnim i drugim zahtjevima koji se postavljaju u sklopu radnih zadataka. Je li zaposlenje u relativno stabilnom sustavu poput Hrvatskih šuma, u odnosu na pretvorbu i privatizaciju koja se događala u ostalim dijelovima gospodarstva, a koja je dugo zaobilazila šumarstvo, pogotovo državnu tvrtku, uspavalo i umrtvilo šumare pa se ne snalaze kad se prilike promjene i očekuje više angažmana u cilju zaštite struke.
Zanimljivo je da se u Hrvatskim šumama nije obilježila niti jedna dosadašnja obljetnica, a prošlo je 5, 10, 15, 20 i eto prolazi 25 godina od osnutka i djelovanja ove tvrtke. Znači li to da se nije saživjelo s tom tvrtkom, da su možda uvijek postojale silnice koje su željele vući u smjeru dezintegracije ili se smatralo da takvo obilježavanje pripada prošlim socijalističkim vremenima?
Privatne šume
Privatnim šumama u socijalističkom razdoblju nije se poklanjalo puno pozornosti iako su činile 20 % šumske površine. Osnutkom Republike Hrvatske nije došlo do većih pomaka u gospodarenju s njima. Promjene se počinju događati u 21. stoljeću. Struktura vlasništva nad šumama u Hrvatskoj, pogotovo u zadnjih desetak godina, počela se mijenjati u korist privatnog vlasništva uslijed povrata nacionaliziranih šuma iz razdoblja nakon 2. svjetskog rata. Došlo je do stvaranja udruga šumovlasnika/šumoposjednika koje su udružene u nacionalni savez šumovlasnika koji je 2013. godine postao i član organizacije europskih šumovlasnika. Takve promjene morale su pratiti i zakonska usklađivanja što je naročito vidljivo u posljednjim (sedmim) izmjenama i dopunama (NN 94/14) Zakona o šumama donesenog krajem 2005. godine (NN 140/05). Danas se službeno barata s podatkom oko 600 tisuća ha privatnih šuma, ali usitnjenih s prosjekom šumoposjeda oko 1 ha. Raspršenost privatnih šumoposjeda na male čestice onemogućuje suvislo gospodarenje te rješenja treba tražiti u okrupnjavaju šumosposjeda i osnivanju zadruga što dosad nije uzelo maha. Veći šumoposjedi uglavnom su posljedica povrata nacionaliziranih šuma kojima se proteklih šezdesetak godina gospodarilo na većim površinama te takvi posjedi imaju svoju vrijednost i podlogu za nastavak kvalitetnog gospodarenja. Značajan korak u segmentu privatnih šuma učinjen je 2007. godine osnivanjem Šumarske savjetodavne službe, ali pogrešno je bilo što je služba postala neka vrsta manje kopije velikih Hrvatskih šuma, a za to nije imala sve potrebne resurse niti razloga da se tako ustroji. Globalna ekonomska kriza, koja je zahvatila i Hrvatsku od 2009. godine, politikom štednje tadašnje Vlade RH pomela je službu koja je 2011. godine utopljena u Hrvatske šume. Nakon par godina ponovno se osniva šumarska savjetodavna služba, ali ovaj put uklopljena u Savjetodavnu službu zajedno s poljoprivredom. Sve propušteno u prošlosti zapuštanjem brige oko privatnih šuma trebat će mukotrpnim i kontinuiranim radom nadoknaditi u budućnosti kako bi se i te šume prevele u što kvalitetnije sastojine. One danas sve više postaju izvorom samozapošljavanja, zapošljavanja i izvorom sirovine, ali nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju i zbog lutanja državne opće i šumarske politike posljednjih godina i područjem nelegalne sječe većih razmjera i nekontroliranog izvoza sirovine.
Zaštita prirode
Hrvatska se danas diči brojnim zaštićenim objektima prirode, a velike zasluge za očuvanje prirode imali su šumari koji su u sedamdesetim godinama prošloga stoljeća bili među nositeljima ekološke misli i osnivači ekoloških društava u državi, a od ranije i čuvari i poticatelji zaštite prirodnih, prvenstveno šumskih ekosustava. Međutim u devedesetim godinama jača sustav zaštite prirode koji zapravo izuzima dosta prostora kojim su upravljali i gospodarili šumari i stavlja pod upravu zaštitara, a sve na teret poreznih obveznika preko državnih i lokalnih proračuna. Rijetke su institucije zaštite prirode koje se mogu same dostatno financirati poput Nacionalnog parka Plitvička jezera. Među brojnim zaštićenim područjima prirode velikim dijelom šuma je temeljni fenomen zaštite ili dijeli tu ulogu s vodom i kršom, a svojim postojanjem uvijek štiti druge fenomene zaštite. Tako šumu imamo u sedam od osam nacionalnih parkova: Brijuni, Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, Plitvička jezera, Krka i Mljet, a samo na Kornatima nema šume. Isto je i u parkovima prirode gdje se ističu Kopački rit, Papuk, Lonjsko polje, Medvednica, Samobor-Žumberačko gorje, Učka, Velebit i Biokovo. Ulaskom u Europsku uniju unijeli smo u nju i površine pod Naturom 2000 na 37 % kopnene površine od čega na šume otpada 36 %, tj. 13 % kopnene površine. Je li država dopustila bujanje ustanova koje treba plaćati iz proračuna, a otela šumarima dio prostora na kojemu su gospodarili vlastitim sredstvima i nikome nisu bili na teretu? Zašto se u javnosti već duže vrijeme provlači misao da šume, a naročito one obuhvaćene nekom kategorijom zaštite treba čuvati od šumara koji su stoljećima tim područjem gospodarili na način da se te iste šume mogu proglasiti nacionalnim parkovima, parkovima prirode ili nekim drugim zaštićenim područjem. Jesu li hrvatski šumari poput austrijskih mogli i sami upravljati nacionalnim parkovima sa šumom kao temeljnim fenomenom zaštite? Zašto se to nije omogućilo i kolika je danas cijena svemu tome?
Šuma i voda
Šuma i voda su nespojivo povezane, ali voda u svojim razornim razdobljima (poplave i bujice) zna biti i veliki problem ljudima i infrastrukturi te uzrokovati goleme štete. Zato se gradi sustav obrana od štetnih djelovanja voda što direktno i indirektno djeluje na šume. Izgradnjom kanala i nasipa mijenja se režim podzemnih voda koji je bitan čimbenik stabilnosti nizinskih šumskih ekosustava. Isto tako puštanjem viška vode u velike šumske komplekse utječe se na pomlađivanje sastojina te se duže zadržavanje vode negativno odražava na uspješnost obnove. Šumovitiji prostori

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 89     <-- 89 -->        PDF

hidrološki pozitivno djeluju jer u sebi zadržavaju višak vode i usporavaju bujične tokove. I šuma i voda su ustavno opće dobro pod osobitom zaštitom države, ali nemaju isti status. Dok vodno gospodarstvo živi od vodne naknade koja se prikuplja od gospodarskih subjekata i fizičkih osoba, šumarstvo koje povoljno djeluje prema vodnim resursima također mora plaćati naknadu za vodni doprinos. Dio tih sredstava ipak se vraća šumarstvu preko radova koji se izvode u šumi vezano za regulaciju vodotoka. Od šumarstva se očekuje stvaranje što veće dobiti za punjenje proračuna, želi se ukinuti naknada za općekorisne funkcije šuma jer se tretira kao parafiskalni namet, a očekuje se pomaganja vodnoga gospodarstva kojega zapravo najviše pomaže šuma svojim postojanjem. Iz tog razloga nameće se pitanje ne bi li trebalo biti obrnuto da se šumi pomaže radi vode. Nažalost ovakav odnos u društvu postoji odavno i teško se mijenja. Iako su šumari više puta željeli promijeniti taj odnos dosada nisu imali uspjeha. Sluha za njihovu bojazan od negativnog, možda čak i katastrofalnog, utjecaja na šume od izgradnje velikog kanala Dunav-Sava ili velikog projekta Zagreb na Savi također uglavnom nema. Ima li šumarstvo snage izboriti se za drukčiji pristup?
Općekorisne funkcije šuma (OKFŠ)
Pojam općekorisne funkcije šuma ne koristi se od jučer. Opis tih funkcija počeo je sredinom šezdesetih godina 20. stoljeća. Te funkcije ljudi koriste od kada postoje i oni i šume. U biti to znači korist za sve ljude i prirodu. S razvojem civilizacije povećao se njihovoj značaj i posvećuje im se veća pozornost. Hrvatsko šumarstvo nije uspjelo ozakoniti općekorisne funkcije šuma prilikom ustavnih promjena u SR Hrvatskoj 1971. godine. Naknada za općekorisne funkcije šuma zakonski je uvedena tek krajem 1990. godine. Obveznici plaćanja su sva poduzeća i pravne osobe u iznosu 0,07 % od ukupnog godišnjeg prihoda. Tim sredstvima osiguralo se trajno financiranje gospodarenja šumama na kršu što je do uvođenja ove naknade bilo na teret republičkog proračuna i proračuna lokalne uprave koja ima šumske površine na kršu. Pored toga namjena mu je bila i sanacija posljedica sve većeg sušenja šuma, pogotovo vrijednih vrsta poput obične jele i hrasta lužnjaka. Ta naknada često se spominjala kao parafiskalni namet i opterećenje gospodarstvu. Zbog toga je dva puta smanjivan iznos visine stope za obračun naknade, prvo 2010. godine na 0,0525 % i drugi put 2012. godine na trenutno važećih 0,0265 %. Koliko to iznosi prevedeno u novčane jedinice vidljivo je na godišnjem prihodu od milijun kn za što se uplaćuje naknada od 265 kn. Sve do ove godine naknada se uplaćivala na posebni račun Hrvatskih šuma d.o.o., koje su bile dužne Vladi RH jednom godišnje podnijeti izvješće o ukupno naplaćenim naknadama i njihovom trošenju u prethodnoj godini. Od početka 2015. godine naknada se uplaćuje na račun Ministarstva poljoprivrede. Prikupljena sredstva troše se u državnim i privatnim šumama prema omjeru njihovih površina 78 % : 22 %. Sredstava se troše za vatrogasnu zajednicu, razminiranje šumskih površina, izgradnju i održavanje šumske infrastrukture, čuvanje i zaštitu šuma, sanaciju opožarenih površina i znanstveno-istraživački rad.
Ulaskom u Europsku uniju otvorile su se nove mogućnosti sufinanciranja preko EU fondova koje će dijelom nadomjestiti manji iznos raspoloživih sredstava OKFŠ-a, ali koliko će šumarski sektor uspjeti povući tih sredstava ovisi o trudu i znanju koji će se uložiti u pisanje projekata. Na svim dijelovima sektora odgovornost je za uspješnost razvoja po pravilima Europske unije.
Što su u biti općekorisne funkcije šume neupućeni najbolje mogu vidjeti na nedavnom primjeru bujice nakon veće kiše kad se voda noseći sa sobom granje, drveće i druge nanose stu­štila kroz naselje Trstenik na poluotoku Pelješcu. Šuma ko­ja je ranije sprječavala takve pojave izgorjela je u ljetnom ka­tastrofalnom požaru. Šumari dobro znaju koliko je zašum­ljavanje Senjske drage takve slike u Senju pretvorilo u povijest.
Šumarsko obrazovanje i znanost
I ovaj segment bitan za šumarstvo doživio je u prošla dva i pol desetljeća značajne promjene. Dok su početkom devedesetih godina 20. stoljeća postojale tri šumarske škole za obrazovanje srednjeg kadra u šumarstvu danas se to školovanje provodi u 10 škola. Inflacija škola dovela je do proiz­vodnje kadrova koji se ne nalaze na tržištu rada u struci. Nešto bolja situacija je s visokim obrazovanjem gdje ipak manji broj završenih kadrova ostaje van struke iako i tu postoji nesklad pogotovo s preddiplomskim studijem. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu doživio je značajne promjene, kako u obrazovnom sustavu ulaskom u Bolonjski proces i školovanjem prvostupnika i magistara šumarstva, tako i razvojem svoje infrastrukture kroz nove fakultetske zgrade s modernom opremom za obrazovanje. Danas se nalazi u velikoj zajednici europskih nacija što je ujedno i veliko tržište rada na kojima će svoje mjesto vjerojatno tražiti i nove generacije šumara. Promjene su zahvatile i znanstveno-istraživački segment sektora te je nekadašnji Šumarski institut u Jastrebarskom postao Hrvatski šumarski institut s više centara za istraživanje diljem države. Ove godine institut obilježava 70 godina svoga postojanja.
Tržište šumarskih usluga
U socijalističkom razdoblju šumarske radove uglavnom su izvodili vlastiti radnici šumskih gospodarstava koji su osposobljeni kao specijalizirani šumarski radnici nakon stvaranja tih gospodarstava početkom šezdesetih godina 20. stoljeća. Što su gospodarstva duže postojala, a trajala su u kontinuitetu tridesetak godina, kvaliteta rada se podizala kao i tehnologija i produktivnost rada te uvjeti zaštite na radu. Jedna od bitnih značajki bilo je ulaganje u razvoj. Krajem osamdesetih godina u šumskim gospodarstvima je radilo oko 15 tisuća radnika. Rijetki poslovi koji su se obavljali van tih sustava bili su poslovi privlačenja s konjima koji su bili u privatnom vlasništvu. Tržište šumarskih

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 90     <-- 90 -->        PDF

usluga bilo je potpuno nerazvijeno. Zbog ekonomskih poteškoća krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošloga stoljeća počeo se koristiti instrument prijevremenog odlaska u mirovinu s otpremninama. Ipak najveći utjecaj na smanjenje broja radnika imao je Domovinski rat jer je dio radnika svojevoljno napustio posao, a dio je dobio otkaze te je jedinstveno poduzeće Hrvatske šume ubrzo nakon svoga osnutka spalo na desetak tisuća radnika. Planovi kojima se željelo poput većine tranzicijskih zemalja izdvojiti proizvodni dio poduzeća Hrvatske šume na tržište nije uspio i nastavilo se raditi s vlastitim radnicima i sredstvima. Jedan od osnovnih razloga koji se spominjao protiv izdvajanja bila je mogućnost ucjenjivanja privatnih poduzetnika prilikom javnih nabava za šumarske usluge. Bez obzira na sve, poduzetništvo u šumarstvu se ipak vremenom razvijalo, a značajan događaj bio je osnivanje Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije 2006. godine koja je dobila u zadatak zaštitu i širenje šumarske struke preko licenciranja izvoditelja radova i skrbi za ovlaštene inženjere. Danas na hrvatskom tržištu postoji oko 360 licenciranih izvoditelja za razne radove u šumarstvu od uređivanja i uzgajanja šuma, pridobivanja šuma, izgradnje šumske infastrukture i lovstva. Većina radnika nalazi se u Hrvatskim šumama, oko 7.200 zaposlenih na neodređeno vrijeme. Iako ima oko 1.100 ovlaštenih inženjera velika većina njih je zaposlena u državnoj tvrtki i mali broj njih radi u ostalim licenciranim tvrtkama. Što je razlog tome? Strah od rada na tržištu, nepostojanje poduzetničkog duha, nedostatak financijskih sredstava za započinjanje vlastitog posla ili nešto drugo.
Zaključak
Ova generacija hrvatskih šumara ima sreću i privilegiju što živi i radi u obljetničkoj 250. godini organiziranoga gospodarenja šumama. Sljedeća velika obljetnica bit će tek za 50 godina i sada je teško predvidjeti kako će tada izgledati šume i šumarstvo Hrvatske. Proteklih 250 godina hrvatsko šumarstvo se stvaralo i mijenjalo kroz šest država (Habsburška Monarhija, Francusko Carstvo – Ilirske pokrajine, Kraljevina  Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska) i tri ekonomska i društvena sustava (feudalizam, kapitalizam, socijalizam i ponovno kapitalizam). Razdoblje posljednjih 25 godina, koje je ovdje ukratko opisano, započelo je izlaskom Hrvatske iz jedne zajednice, federativne države Jugoslavije, a završilo ulaskom RH u jednu još veću zajednicu, Europsku uniju. Zato ovaj tekst završavam izrekom hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest!“. Samo probajmo na te promjene utjecati sami, a ne da nam se događaju. A stihovi istoga pjesnik posvećeni su i vrijednosti šume što nikada ne smijemo zaboraviti:
„Nije žiće ovo naše,
Domovine glavnica je
Što uživat mi možemo
Al potrošit ne smijemo!“
POŠTANSKE MARKE
Oliver Vlainić
HŠD je povodom obilježavanja 250 godina hrvatskoga šumarstva tiskao poštanske marke u 2 arka. Svaki  arak sadrži 30 maraka.
Prvi arak se sastoji od 6 naslovnica Šumarskih listova tiskanih u 2015. godini. Naslovnice su povijesne šumarske fotografije. Za svaku naslovnicu ima 5 maraka. S desne strane arka piše 250 GODINA HRVATSKOGA ŠUMARSTVA. Isti natpis se nalazi rubno lijevo dolje, desno gore i lijevo gore uokolo maraka, a u desnom donjem rubu je crveni kvadrat.
Drugi arak u pozadini ima svih 6 naslovnica, a ispred logotip 250 godina šumarstva. S desne strane arka piše 250 GODINA HRVATSKOGA ŠUMARSTVA. Isti natpis se nalazi rubno lijevo dolje, desno dolje i lijevo gore uokolo maraka, a u desnom gornjem rubu je crveni kvadrat.
Na podlozi arka gore je naslov kao na naslovnici Šumarskog lista s natpisom ŠUMARSKI LIST, HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO i logotip.
Marke su bez nominalne vrijednosti i služe u promidžbene svrhe. Procedura uvrštenja u redovito godišnje izdanje maraka Hrvatske pošte nije na vrijeme pokrenuta, a također zbog već odabranih motiva za 2016. godinu nije se moglo kandidirati ni s temom 170 godina postojanja HŠD-a u 2016. godini. Marke se mogu koristiti u redovitoj korespondenciji uz korištenje maraka s nominalnom vrijednošću, a šumarska struka može biti ponosna na poštanske marke s ovim jubilejom.
Dizajn maraka i arka osmislio je poznati dizajner poštanskih maraka Danijel Popović, koji je dobitnik mnogih nagrada za dizajn poštanskih maraka.
Marke su dostavljene na uporabu raznim šumarskim institucijama od Ministarstva poljoprivrede, Šumarskog fakulteta, Hrvatskog šumarskog instituta, Akademije šumarskih znanosti, Hrvatskih šuma d.o.o., HKIŠDT, HŠD te školama i poštanskim uredima.
Tiskan je i promidžbeni plakat s markama naslovnica ŠL.