DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 95     <-- 95 -->        PDF

ZVONKO ZVONIMIR CAR – VELIKAN HRVATSKOG LOVSTVA (uz 110. godišnjicu rođenja)
Alojzije Frković
Rođen u Petrinji 5. rujna 1905. Zvonko Zvonimir Car osnovnu i srednju školu pohađa u rodnoj Petrinji, maturiravši na realnoj gimnaziji 1924.g. Šumarstvo je studirao na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta  u Zagrebu, diplomiravši 1931.g. Znanstveni stupanj doktora znanosti postiže obranom disertacije pod naslovom „Postojanje velike i male odlike srne (Capreolus capreolus L.)“ na Zemljodelsko-šumskiot fakultet Univerziot u Skopju.
Prvih dvadesetak godina rada u šumarskoj operativi upravitelj je šumskih uprava i šumarija u Dvoru na Uni, Virovitici, Petrinji, Gospiću, Samoboru, da bi krajem pedesetih godina prošloga stoljeća zasnovao stalni radni odnos u Institutu za šumarska i lovna istraživanja NRH u Zagrebu, na radnom mjestu suradnika, a zatim i šefa Odsjeka za lovstvo.Tijekom službovanja u Institutu kao vrsni lovni stručnjak surađivao je u obradi brojnih stručno-operativnih zadataka, od sudjelovanja u komisijama za osnivanje lovišta, provedbi bonitiranja i utvrđivanja kapaciteta lovišta i dr. U ime Instituta nositelj je radova na izradi lovnogospodarskih osnova za brojna novo ustanovljena državna lovišta šumskih gospodarstava. Ti su elaborati s preciznim razradama  boniteta i kapaciteta staništa za pojedine krupne vrste divljači te dinamike fonda, očekivanog prirodnog otpada i odstrjela divljači postali osnova i naputak  budućim stručnim izrađivačima tih gospodarskih elaborata. Na ponovljene zahtjeve operative Lovački savez Hrvatske, s kojim usko surađuje, putem svog nakladnika Lovačke knjige, 1961.g. izdaje mu  priručnik „Bonitiranje lovišta za jelena, srnu, divokozu i tetrijeba gluhana“. Car je i autor prve monografije o smeđem medvjedu (1953.) te najzastupljeniji suradnik u „Lovačkom priručniku“ iz 1967., obradivši tri ključna i najopsežnija poglavlja: Razvrstavanje i prirodoslovlje divljači, O prirodnom uzgoju divljači i Uređenje lovišta.
Kad spominjemo srneću divljač, ona je upravo bila tema posebnog interesa ovog našeg ponajboljeg lovnog stručnjaka. Dozvolom Odjela za lovstvo tadašnjeg Sekretarijata za šumarstvo Izvršnog vijeća Sabora NRH iz 1950.g. odobreno mu je nesmetano prikupljanje istraživačkog materijala kako na području Lovno-šumskog gospodarstva  „Košutnjak“  Bilje, tako i u drugim državno-uzgojnim lovištima. Izučavajući  prikupljeni materijal, mogao je odgovorno ustvrditi da težište gospodarenja sa srnećom divljači treba biti usmjereno na postizanje i održavanje kvalitete te uravnoteživanja visine prirasta i odstrjela s visinom gospodarskog kapaciteta lovišta. Glavni pak pomoćni instrument za vršenje tih mjera gospodarenja je selekcija – odabiranje. Te mjere u Carevo vrijeme  u većini naših lovišta bile su slabo provedene ili potpuno zanemarene. U institutskom glasilu

ŠUMARSKI LIST 11-12/2015 str. 96     <-- 96 -->        PDF

„Obavijesti Instituta…“ objavljen mu je znanstveni rad „Prilog studiji ekonomskih konstanti srneće divljači u SR Hrvatskoj“ (1960.). O tom je parnoprstašu objavio desetak stručnih priloga u „Lovačkom vjesniku“, a u konačnici to je i tema njegove disertacije. Pripremao je i monografiju o toj našoj najbrojnijoj i najlovljenijoj krupnoj divljači, ali ga je prerana smrt u tome spriječila. Iz dijela rukopisa te knjige ostalo mi je u sjećanju njegov kategorički stav o izlučivanju tzv. srna jalovica koje se pare izvan uobičajenog termina parenja, dakle u mjesecu studenom, jer „uzrok neoplođivanja pojedinih jedinki u redovitom roku može biti loš omjer spolova (previše ženskih grla), nemir u lovištu i sl. Što se pak muških grla tiče, koja iz godine u godinu pokazuju slabo rogovlje u odnosu na jako tijelo, njima nema mjesta u lovištu“. Pojasnio je i pitanje kasnog odbacivanja rogovlja koje ne mora biti znak bolesnog stanja dotičnog grla, pa otud nije ni opravdan razlog za uklanjanje tih jedinki. Nakon više članaka na temu pravilnog izlučivanja pojedinih grla iz lovišta, posebno izbora srnjaka za odstrjel, objavljenih u glasilu Lovačkog saveza Hrvatske  u razdoblju od 1957. do 1958.g. Lovačka knjiga LSH tiska mu u okviru Male lovačke biblioteke  odličan priručnik  „Uzgojni odstrjel srneće divljači“ (Zagreb 1961.) koji i danas rado prelistavaju naši lovci. „Iz njegova rada“, našli smo zapis u jednom njegovom životopisu: „zračila je savjesnost i solidnost, a stručno mu je znanje bilo duboko i opsežno“.
Kao dugogodišnji član Prvog hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva neko je vrijeme bio predsjednik Upravnog odbora, a u Lovačkom savezu Hrvatske član Uredništva i predsjednik Izdavačkog savjeta, zalažući se za objavljivanje posebice stručne lovačke literature. U zajednici s Lazarom Raićem i Ottom Rohrom Car je tijekom više godina održavao seminare i ispite za ocjenjivače lovačkih trofeja te bio članom brojnih povjerenstava za utvrđivanje granica lovišta. U tom svojstvu čest je bio gost Šumskog gospodarstva Delnice, gdje nas je nenametljivo i krajnje kolegijalno obogaćivao svojim znanjem i dotjeranošću. I danas čuvam poklonjeni mi primjerak njegova rada iz 1972. objavljen kao radni materijal za godišnju skupštinu Saveza pod naslovom „Stanje divljači u Hrvatskoj i uzroci takvog stanja“.